Religija će postojati uvijek i svuda; nitko je ne može istrgnuti iz ljudskih srdaca, ni u Rusiji, a ni u zemljama izobilja i bogatstva. Jer srce čovjekovo ima nezamislivu čežnju za smislom i trajnim vrijednostima, ono žeđa za ispunjenjem i srećom, ono se plaši ponora ništavila i uništenja, ono traži čvrsti temelj i uporište života, viče u svojoj nevolji za Spasiteljem, ono traži naplatu za dobro i zlo. Svaki čovjek započinje jednom razmišljati, jer mi smo stvoreni za vječno, beskonačno. Srce čovjekovo vezano je uz Boga i misli o njemu. Sve dok jednoga dana ne otkrije Boga, ne smjedne ga gledati i u tome ne otkrije sreću koja ga vodi do klicanja: "Bože, kako su velike tvoja krasota i moć!" Svi narodi i naraštaji imaju takve navjestitelje njegove neizmjerne veličine i prisutnosti. Je li i tvoje srce vezano uz Boga?
     Ipak je pobožnost uvijek i svuda bila ugrožena, površna i bez korijena. Ljudi su "zaboravili" Boga, odbacili su riječ njegovih proroka, oglušuju se o njegove inspiracije, i potiskuju njegove impulse. Odakle u čovjeku ova suprotstavljenost između čežnje i sebeljublja. Odakle ovaj raskol između traganja za Bogom i bijega od Njega? Prijatelju, jer Božje veličanstvo dopušta samo jedan jedini čovjekov odgovor: potpuno predanje! Ljubav iz svega srca! No upravo to čovjek ne želi: on želi biti svoj vlastiti gospodar i ne želi predati samoga sebe. Čovjek, doduše, traži Boga, nalazi ga, ali na kraju manje ili više oklijeva. Jer svaka je neizmjerna ljubav potpuno predanje, gubitak samoga sebe, napuštanje svoje slobode, potpuno međusobno ujedinjenje. Tko uskraćuje puninu, taj ima samo polovičnog Boga, polovičnu ljubav, polovične zapovijedi i polovično ljudsko biće. Čovjek ostaje polovičan, podvojen, rastrgan, površan i okrenut vanjštini, s unutrašnjim raskolom. On ne daje sebe, nego samo nadomjestak sebe, umjesto propovijedi na gori dolazi "građanski moral", površna religija svih vremena.
     Prijatelju, za što si se odlučio? Želiš li ostati polovičan čovjek? Živjeti između smisla i besmisla života? Biti stalno rastrzan između sebe-ljublja i predanja, između Boga i demona, između istine i lažljivosti? Prijatelju, oprosti mi na uporabi prave riječi: to je stalno kolebanje između neba i pakla. Jer gdje je Bog istisnut, nastupaju idoli, demoni samoobožavanje, besmisleni život, iluzije, svijet privida, ništavnost i perverzije, razuzdanost i usamljenost, dok na kraju mržnja prema svemu ne dovede do propasti... Za što si se odlučio?
     Prijatelju, izbaci pakao iz sebe! Pakao besmisla i očaja, gorčine i mržnje, privida i varke, sebeljublja i usamljenosti... Sva bijeda srca potječe iz ovoga svijeta i ovoga suludog života bez Boga! Prekini s tim! Inače ćeš ugušiti sama sebe u ovoj poplavi tame i izgubljenosti; uz to, osim toga, ide i prevlast vladavine zla na cijeloj ovoj zemlji. Jer ondje gdje je uskraćen pristup Bogu, tamo nastupa Zli i započinje njegova grozna vladavina.
     Ova je moja beskrajna nada i pouzdanje: da ti pri molitvi krunice duhovno stoje pred očima Kristova slika, njegov život i njegova smrt, njegov dolazak i njegov Duh, njegova riječ i njegova djela. Ta Kristova slika mijenja te i čini te njemu sličnim. Moli dnevno krunicu i neka ti slika Isusova bude pred očima!
          Njegova će te slika prožeti,
          Njegov će te uzor mijenjati i jačati,
          Njegova će te djela privući k njemu,
          Njegovi će te ideali oduševiti,
          Njegova će te riječ prosvijetliti,
          Njegova propovijed na gori postat će putokaz tvojeg života,
          Njegov Duh vodit će te sve više i više,
          Njegovo zračenje dat će ti snagu i Duh,
          Njegov put vodit će te k Ocu,
          Njegovi tragovi vode na vrhunac Božjeg brijega.
      Pokušaj to! Tada će se Krist u tebi uobličiti, postat ćeš mu sličan, jer živiš kao on, misliš kao on i dopuštaš da te vodi Duh Božji kao što je i Njega vodio. Tada će Krist živjeti u tebi i ti u njemu: bit ćeš kao mladica na trsu, jedno s njim, jedno s Bogom, istinski sljedbenik Kristov: Njegov učenik!
      Ovo je zamišljeno u Božjem utjelovljenju: da se on nastani u tebi! Bog mora k tebi doći i kod tebe se nastaniti, da bi ti došao Bogu i zauvijek se nastanio kod njega. Ako slijediš Isusa, imaš ga pred očima i s njim postaješ jedno; tada se Krist u tebi rodio. Slično kao nekada u Betlehemu.
      Prijatelju, moli dnevno krunicu. Moli ovu rečenicu: "Koga si, Djevice, u Betlehemu rodila." Ako ti je tada Isus pred očima, sjetit ćeš se ponekih njegovih riječi, i Duh Božji će ti reći: "Ono što si spoznao, to i čini!" Tako će te Kristova riječ i njegov primjer u najintimnijoj dubini preobraziti, dok ne budeš smio gledati Boga i ne počneš klicati; "Bože, kako su velike tvoja slava i moć!" I ti ćeš tada naviještati njegovu beskrajnu veličinu i prisutnost.
     
      Bože, besmisleno je,
      kako svoje vrijeme uludo trošim!
      Što ja činim, ne ostaje,
      i za čim čeznem, ne ispunjava me.
      Bože, kako bih mogao konačno razumnije živjeti?
      "Ljudsko dijete, već odavno si to spoznao.
      Napokon učini to, dok još imaš vremena!"
     
      Da, Gospodine, imaš pravo:
      Dnevna je krunica moj put k tebi.

prethodna stranica                         početna stranica                    sljedeća stranica