|
Biblioteka Krunica i
život
"Marija
- velika nada Hrvata" Ante
Katalinić
2. Današnja "grozota
pustoši"
"Abominatio desolationis" ili
"grozote pustoši" (Mt 24,15) zadesila je danas velika
područja naše hrvatske domovine. Mnoštvo naselja izbrisano je
s lica zemlje, stanovništvo, ako nije poubijano i masakrirano,
prognano je, izbjeglo, iselilo se, raštrkalo se po svemu
svijetu. Hoće li se ikada opet vratiti? Čitavi su krajevi
ostali pusti, mnogo stotina crkava je porušeno, velik dio njih
do temelja razoren. Tisuće je ognjišta pogašeno. Hoće li se
ikada na njima zapaliti sveta obiteljska vatra? Hoće li se
ikada tuđinac koji ih je zaposjeo - iseliti? Sve su to bolna i
krvava pitanja. Kad govorimo o tome, ne mislimo samo na Hrvatsku
nego i na prostrana hrvatska područja u Bosni i Hercegovini na
kojima smo gotovo potpuno zatrti, uništeni.
Slučajno nam ovdje pada na pamet ona riječ
koju je Gospa izrekla Luciji u Fatimi: "A neki će narodi iščeznuti!"
Sjećajući se onih velikih seoba Hrvata u inozemstvo u
posljednjim desetljećima, te imajući na umu katastrofalni pad
nataliteta, priraštaja u Hrvatskoj i onaj golemi broj pobačaja,
a promatrajući ove ratne strahote koje se kod nas događaju
danas, moramo se duboko zamisliti nad tim Gospinim riječima.
Najgore u svim ovim današnjim događajima jest
činjenica da nam vrlo malo nade ostaje da će stvari krenuti na
bolje. One velike sile na Zapadu koje bi nam mogle pomoći, ne
žele to učiniti. Daruju nas lijepim riječima, a stvarno su
protiv nas, daju vremena našem neprijatelju da ostvari svoje
ciljeve. Uostalom, nitko se pametan u te sile nije ni pouzdavao,
niti je u njihove mirovne snage vjerovao. Ne, nismo se pouzdali
u njih. Poznata nam je izreka Sv. Pisma: "Proklet čovjek
koji se uzda u čovjeka" (Jer 17,5).
Ostavljeni smo, prepušteni samima sebi. A
golema propaganda našeg neprijatelja, koja je preplavila cijeli
svijet, te političke igre velikih sila koje gledaju samo na
vlastite interese, ne pružaju nam nikakve nade da bi naša
sutrašnjica mogla biti bolja, da bi "grozota pustoši"
uskoro mogla prestati. Ostaje nam samo jedna nada: Marija.
(Bilješka: U ovom se poglavlju govori o stanju
u kakvom je Hrvatska bila god. 1994.)
|
