Trg Svetoga Trojstva 21, 34000 Požega, Hrvatska
Prema dosad istraženim povijesnim podacima franjevačka crkva Sv. Duha bila bi najstarija (djelomično) sačuvana crkva u Požegi. Crkva i samostan bili su dakako za dolazak Franjevaca u grad nakon progona Tatara iz Hrvatske u 13. st. Franjevci se u Požegi spominju već 1260. i smatra se da je crkva sa samostanom sagrađena u vrijeme kralja Ladislava IV., oko 1285, g. Crkva je najprije bila posvećena Sv. Dimitriju što govori dokument iz 1317., koji uz ostalo i navodi da su samostan i crkva izgorjeli 1305. g. Kada Turci osvajaju Požegu 1537., ruše samostan, a crkvu pretvaraju u džamiju nazvanu erklot. Zbog toga je u crkvi ostalo sačuvano i nešto kasnoromaničke, gotičke i turske arhitekture.
To su pokazali i arheološki radovi tijekom 1994. i 1995. godine. U dvorištu samostana otkriveni su brojni keramički predmeti iz 13. st. (posuđe), te ostaci kamenog zida iz tog vremena. Međutim, 1995. prilikom probnih arheoloških istraživanja otkriven je bogato dekorirani romanički portal iz 13. st. na sjevernom dijelu crkve. Građen je velikim kamenim klesancima na kojime je vidljiv ostatak mramorizirane freske crvene i crne boje. Uz portale zadarske i trogirske katedrale portal crkve Sv. Duha jedan je od najvećih romaničkih portala 13.u Hrvatskoj. U njemu je pronađen naknadno uzidan i manji turski portal iz 16. st.
Nakon odlaska Turaka Franjevci se iz obližnjeg Vučjaka ponovo vraćaju na staro mjesto 1708. g. Započela je gradnja novog samostana koja je dovršena 1724. Usporedo se uređivala i obnavljala crkva Sv. Duha. Podignut je svod nad lađom crkve, pobočna, južna i sjeverna kapelica i sakristija. Iz doba gotike sačuvala se lađa i svetište, zvonik (originalan do trećeg kata), nadsvođenje svetišta, trijumfalni luk i sjeverni portal. Dimenzije crkve su – duljina lađe 25,6, a širina 8,4 metara, dok je svetište dugo 8,6 i široko 6,6 metara.
Unutrašnjost crkve obogaćena je vrijednim baroknim oltarima i slikama (tri tirolska oltara iz 17. i 18. st.) i posebno vrijednim baroknim oltarom u sakristiji iz 1737. g. Ispod svetišta crkve nalazi se grobnica koja je zatvorena 1867. g. U grobnicu su se, pored Franjevaca, sahranjivali i glasoviti Požežani suci, senatori, časnici, plemići. Tu je sahranjena i dvogodišnja kćer baruna Trenka. Ovdje je našao i svoj posljednji počinak fra Luka Ibrišimović, glasoviti Sokol, osloboditelj Požege i tog dijela Slavonije od Turaka.
U crkvi mu je 1892. postavljena nadgrobna ploča sa stihovima požeškog pjesnika Franje Cirakija. U samostanu se čuva i bogata knjižnica. Iako je njen veći dio stradao u požaru 1842. g. ona spada u nultu kategoriju i među vrjednijim je u Hrvatskoj.
Obuhvaća oko 15 000 svezaka s inkunabulama iz 16. stoljeća.