Ususret nedjelji uz fra Aleksu Benigara

Objavljeno od franjevac na

Donosimo duhovna tumačenja evanđelja koja je napisao Sluga Božji fra Aleksa Benigar. 

Svetkovina Krista Kralja (34. nedjelja kroz godinu), 22. studeni 2020. 

Evanđelje po Mateju 25, 31 – 46 

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: »Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Prizorom posljednjeg suda, u kome su zbog poučne namjere tradicionalni apokaliptički opisi ublaženi, završava Isus svoj nauk o posljednjim stvarnostima. Nakon prispodoba o budnosti, nakon tolikih opomena o sudu i pripravi za nj, Isus prikazuje sveopći sud na svršetku vremena. Snagu kojom Isus prikazuje sveopći sud oživljava veličanstvena scenografija u kojoj je predstavljen razvoj suda. Nakon svečanog dolaska Sina Čovječjega kao suca, drama je opisana u dva čina: razdvajanje svih ljudi na dvije grupe, zdesna i slijeva Sina Čovječjega i dvostruki dijalog Mesije-suca. Zaključak sadrži izvedbu pravorijeka Kraljeva. Razdioba ljudi zdesna i slijeva, kako stoje jedni nasuprot drugima, vrlo je živa i potresna.

Kristološki vidik suda. Početni okvir – dolazak Sina Čovječjega u slavi – prikazan je vrlo svečano. Apostoli bijahu svjedoci Kristova progona, njegovih patnja, nevolja, siromaštva, ponižavanja, a nakon par dana vidjet će svršetak tajne njegova posvemašnjeg lišenja: njegovu muku i smrt na križu. Kad dođe suditi, te tajne više nema, ona je dovršena. Slava kojom će doći suditi zamjenjuje trpljenje i poniženje Sina Čovječjega. On im unaprijed govori o toj svojoj slavi kao pobjednika i suca da ih obodri i učvrsti njihovu vjeru. Svladano je svojevoljno lišenje njegove čovječje naravi svih odlika, koje su mu dolikovale naravi sjedinjenoj s osobom vječne Riječi. Završen će biti i njegov stoljetni skriveni život u njegovoj Crkvi. Slava njegove ljudske naravi bit će otkrivena, a njegova tajanstvena nazočnost u Crkvi zablistat će u svom sjaju, iako će on i u ovoj slavi ostati pravi Sin Čovječji. Sa sucem doći će svi anđeli njegovi. Koliki će to biti sjaj i proslava! U psalmima se opisuje njegov dolazak u oblacima, ovdje se veli da će doći na oblacima nebeskim, kao što je na oblaku i uzašao u nebo. Njegova nazočnost bit će mnogostruka, kao u presvetoj Euharistiji. Kao što bljesak zasja na istoku i proteže se sve do zapada, slično će Isus doći u slavi te će po tom biti vidljiv posvuda, svi će ga vidjeti. Sa zanosom veli Isus: „…sjest će na prijestolje slave svoje”. U prvom svom dolasku na ovaj svijet bio je položen u jaslice, omotan u pelenice, a na kraju vremena sjedjet će u slavi i veličanstvu. Na zemlji žive dobri ljudi pomiješani sa zlima, kao pšenica s kukoljem ili dobre ribe ulovljene u mreži sa zlima. Pred sucem bit će dobri rastavljeni od zlih kao ovce od jaraca. Ovce predstavljaju pravednike jer su po naravi blage i mirne, a stajat će sucu zdesna. Jarci predstavljaju grješnike u zlu okorjele jer su jarci po naravi nasilni i buntovni. Ovi će stajati s lijeve strane sucu. Time se opetuje ono što je Isus prije kazivao: od dvojice u polju jedan će biti uzet, a drugi ostavljen, i od dviju žena u mlinu jedna će biti uzeta, a druga ostavljena. Kriteriji diobe ljudi na zemlji po narodnosti, društvenom ugledu, znanju i učenosti neće utjecati na tu diobu. Jedini kriterij razdiobe bit će vjera u Krista kao Božjega poslanika koja se očituje u ljubavi. Sučev pravorijek onima s desne strane bit će: „Dođite blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo, pripravljeno za vas od postanka svijeta!” Bog je od postanka svijeta kanio ustanoviti svoje kraljevstvo na zemlji: kralj će biti njegova utjelovljena Riječ, a svi razumni stvorovi sačinjavat će njegovu obitelj, njegovu veliku kraljevsku pratnju. Temelj ovome kraljevstvu postavljen je u raju zemaljskom. Ono se razvijalo tijekom stoljeća u raznim zgodama i nezgodama, da se konačno ustali na završetku svijeta. Članovi toga kraljevstva jesu „blagoslovljeni Oca” Kristova jer ih je Bog ispunio uzvišenim blagoslovima i darovima te im konačno poklanja beskonačnu slavu. O poželjne riječi i neizrecive časti, biti blagoslovljeni od nebeskog Oca, hvaljeni i izabrani da budemo sinovi Božji! Ako su sinovi, onda su i baštinici, a ako su baštinici, onda su subaštinici Kristovi. Kraljevstvo je pripravljeno ne od vijeka, nego od „postanka svijeta”. Odabrani su prije postanka svijeta da budu sveti i neporočni pred njim, u ljubavi predodređeni za posinstvo (Ef 1,4; 1 Pt 1,20). Bit će neki nutarnji nagovor, neka snaga Božja, uslijed koje će se svatko žurno sjetiti svih svojih dobrih i zlih djela, a savjest će optuživati ili odobravati i ujedno izreći sud. O Kriste, dok si s nama boravio na ovoj zemlji nagovarao si nas kao braću zbog naše naravi koju si na se uzeo. Kad ćeš pak biti u slavi, bilo bi dosta da nas nazivlješ slugama, no ti ćeš nas i u slavi nazvati braćom! Kako će se sudac iskazati dobrim, blagim, milostivim prema pravednicima, tako će se strogim i neumoljivim pokazati prema okorjelima u grijehu: „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!” Tim se riječima točno označava dvostruka kazna: gubitak Boga i sjetila u ognju.

Kriteriji diobe ljudi na zemlji po narodnosti, društvenom ugledu, znanju i učenosti neće utjecati na diobu posljednjeg suda. Jedini kriterij razdiobe bit će vjera u Krista kao Božjega poslanika koja se očituje u ljubavi.

Pravorijek Sučev temelji se na ostvarenju ljubavi. Sud će biti izrečen na temelju vjere koja je po ljubavi bila djelotvorna ili to nije bila. Odlučno suočenje ljudi sa Sinom Čovječjim nije u okviru herojskih i izvanrednih čina mrtvenja i odricanja, nego u svakodnevnom susretu ljudi u kojima se zadovoljava dnevnim potrebama bližnjega. Ono što će odlučiti naš vječni udes nije post, bičevanje, pokornička djela, bdijenja i slični čini mrtvenja, nego naša društvena djelatnost ukoliko proizlazi iz ljubavi do bližnjega. Isus u dijalogu kojim motivira sudačku presudu nabraja šest djela kojima se zadovoljavaju potrebe bližnjega. Sve potrebe bližnjega usredotočuju se u ljubavi. Eshatološki sudac prikazat će se solidarnim s potrebama bližnjega. Na upit obiju grupa, kada su ga vidjeli gladna, žedna, stranca, gola, bolesna i u tamnici, odgovorit će im: „Zaista, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” Krist-sudac prikazat će se dakle solidaran s udesom onoga koji je bio gladan, žedan, gol, stranac, bolestan, utamničen. Riječju „zaista” Isus daje svom odgovoru svečani izgled. Po tom odgovoru odlučan kriterij spasenja ili propasti nije čin ljubavi prema bližnjemu, nego prema njemu, Isusu, koji se krije u bližnjemu. Nitko od nazočnih sigurno nije očekivao tu tajanstvenu nazočnost Kristovu u bližnjemu, u malenima. Drugim riječima, solidarnost suca s malenima ne ovisi o duhovnim ili moralnim kakvoćama potrebnih, nego o njihovoj objektivnoj solidarnosti s Kristom. Čovjek u potrebi na neki je način znak ponizne i skrivene nazočnosti Sina Čovječjega u bližnjem. Ova stranica kojom završava javna Isusova služba, prije drame njegove muke i smrti u kojoj će Sin Čovječji do krajnjih granica otrpjeti udes malenih, otkriva nam koliko je za nas Krist djelotvorna ljubav Božja. U darežljivoj i sveopćoj ljubavi prema malenima proživljava se onaj životni odnos vjere u Krista, Sina Božjega i Gospodina, koji se konačno preobražava u potpunom spasonosnom sjedinjenju. Isus prikaz posljednjega suda završava riječima: „I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.” Gospodin nas je tolikim poukama poticao da sadašnji život smatramo borbom između dvojice: Boga i đavla. Po načinu kako smo izabrali za vrijeme zemaljskoga života, svatko će se naći na strani koju je izabrao dok je živio na zemlji. Taj nutarnji izbor bit će objelodanjen na sudu. No s jedne i s druge strane, po Isusovim riječima, bit će vječnost. Nasuprot vječnom životu bit će vječna muka. Dakle, ne život i smrt, biti i ne biti, nego život i muka, nebo i pakao, s obje strane vječnost u stanju koje izabrasmo za vrijeme zemaljskoga života. Po tom završetak zemaljskog života bit će početak vječnoga postojanja, bit će završetak bez završetka.

Gospodin nas je tolikim poukama poticao da sadašnji život smatramo borbom između dvojice: Boga i đavla. Po načinu kako smo izabrali za vrijeme zemaljskoga života, svatko će se naći na strani koju je izabrao dok je živio na zemlji. Taj nutarnji izbor bit će objelodanjen na sudu. 
(Iz knjige „SVETO EVANĐELJE PO MATEJU, DUHOVNA RAZMATRANJA“;  
autor: fra Aleksa Benigar;
biblioteka „Brat Franjo“, Kaptol 9 )


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *