IZUJ SANDALE, JER MJESTO NA KOJEM STOJIŠ JE SVETO!

U ponedjeljak, 22. travnja, u Pastoralnom centru sv. Bono, održan je susret trajne formacije braće za Osječko područje. Susret je osmislilo Vijeće za Pravdu, Mir i očuvanje svega stvorenoga naše Provincije. Nakon zajedničke molitve šestoga časa fra Ilija Vrdoljak, pročelnik ovog Vijeća, održao je uvodno predavanje na temu: "VREDNOTE  PRAVDE,  MIRA I OČUVANJA SVEGA STVORENOGA U NAŠEM ŽIVOTU I FORMACIJI".
Fra Ilija je svoje predavanje podijelio u nekoliko tematskih cjelina:
- Biblijske vrijednosti Kraljevstva Božjega i kako se one ogledaju u Starom, a kako u Novom Savezu?
- Kako ih uprisutniti  u Crkvi u suvremenom svijetu?
- Kako u našem svakidašnjem franjevačkom djelovanju ?
- Kako se zauzimati za pravdu, mir i očuvanje svega stvorenoga u našem radu i evangelizaciji, konkretno ovdje u Vukovaru?
Potom su se braća podijelila u tri radne skupine. Nakon rada po skupinama održan je plenum na kojem su se čula priopćenja iz svake skupine.
Najviše pozornosti sudionika, njih 25, privukao je projekt: Vukovar grad mira, uspomene na žrtvu i pomirenje. O ovoj tematici govorio je sadašnji vukovarski gvardijan fra Gordan Propadalo. Između ostalog fra Gordan je naglasio kako Vukovar i naš samostan godišnje posjeti oko 250 hodočasničkih autobusa. To je brojka veća od deset tisuća. U Vukovaru se nikoga ne napada nego se iznose povijesne činjenice. Ovdje se očitovalo ono najgore što postoji u čovjeku, a to su: ljudska  mržnja, želja za osvetom, želja za osvajanjem tuđih teritorija - ovdje su  doživjeli svoj vrhunac. Mladim naraštajima treba govoriti činjenično da se zlo ponovno ne bi dogodilo. 22 godine su prošle, a još nisu pronađene sve žrtve i dostojanstveno pokopane. Najsvježiji slučaj je masovna grobnica u prigradskom naselju Sotin. Samo u Badnjoj noći 1991. godine ubijeno je 25 mještana ovog naselja samo zato što su bili Hrvati i katolici. Postoje pokušaji da se istina o domovinskom ratu prikrije i da se o njoj ne govori tobože u ime mira i tolerancije. Isus veli: "Istina će vas osloboditi!" - naglasio je fra Gordan. Žrtvu Vukovara, u kulturalnom pogledu, treba uzdignuti barem na toliku razinu kakvu ima naše Gospino svetište na Trsatu. Pozvani su svi gvardijani i župnici da ovamo hodočaste na sat povijesti. Naša braću su ovdje odigrala vrlo značajnu ulogu na više načina:
- Ostali smo tu kad su svi otišli. Slučaj fra Marka Malovića u Iloku.
- Naša su braća bila zajedno sa svojim narodom u srpskim kazamatima: Branimir, Ante, Slavko, Ivan, Martin...
- Braća su bila spremna doći u okupirani grad - fra Smiljan Berišić.
- Spašavali smo kulturu - pokojni fra Marko Kurolt.
O tome treba govoriti mladim naraštajima. Sve treba zapisati, jer što nije zapisano brzo se zaboravi. Fra Marko Malović postavio je javno pitanje što je sa knjigom o fra Marku Kuroltu, koji je toliko zaslužan za spomeničko blago ovog kraja kojeg smo mi bili samo čuvari?
Fra Josip Šoštarić je rekao da se sve žrtve moraju popisati imenom i prezimenom i svim potrebitim podacima. Zašto ne bismo u našem samostanu u Vukovaru napravili nešto kao "Zid plača u Jeruzalemu" da svi, koji pohode ovaj grad, se mogu i sami uvjeriti o količini stradanja ljudi ovog kraja.
"Izuj svoje sandale, jer mjesto na kojem stojiš je sveto!" S ovim se željelo dati podrška Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i reći: "NE ĆIRILICI!" Nismo protiv ovog pisma, ali smo protiv nove agresije na ovaj grad. Sve su prisutniji pokušaji "Desakralizacije Vukovarske žrtve!" I uvođenje dvojezičnosti u gradu Vukovaru bilo bi već rečena "desakralizacija žrtve!"
Stoga treba čim prije postaviti oltar sv. Bone u našoj crkvi kao "OLTAR MUČENIKA" - mjesto sjećanja. Nešto slično kao u crkvi Hrvatskih mučenika na Udbini.
Napraviti memorijalni centar (muzej) u kojem bi se pohranili darovani predmeti, fotodokumentacija - prikazivao kratki film o ratu i žrtvi ovdje u Vukovaru.
Medijalni centar: filmovi, dokumentacija, predavanja o miru, pamćenje žrtve, centar za dijalog, praštanje, svetost žrtve...
Veliki dio svega ovoga je već napravljen i u funkciji je.

Objavljeno 24.4.2013.g., Autor: fra Vjenceslav Janjić