Nije odlučujuće, jesi li i danas još grešnik ili već "pristojan čovjek", ali sve se odlučuje na tomu jesi li kao grešnik prihvatio poniznost! Jer Bog govori svakom grešniku i uči ga mudrosti! "Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti" (Ps 51, 8). On stavlja srcu grijeh u svako doba pred oči: "Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom" (Ps 51, 5). Bog ti pokazuje posljedice i budi potrebu za očišćenjem. Tada ti je potrebna smjesnost grešnika! Jer samo ponizan čovjek prihvaća Božju pouku i obraćenje: "Bože, oslobodi me moje krivice! Nemoj mi predbacivati! Uništi moj zločin i od grijeha me očisti"! "Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojega očisti!" (Ps 50, 3-4). Tko dopušta da ga Bog ukori, primit će uputu i mudrost; naći će pravi put, prepustit će se Božjem vodstvu i naučit će shvaćati Božji zakon života. Bit će kao drvo koje je posađeno uz vodu života i nikada se neće osušiti, iako mora pretrpjeti još mnoge poraze i poniženja zbog grijeha. Prijatelju, ovo je temeljni Božji zakon: "Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prijestolja vladare, a uzvisi neznatne" (Lk 1, 51). Obraćenje uspijeva samo poniznima. I na to se sve svodi.
     Posve je drukčije s oholicom. On nikada neće pred Bogom priznati svoju krivicu. On ne može podnijeti da nije tako dobar kao drugi. On nema hrabrosti za istinu. On svoju krivicu prebacuje na druge, on prikriva svoje pogreške tako dugo dok ih više ne može prepoznati. Postao je slijep. Odupire se Duhu Božjemu toliko dugo dok Boga više ne može vidjeti niti čuti; zaslijepljen je, okorjelo mu je srce, nesposoban je za obraćenje. No "oholost prethodi padu", kaže Biblija. Tko više ne želi vidjeti istinu, predaje se iluzijama i ide stranputicom. Jednog će se dana razočarati i doživjeti brodolom: "Gospod je srušio prijestolja silnika i potlačene posadio na mjesto njihovo" (Sir 10, 14).
     Danas doživljavamo izraziti brodolom samovoljnih ljudi koji su Boga odbacili i zaboravili jer su se smatrali dovoljno bogatima i moćnima. Nedostaje im Božji životni dah! A Bog im ne može dati svojeg Duha jer se odupiru upravo tom Duhu! No bez tog životnog daha Božjeg duša ne može opstati. Ona je kao biljka bez svjetla i zraka. Tako su mnogi ljudi danas postali bezdušni materijalisti, iskorijenjeni i bez snage u duši, jer im nedostaje onaj životni dah Božji, koji čovjeku daje smisao i pokazuje prave vrijednosti, koji daruje baš ono dublje i više, postajući tako temelj i oslonac čovjeka. Gdje nedostaje taj Božji Duh, tu vene požrtvovna ljubav. Duboka se tama spustila na visokorazvijene industrijske zemlje svijeta. One, doduše, posjeduju znanje i moć u izobilju, ali egzaktna znanost ne može ništa reći tamošnjim ljudima o smislu njihova života, o obveznim putovima i vrijednostima do duševne snage. Demokracije se danas uzaludno pitaju kako mogu utemeljiti i usaditi u ljude one osnovne vrijednosti bez kojih ni jedno društvo ne može živjeti! Gdje postoji odupiranje Duhu Božjemu, tu se javlja duh pobune, revolta protiv svega što dolazi "odozgo". Ponajprije čovjek se bori protiv Boga i osjeća se kao idol: "Bit ćete kao Bog!" Zatim se ti "bogovi" međusobno sukobljavaju, jer nitko ne podnosi drugog nad sobom, ni jedan ne želi dijeliti, ni jedan ne želi davati. Gdje nedostaje trajni Božji dah, tamo se duše guše u ništavnostima, u tami i pobuni, u strahu i pohlepi. Prijatelju, napusti babilonski način življenja! Inače ćeš biti kriv za babilonske grijehe i pogođen babilonskim mukama. Tako kaže Bog. Jer "Babilon" je postao središte zla: "On povika jakim glasom: 'Pade, pade veliki Babilon' i postade 'boravištem demonâ', i skloništem svih nečistih duhova, skloništem svih nečistih ptica, skloništem svih nečistih i odurnih životinja..." (Otk 18, 2)
     Obistinila se danas Božja riječ, kako ju je prorekao po Mariji: "Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne" (Lk 1, 52). Prijatelju, tim moćnicima zloće moći ćeš se odhrvati ako s Marijom naučiš poniznost! Njezin je život dokaz da pred Bogom ništa na zemlji nema velike posljedice, ako se ne oslanja na poniznost stvorenja. Marija je imala hrabrost svoj život potpuno predati Bogu. "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1, 53). Ona je imala hrabrost služiti Bogu i tada kada su njezine majčinske želje razapete na križ: Marija pod križem Kristovim! Hrabrost i spremnost da služimo, to je poniznost! Za nju je volja Božja bila odlučujuća i tada kada nije mogla uvidjeti je li to i kako je to moguće. "Ta Bogu ništa nije nemoguće!" (Lk 1, 53). Ona je bila ono jedinstveno stvorenje koje se potpuno otvorilo svojemu stvoritelju. Stoga joj je Bog mogao sve dati: Svojega jedinorođenog sina! Marija je bila kao nitko drugi primljiva za Duh Božji: "Anđeo joj odgovorio: Duh Sveti sići će na te... sila Previšnjega zasjenit će te" (Lk 1, 35). Tada je u njoj nastala radost i klicanje zbog prisutnosti Božje i spoznaje njegovih putova: "Veliča duša moja Gospodina, klikče duh moj u Bogu, mome Spasitelju" (Lk 1, 46)
     Prijatelju, pođi u Marijinu školu! Moli svakog dana krunicu, jer ona će ti pokazati koji će ljudi biti od Boga uzvišeni. Bog je Mariju uzdigao sve do neba, jer je bila uistinu ponizna: "Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne" (Lk 1, 52). Moli Isusa u krunici za milost poniznosti: "Koji je tebe, Djevice, na nebo uzeo." Tada će Gospodin i tebe uzvisiti.
     
     Bože, plašim se veličine zla u svijetu.
     Jer ne znam, hoću li se sam moći suprotstaviti.
     Bože, kako mogu postati ponizan?
     
     "Ljudsko dijete, zašto se uzvisuješ,
     iako si prah i pepeo?
     Ne osvrći se na ono, što ljudi misle,
     nego slušaj riječ vječnosti!
     Tada ćeš primiti krunu života."

prethodna stranica                         početna stranica                    sljedeća stranica