|
Jubilarna
franjevačka godina u Čakovcu, ispunjena nizom obljetnica, bila je prigoda za
održavanje znanstvenog skupa "350 godina franjevaca u Čakovcu", jednog
od najznačajnijih vjerskih događaja u tom gradu u novije doba. Simpozij je
održan u povodu ovogodišnje 350. obljetnice dolaska franjevaca u Čakovec,
800. obljetnice Franjevačkog reda, 220. obljetnice utemeljenja župe sv. Nikole biskupa sa sjedištem u Čakovcu te 10.
obljetnice osnutka druge čakovečke župe sv. Antuna Padovanskog. Na skupu,
kojeg je organizirao čakovečki Franjevački samostan, izloženo je 27
znanstvenih radova u okviru tri glavne teme simpozija:
"Društveno-političke i crkvene prilike u Hrvatskoj u vrijeme osnivanja
samostana", "Samostan kao gradbeni i kulturni objekt" i
"Vjerska i društvena uloga franjevaca".
Dvodnevni
skup otvoren je u petak 20. veljače u Katoličkom domu čakovečkog Franjevačkog
samostana, a održavao se pod pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti, Ministarstva kulture, Hrvatske franjevačke provincije sv.
Ćirila i Metoda, Međimurske županije i Grada Čakovca.
Već
prvoga dana izloženi su radovi iz sve tri glavne teme. Govoreći o temi
"Zrinski i dolazak franjevaca u Čakovec" mr. sc. Vladimir Kalšan
podsjetio je kako je uprava kustodije buduće franjevačke provincije
prihvatila ponudu hrvatskoga bana Nikole
Zrinskog Čakovečkog da se u Čakovcu osnuje franjevački samostan. Zagrebački
biskup Petar Petretić 20. svibnja 1659. godine sazvao je sastanak u
Varaždinskim Toplicama, gdje su se dolasku franjevaca usprotivili jedino
svetojelenski pavlini smatrajući da za njih nema potrebe budući da je duhovno
središte Međimurja u Svetoj Jeleni. Izgradnja samostana i crkve franjevaca u
Čakovcu postala je tako najveća investicija Zrinskih u sakralne objekte u
Međimurju. Dr. sc. Pejo Ćošković, govoreći o temi "Franjevačka obnova u
sjevernoj Hrvatskoj u prvoj polovici 17. st. i važnost samostana u Čakovcu pri
stvaranju Provincije sv. Ladislava", kazao je kako su franjevci odigrali
veliku ulogu u katoličkoj obnovi u kraju u koji je bio zakoračio
protestantizam. Podsjetio je kako je nejaku braću Nikolu
i Petra Zrinskog, po naprasnoj smrti njihova oca, kao skrbnik odgajao
zagrebački biskup Petar Domitrović, što im je omogućilo drugačije vjersko
usmjerenje od njihova djeda Jurja koji je 1570. prihvatio protestantizam. Dr.
sc. Ante Sekulić u radu "Pavlini i franjevci u Međimurju" osvrnuo
se na te, puku omiljene, redovnike i dušobrižnike u Međimurju koji su se
uspješno othrvali željama ugarskih provincija da im pripadnu njihovi
samostani. Govoreći o temi "Opiranje pavlina dolasku franjevaca u
Čakovec", prof. dr. Pavao Knezović naglasio je kako se biskup Petretić,
da bi pospješio katoličku obnovu u Međimurju, zalagao da franjevci osnuju
samostan u Čakovcu, te su odgovorni odbacili neopravdane prigovore
pavlina.
U
okviru druge glavne teme, prof. Ivana Puzak u radu "Povijest gradnje
samostana, dosadašnje obnove samostana. Samostan i crkva u urbanističkoj
koncepciji grada" kazala je kako je prvu crkvicu sv. Nikole biskupa s drvenim samostanom za 20-tak
fratara sagradio "uvoditelj i smjestitelj otaca franjevaca" Nikola Zrinski u blizini svog dvora, i to na
prostranom trgu koji je ubrzo postao jezgra grada i trgovišta. Nakon požara
1699., podignut je zidani samostan s četiri jednokatna krila, kao i veća
crkva s monumentalnim zvonikom, koja je posvećena 1750. godine. Objekti su
stradavali i bili obnavljani u više navrata, a 1938. godine podignut je
Katolički dom kao hram vjere i kulture. Dr. sc. Mirjana Repanić-Braun u temi
"Barokni likovni inventar Franjevačkog samostana i crkve sv. Nikole u Čakovcu" osvrnula se na vrijedna
djela znanih i neznanih majstora, koja su baština baroknog slikarstva i
kiparstva. Vesna Pascuttini-Juraga u temi "Crkveno posuđe Franjevačkog
samostana i crkve sv. Nikole u
Čakovcu" kazala je kako je ono zasigurno najznačajnije i najdragocjenije
u Međimurju, te svjedoči o povezanosti donatorskih obitelji Zrinski i
Pignatelly s europskim kulturnim krugovima. Govoreći o temi "Knjižnica
Franjevačkog samostana u Čakovcu", fra Vatroslav Frkin kazao je kako
samostanska knjižnica danas broji oko 10.000 svezaka, među kojima je njih
15-tak iz 16. stoljeća. Sadrži i vrijednu zbirku od 140 svezaka hrvatskih
rijetkih knjiga od 17. do 19. stoljeća. Prof. Vladimir Kapun u radu
"Arhiv Franjevačkog samostana" osvrnuo se na vrijedne rukopise,
kojih nema puno iz prvih razdoblja jer su mnogi uništeni u više požara. Prof.
Ivan Pranjić u temi "Popis umjetnina u monografiji 'Čakovec i franjevci'
Paškala Cvekana" podsjetio je na tog velikog povjesničara i kulturologa
koji je jednu od svojih 60-tak knjiga posvetio čakovečkim franjevcima te
znalački navodi i interpretira povijesne činjenice. Doc. dr. Ivan Jurišić u
temi "Franjevačko školstvo kontinentalne Hrvatske, početci i tijek"
osvrnuo se na provincijski studij filozofije, koji je u Čakovcu s prekidima
djelovao 32 godine, studij moralne teologije koji je trajao 10 godina, te
jednogodišnji studij govorništva 1779. godine, u kojima su djelovali vrlo
učeni lektori filozofije i teologije. Mr. fra Danijel Patafta u radu
"Filozofski, teološki i drugi rukopisi u Franjevačkom samostanu u
Čakovcu" istaknuo je kako je 25 rukopisa vrijedno istraživanja filozofske
i teološke misli njihovih autora u 18. stoljeću. O jednom od tih autora
izlagao je i prof. dr. fra Emanuel Hoško u temi "Priručnik crkvene
povijesti Sabina Sekovanića". Drugoj glavnoj temi pripada i rad odsutne
Vesne Šimičić "O skulpturama crkve sv. Nikole
biskupa u Čakovcu na kojima je Hrvatski restauratorski zavod izveo
konzervatorsko-restauratorske radove", pri čemu treba naglasiti da je u
tijeku višegodišnja zahtjevna obnova glavnog oltara.
Treću
glavnu temu otvorio je rad prof. dr. Jurja Kolarića "Jozefinistička
preuredba župa u Zagrebačkoj biskupiji i osnivanje župe u Čakovcu" u
kojem je istaknuo da je premještanje župe iz starog središta u Mihovljanu u
novo sjedište župe u Čakovec bilo odraz novih crkvenih okolnosti. Mr. sc.
Damir Bobovec u radu "Vizitacije Zagrebačke (nad)biskupije kao izvor za
povijest čakovečke župe i Franjevačkog samostana" kazao je kako je
sjedište župe preneseno u sam grad Čakovec nekoliko godina nakon što je
njezina uprava (u Mihovljanu) povjerena franjevcima. Kanonske vizitacije o
franjevcima podrobnije izvješćuju tek nakon što je samostanska crkva postala
župnom, a samostan ujedno župnim stanom.
Drugog
dana simpozija, u subotu 21. veljače, Stjepan Damiš u radu
"Ustrojstvo župe po crkvenim objektima" predstavio je crkvene objekte
i filijale sve do podjele velike župe sv. Nikole
na šest manjih, od kojih dvjema gradskima upravljaju franjevci, a s četvero
prigradskih biskupijski svećenici. Ana Čurila izlagala je o temi
"Pastoralno djelovanje franjevaca prije uspostave župe u Čakovcu"
kazavši kako je djelovanje franjevaca uvelike ovisilo o župnicima župe sv.
Mihaela ark. u Mihovljanu kojoj su pripadali sve do 1789. godine. Franjevci
su dotad bili kapelani carske vojske te dvorskih kapela velikaša. Franjevačke
pobožnosti bile su privlačne vjerničkom puku, a po dobivanju župe franjevci
su djelovali i kao kapelani u drugim međimurskim župama. Ljubica Posavec
izlagala je o temi "Franjevci i Franjevački svjetovni red"
istaknuvši kako je do danas evidentirano više od 1.200 zavjetovanih članova.
O temi "Uloga franjevaca u čakovečkom školstvu" govorio je prof.
dr. Stjepan Hranjec koji je kazao kako su franjevci vjeroučitelji predavali u
osnovnoj školi i preparandiji, a u vrijeme komunizma na školsku mladež
utjecali su preko vjeronauka u crkvi i filijalama. Prof. Vladimir Kapun u
temi "Rezidencija Raskrižje" osvrnuo se na želju nadbiskupa
Alojzija Stepinca da franjevci osnuju župu u Raskrižju, mjestu koje je
pripadalo župi Štrigova i u kojem je u 18. st. izgrađena tada druga po veličini crkva
u Međimurju. Drugi svjetski rat i politički otpor nametnuli su sasvim
drugačije rješenje problema župe u Raskrižju. Prof. Branimir Bunjac u temi
"Franjevački samostan u Čakovcu u sjeni totalitarizma
(1941.-1947.)" progovorio je o opasnostima, kojima su bili izloženi
hrvatski svećenici u doba mađarske okupacije, koje nisu bile nimalo manje
tijekom terora komunističkih vlasti. Objedinio je pod zajedničkim nazivnikom
totalitarističke režime fašista i komunista koji su nastojali uništiti
duhovni život grada. Fra Petar Antun Kinderić u izlaganju "Franjevci
orguljaši i skladatelji u Franjevačkom samostanu u Čakovcu" osvrnuo se
na poznata imena franjevaca skladatelja koji su unaprijedili hrvatsku duhovnu
glazbu, o kojima u svojim radovima pišu i mr. sc. Kristina Riman
u temi "Fra Fortunat Pintarić i Hrvatski narodni preporod", te dr.
sc. Marija Riman u temi "Miroslav i Božidar Grđan - franjevci
glazbenici". Književne teme obradili su mr. sc. Ivan Zvonar radom
"Cantuale patris Aloysii Possavecz 1816", u kojem piše o franjevcu
Posavcu kao sastavljaču pučkih duhovnih pjesama koje su očuvale nacionalnu
svijest, zatim prof. dr. Alojz Jembrih radom "Hrvatska kajkavska
književnost u doba Zrinskih", te nedavno preminuli prof. dr. Zvonimir
Bartolić radom "Petrov hrvatski prepjev 'Andrijanskoga mora sirene'
prema Nikolinu izvorniku".
Znanstveni skup obogaćen je vrlo nadahnutim
raspravama, a u zaključnim riječima gvardijan Belobrajdić i prof. Hranjec
zahvalili su svim autorima i sudionicima simpozija, najavivši izdavanje zbornika
radova potkraj jubilarne godine, koja se zaključuje euharistijskim
veleslavljem na dan 350. obljetnice dolaska franjevaca 13. prosinca.
Jasminka Bakoš-Kocijan
|
