Krunica izvor snage

Pružamo vam u ruke prijevod knjige dr. Herberta Madingera Krunica snage. Autor razmišlja o situaciji svijeta, o krizi civilizacije, o tjeskobama i nevoljama ljudi. Sve te muke suvremenog svijeta posljedice su udaljavanja ljudi od pravih izvora Istine i Života.

Kao što je sunce potrebno da bi život postojao na zemlji, da bi svako drvo, svaki cvijet i svaka travka mogli živjeti i razvijati se u svojoj ljepoti, tako je i čovjeku potreban Bog kao svjetlost, ljubav i istina, da bi zaista ostvario svoje biće na sliku i priliku Božju. Isus Krist nam je jedini učitelj jer je On Vječna Riječ, snagom Duha Svetoga utjelovljena u krilu Djevice da se za nas rodi kao čovjek. On je Put, Istina i Život (usp. Iv 14, 6). On je svjetlost (usp. Iv 12, 46).

Kada molimo krunicu, naše se misli usredotočuju na najsvetiji događaj cijele ljudske povijesti, a to je Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek.

Događaj utjelovljenja Sina Božjega prihvaćen je slobodom, vjerom i ljubavlju Nazaretske Djevice Marije. U ime ljudskog roda ona je bila poslušna volji Božjoj i izrekla je riječ poslušnosti: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj"(Lk 1, 38). Tada se Bog zaodjeo našom naravi u krilu Djevice da nam bude Spasitelj. To se dogodilo snagom Duha Svetoga. Duh Sveti je uveo dušu Bezgrešne Djevice Marije duboko u razumijevanje toga otajstva. Svesilni je pogledao na poniznost službenice svoje i učinio joj velike stvari (usp. Lk 1, 48-49).

Kad molimo krunicu, mi s Marijom razmatramo velika djela Božja: utjelovljenje i rođenje Isusovo; ulazimo u misterij žrtve ljubavi na križu za naše Otkupljenje; susrećemo se s Njim Uskrsnulim u njegovoj slavi u koju pratimo i njegovu Bezgrešnu Majku.

Tako se svojim mislima i osjećajima zajedno s Bezgrešnom krećemo u svjetlu Božje ljubavi i u nama se budi težnja za nebeskim dobrima. Onda s takvim raspoloženjem povjeravamo Božjem milosrđu Srcem Marijinim i svoje zemaljske brige i potrebe.

Dakako, krunicu treba moliti razmišljajući o poruci i sadržaju otajstava jer to je molitveno čitanje Evanđelja. Bilo da smo mladi ili stari, učeni ili neuki, zdravi ili bolesni, moleći krunicu, ponizno smo pred Bogom, a Bog daje milost poniznima.

Tom molitvom povjeravamo sebe, ljude oko nas, narod, Crkvu, svakog čovjeka Božjoj ljubavi da se događa obraćenje srdaca i da dođe Kraljevstvo Božje u ljudske duše i mir među ljudima.

Molitvom krunice mi se već unaprijed povjeravamo po Mariji milosrđu Božjem za onaj najodlučniji čas našega života, a to je naš odlazak s ovoga svijeta u život vječni. "Moli za nas grešnike sada i na času smrti naše. Amen!"

U Zagrebu uoči blagdana Svih Svetih, 31. listopada 1996.

nadbiskup zagrebački

početna stranica sljedeća stranica