|
Veliki petak |
|||
|
|
|
||
|
|
|
||
|
Bogoslužje
Velikog petka je potresno razmatranje otajstva križa, da ono bude ne samo
sjećanje Muke Gospodinove nego i doživljavanje slavne muke Gospodinove u
srcima vjernika. Proročki tekst (1. čit.) opisuje
patnje Sluge Gospodnjega zorno i stvarno te se poklapa s evanđeoskim
izvještajem. Isus je izdan, prezren, obescijenjen, išćuškan, izrugan, osuđen
i raspet. I razlog: «Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt.
Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo. On
slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim, od Boga
pogođenim, poniženim.» Što prorok
proročki naviješta, večeras nam povijesno navještaju evanđelist Ivan. Muka
Gospodinova po Ivanu već je proslava Gospodinova. Stoga se nakon navještaja
muke, Crkva zanosno klanja Križu: «Tvome se križu klanjamo, Gospodine, i
hvalimo i slavimo sveto uskrsnuće tvoje, jer evo: drveta radi nastade radost
u cijelom svijetu.» Poslanica
Hebrejima predstavlja nam Isusa, Sina Božjega kao Velikog svećenika, a tako
bliska nama: «supatnik u našim slabostima, poput nas iskušavan svime osim
grijehom». Htio je životno iskusiti
što znači biti ljudsko biće u grešnom
svijetu, i što treba poduzeti da se ostane vjeran Bogu tamo gdje vlada
grijeh. On je Svećenik i Žrtva koji ne prinosi za grijehe svijeta krv bikova ili jaganjaca, nego svoju krv. Prije podne u 9 sati obavili
smo pobožnost križnog puta. Navečer u 18,30 započeli su obredi koje je predvodio
fra Anđelko. Došavši u crkvu službenici su se prostrli pred oltarom. Nakon
čitanja, pjevanja Muke po Ivanu i molitve vjernika slijedio je središnji dio
današnje liturgije, unošenje i klanjanje križu. Obredi završavaju svetom
pričešću, popričesnom molitvom i otpustom naroda,
koji se u tišini razilazi svojim kućama. Neki ostaju u kratkom klanjanju i
molitvi kod „Božjeg groba“. Napominjemo da svi darovi koji
se na Veliki petak skupe idu za potrebe Svete Zemlje. |
|||
|
|
|||
|
|
|
|
|