QUO VADIS, DOMINE? KUDA IDEŠ, VUKOVARU?

Već smo napisali da mi kršćani kojih je, usputno rečeno u ovoj zemlji  više od 90 posto, obilježavamo tijekom čitave godine 1700. obljetnicu tzv. «Milanskog edikta» kojim je car Konstantin 313. godine dao kršćanima pravo javnosti. Nakon ovog manifesta kršćanstvo je izašlo iz podzemlja, iz katakombi, iz sakristije na slobodu. Nakon tog edikta mogli su biti svoji na svome!
Mi Vukovarci se danas, 15. siječnja,  prisjećamo upravo  15. obljetnice tzv. «mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja» kojom se omogućuje miran i slobodan povratak prognanih Nesrba, ne samo u Vukovar, nego u čitavo Podunavlje. Nažalost većinski narod, čitaj Hrvatski, se nije niti nakon 15 godina mira i slobode vratio na svoja ognjišta. Ovdje žive neki drugi ljudi! Žive oni koji ga ne vole, koji ga ne smatraju svojim. Oni  koji vode grad ne čine gotovo ništa da zadrže barem one koji tu žele živjeti. Ponekad se stiče dojam da rade upravo suprotno! Muke po Vukovaru i istinskim  Vukovarcima se nastavljaju.

Kad smo pomislili da je bitka za Vukovar završena eto nam nove kušnje.  Netko se dosjetio da je upravo sada uputno otvoriti «Pandorinu kutiju». Da se upravo sada treba započeti s ostvarivanjima ustavnih prava nacionalnih manjina, baš sada par mjeseci pred lokalne izbore.

Netko želi baš sada  na grbači ovog napaćenog naroda steći koji politički poen za svoju partiju. Stoga smo ovaj komentar i naslovili: «Quo vadis, Domine?» - «Kuda ideš, Gospodine?» - «Kuda ideš, Vukovaru?» aludirajući na pitanje koje je, prema apokrifima, sveti Petar za vrijeme progona kršćana postavio Kristu. Krist mu je odgovorio: «Eo Romam iterum crucifigi!» - «Idem u Rim da ponovno budem razapet na Križu!»

Danas ovo pitanje postavljamo nekome kada ga želimo upozoriti da je izabrao pogrešan put kojim je krenuo!

Ako je vjerovati medijima onda neki čelnici ovoga grada kažu: «Naravno da ću se držati zakona, ali ću predložiti da se ćirilica ne koristi na nekim lokacijama: Ovčari, Vukovarskoj bolnici i na Trpinjskoj cesti!» Ako se netko želi držati zakona onda tome treba reći da zakon  nije žvakaća guma koju možeš rastezati kako se tebi sviđa! Zakon jasno kaže koja se prava nacionalnih manjina i tu nema ako i ali…Meni se čini da se ovdje radi o klasičnoj kontradiktornosti!

Kad već spomenusmo film «Quo vadis, Domine?» o progonu prvih kršćana ne mogu a da se ne sjetim jednog od glavnih likova toga filma. Riječ je o rimskom caru Neronu koji je progonio kršćane, a s druge pak strane plakao za prijateljem Petronijem koji je bio kršćanin!
Neron je dao zapaliti Rim kako bi mu to bio poticaj za pisanje emotivne poezije. Usputno je za to zlodjelo optužio kršćane. I dok Rim gori Neron plače i traži epruvetu da uhvati koju suzu za gradom i prijateljem Petronijem.
U ovom gradu neki, sve što je dobro uvelike pripisuju izričito sebi i svojim sposobnostima. U njih svaka rečenica započinje u «ja» formi! A sve ono što ne valja pripisuju drugima. Veliki bi Dante Alighieri, poznati talijanski pjesnik iz 13. st.,  u svojoj Božanstvenoj komediji rekao: «Pakao, to su drugi!», a francuski kralj Luj XIV: «L etat c'est moi» - «Država sam ja!»
Neka mi bude dozvoljeno na kraju ovog komentara postaviti pitanje svima odgovornima «urbi e torbi!» u gradu i posvuda oko njega: «Tko će odgovarati za eventualne posljedice koje se mogu dogoditi ako se prijetnje o uvođenju dvojezičnih natpisa u gradu na Dunavu  ostvare baš sad? I drugo pitanje: A što ako posljedice za jedan i drugi narod  bude veće od dobra koje se može postići uvođenjem dvojezičnosti upravo baš sad i upravo u Vukovaru? Ono što se 15 godina mukotrpno stvaralo može preko noći pasti u Dunav! Hoće li itko pustiti suzu, kao licemjerni Neron, ako se, ne daj Bože, bilo kome što dogodi? Hoće li itko pustiti suzu za Vukovar?

Neki žele svojim izjavama i naredbama pokazati kako vole i druge narode bez obzira na vjeru i naciju, te događaje iz bliske povijesti  i kako im je isključivo stalo do pravednosti i poštivanja zakona. Ovdje ne želim govoriti  da postoji i ljubav "iz interesa", ali takvima koji se kunu u pravednost želim poručiti da ljubav zna usrećiti i dok pravda nije uspostavljena, a vrhunska pravednost bez ljubavi  može gaziti ljude prema staroj uzrečici: "FIAT JUSTITIA, PEREAT MUNDUS!" što u prijevodu znači: "NEK BUDE PRAVDA, MAKAR SVIJET PROPAO!"

Autor: fra Vjenceslav Janjić, objavljeno: 15.1.2013.g.