2012. godina – godina povijesnih jubileja

Hrvatski je Sabor davne 1687. godine donio povijesnu odluku  da se sav hrvatski narod posveti zaštiti sv. Josipa. Puno godina kasnije papa Pio IX. proglasio ga je zaštitnikom Crkve i obitelji. Mi Hrvati smo u mnogim stvarima daleko ispred drugih naroda pa ako hoćete i ispred učiteljstva Crkve!
Dakle, ove 2012. godine,  slavimo 325. obljetnicu tog povijesnog događaja.

50. godina PONOVNE USPOSTAVE ŽUPE

S obzirom da naša župna zajednica slavi također ove, 2012. godine, i 50. obljetnicu ponovne uspostave župe (1962. – 2012. god.) eto još jednog razloga da gore spomenuta obljetnica  bude povodom za  još svečanije jubilarno slavlje!
Kao što smo već i najavili bit će to  23. i 24. lipnja ove godine!
Naša se župa i službeno odcijepila 21. lipnja 1938. godine od Majke župe svetih apostola Filipa i Jakova sa sjedištem u Vukovaru  dobivši naslov „Perpetua vicaria parochiae Vukovar“ - samostalna kapelanija pod zaštitom svetog Josipa radnika! Ista je 1942. godine proglašena i župom. Nažalost, zbog izbijanja 2. svjetskog rata ona se ugasila!
U našem serijalu donosimo povijesne podatke o ponovnoj uspostavi župe!
Fra Flavijan Šolc, bio je prvi župnik ponovno osnovane  župe sv. Josipa radnika u Vukovaru - Borovo naselje!
(Takav je današnji  službeni naziv ili prema crkvenoj terminologiji Vukovar II! Ranije se upotrebljavao samo izraz „Borovo“ - kako za tvornicu gume i obuće tako i za radničko naselje koje je nastalo u sklopu tvornice, ali i za  susjedno mjesto  nastanjeno većinskim srpskim pučanstvom!)
U svom dopisu Biskupskom ordinarijatu u Đakovu s nadnevkom  od 29. rujna 1962. godine prvi župnik fra Flavijan Šolc  piše:
„Godine 1938. Biskupski ordinarijat u Đakovu, a u dogovoru s Franjevačkim Provincijalatom u Zagrebu, osniva u Borovu  posebnu župsku ispostavu za vršenje sviju vjerskih poslova na području tvornice „Bata“ i susjednim naseljima tvorničkih radnika. Kako ta nova župska ispostava nije imala svojih prostorija ni za vršenje bogoslužja, a niti stan za svećenika, tadašnja uprava spomenute tvornice dodijelila je jedan od radničkih stanova svećeniku za stanovanje, dok je za vršenje bogoslužja - sporazumno sa školskim vlastima - služila jedna veća školska dvorana. Takvo je stanje bilo  od  kraja  1938. godine
pa sve do godine 1946. Odlukom Gradskog Narodnog Odbora Vukovar, prosvjetni odjel  br. 5653 od 22. ožujka 1946. godine otkazuje školsku prostoriju za vršenje bogoslužja. Isto je tako Rješenjem Odjeljenja  za dodjelu stanova kombinata „Borovo“ br. 10.821 od 15. svibnja  oduzima se pravo  vjerskom službeniku da koristi tvornički stan III/396. Sve su te prostorije konačno napuštene u drugoj polovici mjeseca lipnja 1946. godine. Od tada Rimokatolička župa Borovo nema više svojih prostorija.“
Nadalje piše fra Flavijan Šolc: „Kroz svih proteklih 16 godina stanovnici katoličke vjere morali su obavljati svoje vjerske dužnosti u Vukovaru, jer je administracija svega područja borovske župe opet pala na franjevce iz Vukovara. Broj stanovnika rimokatoličke vjeroispovijesti  na području bivše borovske župe (Kudeljara, Kriva bara, Borovska cesta, Borovo selo, Borovo naselje, Trpinjska cesta i Lipovača) svakog  se je dana povećavao! Ti su ljudi uvijek ponavljali ono što je preuzvišeni biskup napomenuo već prigodom napuštanja prijašnjih prostorija rekavši: „Pobrinite se da što prije dođete ovamo i da obnovite borovsku župu!!“
Tijekom 1962. godine franjevci su došli do svoje kućice na Krivoj bari. Ta je kućica od nadležnih crkvenih vlasti određena da privremeno posluži za vršenje vjerskih obreda. Jasno je da u tako skučenim prostorijama nije moguće i vršenje vjerskih obreda. Ova bi prostorija - privremeno - trebala poslužiti da omogući vjerski život u prvom redu onim starijima kao i najmlađima koji nisu bili u stanju ići u samostansku crkvu u centru grada!
U smislu članka 1. Uredbe o izvršenju Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (Narodne novine br. 30, od 2. kolovoza 1961. godine) obavještavamo Naslov, da ćemo u spomenutim prostorijama Franjevačkog samostana Borovo, Ulica 8. prosinca 1944. godine bb./Kriva bara, započeti s vjerskom podukom od 15. listopada 1962. godine i ostalim bogoslužnim obredima!“

U potpisu: o. Flavijan Šolc

120 godina Kapelice „Gospe od hrasta“

Na  hrastu - koji se nalazi uz samu  obalu stare Vuke i aleje koja vodi iz smjera Osijeka u centar Vukovara - nekoć je visjela  zavjetna Gospina slika. Pobožni Marijini štovatelji na tom su mjestu  1891. godine palili zavjetne svijeće. Nitko ne zna kako je došlo do toga da se hrastovo drvo zapalilo i da je hrast izgorio, a slika je ostala - na čudesan način -  neoštećena!
Pobožni Vukovarci odlučili su 1892. godine, nakon tog požara, Gospi sagraditi kapelicu i u njoj pohraniti  zavjetnu sliku! Nacrte za kapelicu izradio je mađarski akademski slikar I. Moller. Ona danas spada u vukovarsku kulturnu baštinu kao jedno od najboljih sačuvanih djela vukovarskog kasnog historicizma!

Objavljeno 28.1.2012.g., Autor: fra Vjenceslav Janjić