Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

(1893.1988) bio je čovjek, franjevac, svećenik i misionar dubokoga duhovnog života, pun apostolskog žara, spreman na svaku žrtvu, pa i na mučeništvo. Bio je izvrstan učitelj teologije i požrtvovan i uspješan odgojitelj svećeničkih kandidata. U svom osobnom životu bio je čovjek molitve i iskren pokornik, a u odnosu s ljudima, osobito s franjevačkom braćom njegovatelj prave druželjubivosti. Nadahnut sv. Pavlom, htio je u svemu svom životu biti „na hvalu slave milosti Kristove“ (Ef 1,6).

Rodio se 28. siječnja 1893. u Zagrebu. Umro je u Rimu na Sve svete 1988. u devedeset i šestoj godini, radin do smrti. Svečanu zadušnicu 5. XI. služio je u Rimu general franjevačkoga reda o. John Vaughn s više od 100 sumisnika. Svečano je sahranjen na Mirogoju 7. studenog gdje je održao znanemito slovo o. provinicijal Rajko Gelemanović. Rimski vikarijat izdao je 5. srpnja 1995. proglas o početku crkvenog procesa za ispitivanje njegove svetosti.

 U HRVATSKOJ

U franjevački red stupio je 7. rujna 1907. na Trsatu. Studirao je u Varaždinu te u Dorstenu i Paderbornu u Njemačkoj. Zaređen je za svećenika 30. lipnja 1915. u zagrebačkoj katedrali.

U domovini se istakao kao odgojitelj franjevačkih klerika u Varaždinu i u Zagrebu. Godine 1920. poslan je u Rim na novoosnovani Papinski orijentalni institut gdje je postigao licencijat teologije (1920 – 1922). Od godine 1924. do 1927. nalazi se u Zagrebu kao magister klerika i sekretar provincije, uz o. Vendelina Vošnjaka koji je sada četvrti put bio provincijalom. Poslije njegove smrti (1933.) zalagao se za njegovo ispitivanje svetosti. Već 1937. iz Šangaja šalje u Zagreb svoje uspomene, a 1963. položio je svoje službeno svjedočanstvo.

U KINI

Već od klerikata njeguje svoj misijski poziv, ali ga je mogao ostvariti istom 1928. kada mu je tadašnji provincijal o. Teofil Harapin isposlovao dekret generala o. Bonaventure Marranija koji se, po latinskom nazivu za poslušnost, zove obedijencijal.

Po želji o. generala položio je doktorat na Orijentalnom institutu 20. lipnja 1929., zadržao se na ferijama na La Verni, a 29.VIII. ukrcao se na brod i putuje u Kinu. Pristao je 29.listopada u Šangaju, a 8. studenog 1929. dolazi u Hankow. Tu je bio 25 godina profesor apologetike i dogmatike, liturgike i duhovnog bogoslovlja u Regionalnom sjemeništu u kojem su se spremali za svećeništvo kandidati triju apostolskih prefektura. U franjevačkom samostanu bio je uzoran redovnik, češće magister novaka i klerika, gajio je pčele i cvijeće i bio je voditelj pjevanja. Osim toga bio je i ispovjednik časnih sestara. Izdržao je veliku poplavu Jang-ce-kjanga i teškoće japansko-kineskog rata te Mao-ce-tungovu revoluciju. Krajem sječnja 1954. bio je potjeran, među posljednjima od preko 550 franjevačkih misionara. Odgojio je tri generacije mladih kineskih svećenika.

U RIMU

U Rim je stigao krajem travnja 1954. i ubrzo se nastanio u velikom franjevačkom kolegiju Antonianumu (Via Merulana 124). Bila je to velika franjevačka zajednica s preko 200 članova gdje su studirali franjevački postdiplomci. Na Petrovo 1955. general reda o. Sepinski imenovao ga je njihovim duhovnikom. Tu je službu vršio revno do kraja 1965. kroz jedanaest godina.

Nakon smrti zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca godine 1960., a osobito od godine 1966. posvetio se istraživanju njegova života, djelovanja i trpljenja. Sabrao je golem materijal te je godine 1974. u Rimu izišla knjiga AJOZIJE STEPINAC-HRVATSKI KARDINAL koja još i danas predstavlja nenadmašenu njegovu biografiju. Godine 1993. tiskana je i u Hrvatskoj (883 stranice). Napisao je i artikule za ispitivanje njegove svetosti, a krajem 1981. položio je kao krunski svjedok i svoje službeno svjedočanstvo na više od 200 stranica.

Prije je već izdao dva velika djela na latinskom: LITURGIKU u dva sveska ( s više od 800 stranica) i DUHOVNO BOGOSLOVLJE, 1. izdanje u Sapporu u Japanu i 2. izdanje u Rimu 1964. (1330 stranica). Poslije smrti su mu štampana i manja djela: MUDROST KRIŽA, franjevačke duhovne vježbe, Zagreb 1993. i NAZARETSKA DJEVICA, Split 2002. Godine 2005. izišao je i njegov putopis U DOMOVINI GOSPODINA ISUSA što ga je napisao za vrijeme svoga hodočašća u Svetu zemlju prigodom zlatne godišnjice svojih prvih zavjeta godine 1959. Sređen je i njegov arhiv koji obuhvaća 63 sveska njegovih duhovnih vježba, predavanja, propovijedi, nagovora... Tu se nalaze i svetopisamski duhovni komentari: Psalmi (550 str.), Matej latinski (430 str.), Matej hrvatski (436 str.), Marko (220 str.), Luka (340 str.) i Ivan (410 str.).

No uza sve to, on se nadasve iskazao kao traženi ispovijednik. Redovito je ispovijedao u bazilici sv. Antuna a vrlo često i u papinskoj bazilici sv. Ivana Lateranskog, gdje je dnevno znao sjediti u ispovjedaonici 4 sata, a nekada i 7 i 8 sati. Bio je ispovijednik u više velikih samostana časnih sestara. K njemu su dolazili i biskupi i kardinali, među njima i kardinal Franjo Šeper koji je bio njegov pokornik već kao mali maturant godine 1920.

Znamenit je njegov rad za Kongregaciju za blaženike i svece. Kao teolog dobivao je na prosudbu – nekada i više desetaka svezaka – pojedine kandidate da na kraju dade svoj sud o prikladnosti za njihov postupak. Dobar dio njih su bili i mistici. Napisao je preko 20 prosudbi koje se čuvaju na Kongregaciji. Od toga znamo za četiri kauze: za o. Vendelina Vošnjaka, za o. Gabrijela Allegru, za Ivana XXIII. i za Alojzija Stepinca.

"GLAS SVETOSTI – FAMA SANCTITATIS"

Najveća je odlika o. Alekse što je u svemu tome – već od najranijih godina – založeno i vjerno njegovao čitav svoj odnos prema Bogu, prema svojoj franjevačkoj braći i prema svim ljudima, osobito svojim pokornicima. Od najranijih godina je obdržavao svoj strogi dnevni red od 4 ili 4,30 ujutro do 10 navečer, uz mali dnevni odmor. Bio je uvijek, osim ako je bio službeno zapriječen, na zajedničkoj molitvi časoslova i na razmatranju. Bogu je osobito posvećivao cijelo svoje jutarnje vrijeme, a sveta misa mu je bila središte oko kojega se odvijao čitav njegov život. Neizostavno je sudjelovao na zajedničkom blagovanju i kod dnevne rekreacije. Rado je pješačio, a služio se gotovo redovito običnim sredstvima prijevoza, tramvajima i autobusima.

I na Sve svete 1988. ispovijedao je dva sata u bazilici, a kad je došao na večeru, neposredno prije zajedničke molitve spopala ga je teška bol. Braća mu priskočiše u pomoć i položila su ga na tlo, podijelila mu posljednje odrješenje i, dok su ga nosili u kućnu bolnicu, predao je svoju dušu Bogu. Smrt ga nije zadesila nenadano. Često je o njoj razmatrao: nazivao ju je „sestricom“, kao i sv. Franjo, jer će mu otvoriti vrata raja. Čeznuo je za njom „kao vrhunskim činom ljubavi prema Bogu“. Tako piše i svom eksprovincijalu o. Damjanu u veljači 1987.: „Zahvalan sam Bogu što mi je darovao dug život: ušao sam u 95. godinu. Smrt mi je pred vratima i čekam je svaki dan, ali ne sa strahom, jer se ufam u beskrajno Božje milosrđe kojemu nema mjere ni kraja ... i živim posve izručen u rukama Božjim.“

Od prvoga oglasa na oglasnoj ploči Antonianuma pa do danas sve više raste glas o njegovoj svetosti. U nekrolog njegova su mu franjevačka braća zapisala: „Proveo je život u molitvi i punoj aktivnosti: bio je ispovjednik i duhovni voditelj u bazilici (sv. Antuna) te u kolegiju i izvan njega, pisac duhovnoga bogoslovlja, promicatelj istine o kardinalu Stepincu, cijenjeni savjetnik i u životu primjeran manji brat. Bog mu je kroz sve vrijeme udijelio bistar um, plemenito srce i ljubaznost sa svima.“

 

Za više informacija:

fra Ratko Radišić (vicepostulator kauze sl. B. Alekse Benigara)

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

+385 1 65 50 288

Back to top