PAMETNI NORIJU TRI DANA, A BEDASTI ČITAVU GODINU!

Mudri Propovjednik veli: «Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme…
Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja!»
(Prop. 3, 4-5)
A  starogrčki mudrac Heraklit bi rekao: «Panta rhei, panta kineitai kai uden menei!»
«Sve teče, sve se kreće i ništa ne ostaje neizmijenjeno!»
Svite moj, kao da smo još  jučer slavili Božić, a evo nas pred vratima Korizme. Mi, Franjevci - tradicionalisti, gotovo do jučer imali smo u našim crkvama velike Božićne jaslice i nakićene jelke (sve do Marina 2.2.), a eto već 10. veljače slavimo pokladnu nedjelju. Naši Slavonci i Slavonke ovih dana  pivaju: «Poklade su, poklade su i ludi su dani!»
A zašto smo mi Franjevci «tradicionalisti» držali jaslice u našim crkvama sve do Prikazanja Gospodinova u hramu? Odgovor je vrlo jednostavan - da bi oni koji rijetko dolaze nedjeljama i blagdanima na svetu misu mogli reći: «Pater Vjenco, ja kadgod dođem u našu crkvu Gospe Fatimske u vas jaslice u crkvi!»
Tri dana prije početka Korizme - Čista srijeda ili Pepelnica - Crkva nam pruža mogućnost da razveselimo sebe i druge, da se ispjevamo i nasmijemo.  Pokojni švedski nadbiskup Nathan Soderblom za života je rekao: «Ne može se čovjeku učiniti veća usluga, nego što je razveseliti ga!» A na jednoj škotskoj zidanoj peći stajala je ispisana poruka: «Od svih briga koje su me mučile, većinu ih nisam riješio. Međutim, svaki osmijeh kojeg su mi poklonili moji prijatelji, učinio je moj život dužim, zdravijim i ljepšim!» Pa kad je tako evo i dva «pobožna» vica. Prvi pripisujemo pokojnom papi Ivanu XXIII., koji je nosio nadimak «Ivan Dobri!» Još dok je bio nuncij (veleposlanik) Svete Stolice u Parizu bio je pozvan na jednu gala večeru. Za stolom se  našla  i jedna dama bogatih oblina i naravno s velikim dekolteom. Svi su uzvanici s nestrpljenjem očekivali reakciju Andjela Ronkalija, tako se nuncij zvao krsnim imenom i prezimenom, prije nego što je izabran za papu. Pri kraju svečanog objeda nuncij je ponudio dami bogatih oblina i širokog dekoltea jabuku. Gošća se nećkala, ali ipak na nagovor visokog gosta, gošća je prihvatila jabuku. Tad je nuncij vrlo blago rekao: «Uzmite gospođo jabuku. I naša pramajka Eva kad je zagrizla jabuku uvidjela je da je gola!»
Svi su se nasmijali, a ni nuncij nije ostao ravnodušan!
A drugi vic s ovim u svezi dolazi iz usta malog Ivice. Na satu vjeronauka pita časna malog Ivicu: Kad su Adam i Eva bili istjerani iz raja zemaljskog? Ivica će k'o iz topa: «Ujesen, kad jabuke zriju!»
Pa kad je tako evo i jednog bećarca koji se čuo ovih dana u Hrvatskom saboru. Jedan je sabornik rekao u govorničkom zanosu: «Krmača mi oprasila troje - jedno meni, a Liniću dvoje!» Evo kako su neki to i slikovito ovjekovječili!

Poštovani čitatelji naše web stranice uvjeren sam da će Vam sad biti puno jasnije zašto naslovih ovo svoje pokladno razmišljanje «Pametni noriju tri dana, a bedasti čitavu, pa i više godina!» Tako sam barem čuo u predivnom i ubavom Samoboru u vrijeme Fašničke republike.
P.s.
Za one koji ne razumiju kajkavski «noriti» znači ludovati, veseliti se.

Autor: fra Vjenceslav Janjić, objavljeno: 2.2.2013.g.