Duhovni začetnici Vjere i svjetla dva su mala, teško hendikepirana dječaka, Loic i Thadee. Njihovi roditelji željeli su s njima otići na hodočašće u Lurd. No za njih nije bilo mjesta među hodočasnicima njihove biskupije. „Oni su previše hendikepirani. Ništa neće razumjeti…bit će na smetnji..“

Tako se obitelj sama zaputila u Lurd. U hotelu su bili neljubazno primljeni: „Obroci će vam biti servirani u vašoj sobi.“ Na ulici, u spilji ukazanja čuli su se slijedeći komentari:“Ovakvu djecu treba ostavljati kod kuće.“ Ljudi su se okretali za njima. Prelazili su na drugu stranu ulice. Istina je da nas hendikep podsjeća na našu vlastitu ranjivost, da nas straši. Kakvo li je to bolno hodočašće bilo za Camille, Gerarda i njihovu djecu!

Četiri godine ranije, Jean Vanier je stvorio prvo ognjište (Arku). Svake je godine išao na hodočašće s osobama s posebnim potrebama s kojima je dijelio život. Uočio je koliko to iskustvo krijepi njihov osobni susret s Bogom, otkrivanje sveopće Crkve, bratskog zajedništva… Duboko je bio potresen trpljenjem roditelja i njihovom željom da im djeca budu uključena u društvo i Crkvu. Iz tih iskustava, iz trpljenja roditelja i odgajatelja, rodila se zamisao o hodočašću s djecom, mladima i odraslima koji posjeduju posebne potrebe. Tako bi crkva mogla bolje otkriti kako su oni u potpunosti Božja djeca, kako su pozvani susresti Isusa i osjetiti njegovu posebnu ljubav prema njima. Roditelji bi se naravno, pridružili. Da se ne bi još jednom okupili sami sa svojom djecom, pozvani su također i prijatelji, mladi ljudi. Razgovaralo se o tome s drugim roditeljima s prijateljima u Francuskoj, Belgiji, Engleskoj. Biskup Beauvais- a, Msgr. Desmazieres, rekao je: „Samo naprijed!„ Sudjelovao je na prvom susretu 8. prosinca 1968. u Parizu.

Hodočašća i druženja trebaju pomoći roditeljima da prihvate svoju kušnju i da otkriju cjelovitu osobu svog djeteta, da ga vide u njegovom stanju kao Božje dijete koje je sposobno za istinski duhovni život, i koje, zapravo nije nimalo uskraćeno u svojem odnosu prema Bogu.

U vrijeme osnivanja, pripreme, sve suprotnosti i prepreke tjerale su svakog dana da se sve više i više predaje u Božje ruke. Više puta je osnivačka ekipa, da bi sačuvala povjerenje znala reći : „ Mi dajemo naših pet kruhova i dvije ribe. Molimo Gospodina da umnoži naš kruh.„ No, nije se moglo ni zamisliti da bi molitva bila uslišana u jednakom izobilju.

Na Veliki petak 9. travnja 1971. godine u spilji Massabielle je bilo dvanaest tisuća, od toga četiri tisuće djece s posebnim potrebama. Došli su iz 15 zemalja. Proveli su tri dana neopisivog mira i radosti. Malo po malo, stanovnici Lurda su se oslobodili predrasuda. Neki su prije spustili željeznu zavjesu na svojim dućanima. U početku su bili začuđeni, a zatim su ih oduševljeno prihvatili. Pitali su se : „Kako se iz tolikog trpljenja i tolikih rana može roditi takva nada? Kako objasniti radost tog mnoštva koje pjeva „Aleluja“ od jutra do mraka? „

Pokret je rođen u strahovima, proturječnostima, zanesenosti i klicanju. Nakon Lurda, sve se dublje i dublje postajalo svjesno Isusova dara. Njemu je povjerena osoba s posebnim potrebama, njena potreba da bude voljena i da voli, njen poziv na jedinstvo.. Da bi odgovorili na taj vapaj, Isus nam predlaže sklopiti savez s Njim. U jednoj se zajednici, oko osoba s potrebnim potrebama okupljaju njihovi roditelji, duboko ranjeni kušnjom, koji malo po malo otkrivaju misterij ljepote svoga djeteta i njegov jedinstveni poziv. Zajedno s njima su prijatelji koji susreću slabu osobu dopuštajući da budu taknuti njenim srcem i počinju s njom tkati veze. Svećenik ili pastor također je prisutan, da bi pomogao dublje shvatiti misterij Božje ljubavi prema ranjenoj osobi : „Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake.“(1Kor 1,27)

Danas pokret raste u 79 zemalja na pet kontinenata s 1455 zajednica preko 43000 članova. Maleno je sjeme postalo tako veliko stablo da se „ptice nebeske gnijezde u njegovim granama“.

Zajednica „Sunce„ iz Čakovca osnovana je 1998. Ona se sastoji od 30 članova i to djece s posebnim potrebama, roditelja, udomitelja i prijatelja. Okuplja se na druženje svake treće subote od 16 – 19 h u Župi sv. Nikole Biskupa u samostanskoj dvorani. Srijedom prije susreta okuplja se grupa koordinacije uz molitvu i Euharistiju s nakanom za uspješno djelovanje i pripremu susreta. Druženje se odvija prema vodiču zajednice za tekuću godinu. U njemu su obuhvaćeni svi predloženi elementi od okupljanja i dobrodošlice, riječi, rada u malim grupama, molitve, molitve siromaha, slavlja i nakon susreta u spontanom druženju u grupama prijateljstva. Druženje se završava sv. Euharistijom u kojoj sudjelujemo. Zajednica je aktivno prisutna u župskom vijeću sa svojim prijedlozima i uključena je u život cjelokupne Crkvene zajednice.

Svaki mjesec prisutni smo u župnom listu „Zvona„ u kojem objavljujemo sadržaj i vijesti u svezi Vjere i svjetla na svojoj stranici.

Jedan od važnijih zadataka zajednice u budućnosti je da uz Božju pomoć osvježimo i pomladimo članstvo prijatelja.

<< POVRATAK >>