Moja svagdanja krunica

Usredotčenost krunice na Kristovu:
Rođenju, Muci i Smrti, Uskrsnuću.
Na Kristu slavodobitniku,
u slavnome vječnom životu
zajedno sa svojim otkupljenicima.

Po sakramentima je kršćanin suobličen s Kristom: njegovo je biće stubokom preobraženo.

Odatle proizlazi kršćaninova obveza da živi poput Krista. Da bi pak mogao živjeti poput Krista, prijeko je potrebno da kršćanin neprestance ima pred očima otajstva Isusova života.

Crkva mu ih predlaže u sakramentalnim slavljima, posebice u euharistijskome slavlju i kroz liturgijsku godinu. S druge strane, nitko nikada nije savršenije nasljedovao Spasitelja, nitko mu nikada nije bio suobličeniji od Njegove Majke.

Krunica je jednostavno pomagalo po kojem kršćanin ima pred očima svojega duha prisutna Isusova i Marijina otajstva, kako bi ona bila svjetlo u našem životu, koji treba postajati što suobličeniji s njima.

Razmatranje otajstava odvija se na potki glasovnog ponavljanja Zdravomarije.

Na taj način mole usnice i srce, a svekoliki čovjek ulazi u zajedništvo s Bogom. Moliti krunicu znači uključiti se u veliku struju molitve, u nebrojeni zbor kršćanskih i svetačkih naraštaja i naraštaja koji su je ljubili i provodili u životu.

"Ako je krunica oduvijek bila molitva 'teških vremena' Crkve" (s pravom je napisao pokojni o. Henrik M. Rossetti, OP), osobito je danas prijeko potrebno da ona uđe u svagdanji život svih vjernika, kako bi u njima razbudila i razjačala vjeru u Boga i u njegovu Crkvu. "Marijina je krunica uzdignuta na stupanj velebne javne i sveopće molitve u redovnim i izvanrednim potrebama svete Crkve, naroda i svijeta" (Ivan XXIII).

(Napominjemo da je ovaj tekst uzet iz Molitvenika za biskupije pokrajine Veneto što je objelodanjen nastojanjem biskupâ iste pokrajine s kardinalom Albinom Lucianijem, kasnijim papom: Ivan Pavao I.)

prethodna stranica početna stranica sljedeća stranica