Nikada nije postojalo toliko mnogo energije i aktivnosti, nikada još čovjek u svojem pozivu nije postizao takve rezultate kao danas, nikada još nisu čovjeku bile na raspolaganju tolike konjske snage (KS), ipak je svijet danas postao ludnica. Nisu li sve energije našega vremena bile prije svega usmjerene prema zlu. Snage svijeta postale su toliko moćne da je pojedinac prema njima tako malen; mladi se odupiru razornim silama našega vremena, bore se protiv nepravdi među narodima, bore se protiv superrata i prisile prilagodbe, protiv straha i površnosti života, protiv hladnoće u srcima i usamljenosti pojedinaca. Ali tko se danas može oduprijeti snagama i strujanjima našega vremena. Što je to bolesno i lažno u snagama našega stoljeća?
     Prijatelju, želim ti u kratkoj rečenici reći: snage našega vremena ne dolaze "odozgo!" To su snage bez korijena, površne snage, sebične snage, snage bez Boga. Nedostaje im put u dubinu, u dubinu uviđanja i usidravanja u Boga. I stoga su dobra djela dobronamjernih ljudi toliko obesnažena: njihove se nakane ne ostvaruju i njihova nastojanja za dobro kratka su daha. Zar i ti sam ne osjećaš bespomoćnost svojeg života? Trudiš se činiti dobro, ali toliko ti malo uspijeva; nastojiš uvidjeti, ali je ipak tvoj život vrludanje, konfuzan je i bez prave linije. Započinješ toliko mnogo toga, ali opet uskoro zastaješ; nemaš više snage uzdržati se od nedjela, koja svi čine. Tvoja energija više nije dovoljna da nadvladaš poteškoće, koje se danas suprotstavljaju čestitu životu.
     Prijatelju, želim ti to još jasnije reći, iako bi se ti zbog toga mogao preplašiti: Iskorijenjene su snage našeg vremena kao rak koji buja: bez zakona, bez obzira, razarajući cjelinu. Rak nastaje tamo gdje stanice napuštaju svoj životni zakon i započinju bujati bez reda. Izgleda kao "rast", ali je zapravo "tumor", kao zloćudna oteklina koja razjeda tkiva i razara tijelo. Prijatelju, danas je nastupio treći stupanj opasnosti. Odupri se zahvatima ovih smrtonosnih snaga!
     Pitaš: "Kako to mogu?" Prijatelju, upravo ti zbog toga govorim o krunici koja pruža neizmjernu nadu: omogućuje ti energiju odozgo. Pokušaj sam.
     Ako dnevno moliš krunicu, za vrijeme molitve primit ćeš mnoga Božja nadahnuća i mnoga od njih kao poziv na djelo, poticaj na dobra djela, ili poziv da izostaviš nedjela: "Ne čini to i to..." Ako pak prihvatiš ove Božje impulse, zapazit ćeš da su posve druge vrste nego djela koja činiš dnevno po vlastitoj inicijativi. Ako ti Bog stavlja neki zadatak pred oči, tada ti on za to daje i potrebnu snagu! To će te uvijek dovoditi do čuđenja. Ono što ti Bog savjetuje da činiš, u početku ti se, doduše, čini nemogućim, teškim ili nepoćudnim, ali, ako to ipak učiniš, tada otkrivaš "snagu odozgo". Impulsi koji potječu od Boga doista se mogu ostvariti! Čini ti se, kao da ti je sam Bog otvorio jedna vrata i poravnao staze. Takva djela koja započinješ na Božji poticaj ne poznaju krivudavi put, vrludanje, nego su svojevrsno usmjerena cilju, postojana; ona se postupno čudesno uklapaju u veći plan, koji ćeš tek kasnije prepoznati. I tada se čudiš tomu kako je tvoj život postupno "usmjeravan" kao što se drvo razvija. Mnogo ti se toga poslije čini kao čudo: to je čudesna Božja snaga koju on poklanja onomu koji se prepušta vodstvu njegova Duha. Jer to je Duh snage i mudrosti.
     Ova "snaga odozgo" stoga je posve drukčija od obične ljudske snage, jer dolazi od Boga, i pogađa te u dubini tvoje duše i pokreće. Ako ti govori sam Duh Božji, tada on dotiče samo korijenje tvojega bića. On govori samoj srži tvoga srca. I stoga su tvoja djela duboka, postojana, posve drukčija od svake površnosti i sebičnoga ljudskog djelovanja. "Snaga odozgo" potječe od Boga i zadire u srž tvojega bića. I stoga tada osjećaš svojevrsnu radost, onaj mir srca i ono neobjašnjivo povjerenje ako slijediš poziv Božjeg Duha. Prijatelju, moli dnevno krunicu! Tada će ti se dogoditi slično kao Mariji u Nazaretu. Kad se ona predala Bogu kao "službenica Gospodnja", sišao je na nju Duh Božji i "snaga Svevišnjega". Ona ju je odmah ponukala da pođe svojoj rodici Elizabeti u pomoć, koja je također bila u blagoslovljenu stanju. Marija se pokorila ovomu unutrašnjem Božjem pozivu, iako joj je zacijelo bilo teško kratko vrijeme nakon vjenčanja ostaviti Josipa samog. Marija je ipak pošla. Stoga je to bio toliko blagoslovljen posjet, veselje za Elizabetu, i trenutak milosti za kasnijeg Ivana Krstitelja. Prijatelju, moli često ovu rečenicu krunice: "Koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila." Tada će Bog i tebi pokazati svoju volju i poticati te da činiš djela prema njegovoj zamisli. Tako ćeš i ti iskusiti "snagu odozgo" i započeti put Kristova učenika.
     
     
     Bože, čeznem za ovom snagom srca
     i za vodstvom tvojeg Duha.
     Ali plašim se slijediti tvoje staze.
     Bože, ti si kao užareno željezo,
     tko te može slijediti?
     
     "Ljudsko dijete, načinit ću te vatrom,
     jer za to sam ja došao, da bacim oganj na zemlju.
     Ne plaši se vatre, ona će te očistiti."
     
     Da, Bože, očisti me!
     Poklanjaj mi svakodnevno svoju snagu odozgo,
     kada molim krunicu.

prethodna stranica                         početna stranica                    sljedeća stranica