Moja svagdanja krunica

Oni pak što su Isusa uhitili, priveli su ga velikom svećeniku Kajfi. Kod njega su se sastali pismoznanci i starješine... Veliki svećenici i čitavo židovsko vijeće tražili su lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli osuditi na smrt. No nisu uspjeli pronaći nijedno, premda su iskaze dali mnogi lažni svjedoci.

Pljuvali su mu u lice i udarali ga šakama. Drugi su ga opet tukli štapovima govoreći: "Pogodi, Kriste, tko Te je udario?"

Kad je svanulo, okovali su Isusa u lance, odveli ga i predali upravitelju Pilatu. Kad ga je ovaj ispitao, zapitao je svjetinu: "Što da učinim s Isusom zvanim Krist?" Svi su mu uglas odgovorili: "Raspni ga!". A on ih je tada upitao: "Kakvo je zlo učinio?" Oni su opet povikali iz svega glasa: "Raspni ga!". Pilat pak, želeći udovoljiti svjetini, pusti im nekoga Barabu. Pošto je dao izbičevati Isusa, predao ga je vojnicima da ga razapnu (Mt 26-27; Mk 15; Iv 18-19).

Dok se s bolju promatra strašno bičevanje Isusa moli se jedan Očenaš, deset uobičajenih ili pak žalosnih Zdravomarija: "Zdravo Marijo, žalosti puna, Raspeti je s Tobom, najžalosnija Ti među ženama i žalostan je plod utrobe Tvoje, Isus. - Sveta Marijo, Majko Propetoga, izmoli nama koji smo raspeli Sina Tvojega, obilne suze pravog pokajanja sada i na času smrti naše. Amen; slijedi jedan Slava Ocu, te na kraju molitva O moj Isuse, oprosti...

Posljednje večere, gdje je bio ustanovio Euharistiju, zaputi s učenicima u zaselak koji se zove Getsemani... Počeo se žalostiti i biti tjeskoban... Molio je ovako: "Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež. Ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja" (Mt 26, 36-39).

Kad ga je spopala tjeskoba, još je žarče molio. Njegov je znoj postao poput kapi krvi što su padale na zemlju (Lk 22, 44).

Zatim je učenicima, kad ih je svladao san i kad su pozaspali na zemlji, rekao: "Došao je čas. Evo, Sin Čovječji predaje se u ruke grešnika. Ustanite! Hajdemo! Evo, izdajnik je moj sasvim blizu" (Mk 14, 41-42).

"Došao je čas kada će se proslaviti Sin Čovječji" (Isus je tek bio navijestio učenicima svoju proslavu kroz vlastitu smrt.) A zatim je dodao: Zaista, zaista kažem Vam, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod" (Iv 12, 23-24).

Sudjelujući osjećajima srca u Isusovoj agoniji moli se jedan Očenaš, deset uobičajenih Zdravomarija, a može se poslužiti i tekstom žalosne Zdravomarije: "Zdravo Marijo, žalosti puna, Raspeti je s Tobom, najžalosnija Ti među ženama i žalostan je plod utrobe Tvoje, Isus. - Sveta Marijo, Majko Propetoga, izmoli nama koji smo raspeli Sina Tvojega, obilne suze pravog pokajanja sada i na času smrti naše. Amen; doda se jedan Slava Ocu... i molitva O moj Isuse, oprosti...

prethodna stranica početna stranica sljedeća stranica