Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan branitelja

I mi smo u našoj crkvi proslavili Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan branitelja.Večernju misu predvodio je fra Anđelko. Sjetio se na početku svih poginulih i nestalih branitelja kao i nevinih žrtava Domovinskog rata. Naglasio je da slavimo blagdan Gospe Snježne – blagdan posvete bazilike Svete Marije Velike u Rimu koju je sagradio papa Liberije, a papa Siksto III. ju je na uspomenu na Efeški sabor 431. godine, koji je Blaženu Djevicu Mariju proglasio Bogorodicom, posvetio njoj u čast.
Marija je nazvana “Pobjednica u svim bojevima”.Spomenuta su samo dva događaja iz povijesti. 700 branitelja Sinja 14. kolovoza 1715. godine izvojevalo je pobjedu nad moćnom turskom silom od 60.000 vojnika pod vodstvom Mehmed-paše Čelića, a što se pripisivalo pomoći i zagovoru Majke Božje. I drugi događaj dogodio se još ranije, kada je 7. listopada 1571. godine u pomorskoj bitci kršćanska vojska pobijedila moćnu tursku silu i opet po zagovoru Marijinu. Papa Pio V. odredio je da se kao spomen na tu bitku svake godine 7. listopada slavi kao spomen Blažene Djevice Marije od krunice.
I za vrijeme Domovinskog rata krunica se molila ne samo u crkvama nego i po ulicama i trgovima, a naši vojnici su je nosili oko vrata, a i molili i izmolili pobjedu koju danas slavimo.
Nakon toga propovjednik je naveo neke riječi šibenskog biskupa mons. Ante Ivasa koje je izgovorio toga prijepodneva na misi u Kninu i odgovorio na pitanje: “Što mi to zapravo slavimo i komu zahvaljujemo?”
To isto pitanje postavio je i u predvečerje blagdana, također u Kninu, vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac, koji je postavio i neka druga pitanja koja su se u ono vrijeme postavljala i dao na njih odgovor. Da li je Hrvatska uopće smjela poduzeti akciju oslobađanja? Da li je to moralno dopušteno? Činjenica je da Hrvatski narod nije želio rat. Štoviše, Hrvatska je sve poduzela da do njega ne dođe, rekao je biskup te podsjetio da Katekizam Katoličke Crkve u broju 2309 jasno kaže: “Treba pomno razmotriti stroge uvjete koji opravdavaju zakonitu obranu vojnom silom. Takva odluka je zbog svoje težine podložna strogo određenim uvjetima moralne zakonitosti.Istodobno treba: – Da je šteta koju napadač čini narodu ili zajednici naroda trajna, teška i izvjesna.
- Da su se sva ostala sredstva kojima bi se tome stalo na kraj pokazala neprimjenjiva ili bezuspješna.
- Da postoje ozbiljni uvjeti uspjeha.
- Da pribjegavanje oružju ne prouzroči zala i nereda većih od zla kojem se želi doskočiti.” Budući da su se ispunili svi ovi uvjeti, Hrvatska se intervencija pokazala ne samo opravdanom nego i nužnom da se izbjegne veće zlo. Stoga je poduzela vojno-redarstvenu akciju zvanu „Oluja’ da oslobodi vlastiti teritorij.
Na kraju su citirane riječi pomoćnog zagrebačkog biskupa mons. Mije Gorskog, koje je toga dana uputio vjernicima, a i svima nama, u Mariji Bistrici: “Budimo zahvalni ali i budimo ponosni. Budimo ponosni na svoju obitelj, premda vidimo nedostatke, na svoju povijest, iako je obilježena nemilim događajima, na svoju domovinu, premda je mala i siromašna. Ali je naša! Ponos omogućava suprotstavljanje zlu. Ne dopušta da padnemo ispod ljudskog i vjerničkog dostojanstva. Tako se gradi zemaljska domovina sretnih ljudi. Tisuće mrtvih, ranjenih, pola domovine razorene, preteška su škola da bismo se smjeli igrati igre zaborava i neodgovornosti sadašnjeg trenutka, dopuštati da se uruši iznutra ono što je stečeno životima drugih. Ne trebamo se bojati napada izvana, trebamo se bojati svoje nevjere, svoje nesposobnosti, svojega jala, svoje pohlepe i častohleplja, koje uništavaju pojedinca i društvo iznutra.” (SR)

06.08.2010.

You must be logged in to post a comment.