TREBA LI SVE ZABORAVITI?!

U četvrtak, 24. listopada u velikoj dvorani Pastoralnog centra Sv. Bono u Vukovaru, predstavljena je knjiga fra Marka Kurolta s znakovitim naslovom: "TREBA LI SVE ZABORAVITI?!" - spašavanje vukovarskog kulturnog blaga - dnevni zapisi, 1991.-1999. Knjigu su predstavili đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, fra Marko Malović, iločki župnik i gvardijan za vrijeme srpske okupacije Hrvatskog Podunavlja i fra Mirko Mataušić, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, također u vrijeme Domovinskog rata. Kroz program vodio je dr.sc. Dražen Živić, u ime Matice Hrvatske, koja je suizdavač, govorio je potpredsjednik gosp. Stjepan Sučić. U ime domaćina sve je pozdravio fra Gordan Propadalo, gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru.  Domaća vokalno-instrumentalna skupina SUSRETI otpjevala je nekoliko prigodnih pjesama.
Prvi govornik bio je nadbiskup u miru mons. Srakić koji  je odmah na početku razjasnio dilemu: "Treba li sve zaboraviti?" - te jasno i glasno rekao "NE" navodeći nekoliko primjera iz vlastitog životnog iskustva. Dobar dio naših ljudi, poglavito mlađe životne dobi, a osobito stranci ne vole kad im se govori o onome što se događalo na ovim našim prostorima ranih devedesetih. Oni žele čuti neke veselije teme i to radi nekog lažnog mira koji počiva na nepravdi, neistini i zločinu. Ako sve pustimo zaboravu zlonamjerni će iskrivljivati povijest, kao što se to već i dogodilo nakon Drugog svjetskog rata. Pater Marko Kurolt, pokojni franjevac koji je za vrijeme srpske okupacije živio u samostanu u Zemunu, zapisao je dio onoga što je vidio, čuo i učinio za dobrobit svoga naroda i njegove kulture. Nekad grad ponos, nerijetko nazivan "Atena istočne  Hrvatske"  pretvoren je u grad mrtvih i grad razvalina. Ovaj franjevac, svojim mudrim postupcima, doprinio je da se pronađe, sačuva od uništenja i vrati onima kojima je to blago vjekovima i  pripadalo. On je zadužio, ne samo Franjevački samostan u Vukovaru nego i grad Vukovar da mu se na dostojan način oduži na taj način što će njemu u čast imenovati jednu ulicu u gradu. Uz Marka Kurolta usko je povezano i djelovanje jednog drugog Marka i to Marka Malovića, također franjevca, u to vrijeme gvardijana i župnika u okupiranom  Iloku. Njih su dvojica perjanice franjevaca Istočne Slavonije. Fra Marko Malović bio je jedini rimokatolički svećenik u ovom najistočnijem dijelu Lijepe naše. Potom je progovorio već spomenuti i prozvani fra Marko. On je nazočnima govorio o posjetu i proslavi biskupskog ređenja mons. Marina Srakića u Iloku i njegovom pastirskom pohodu okupiranom dijelu njegove, tada biskupije, a danas nadbiskupije đakovačko-osječke i koliko ga je nadbiskupov posjet osnažio i duhovno učvrstio. I on je ponovio nadbiskupov prijedlog da se fra Marku Kuroltu posveti jedan gradska ulica ili  makar današnja samostanska knjižnica da  nosi njegovo ime. Upravo je on tu knjižnicu spasio i sačuvao od sigurnog uništenja. U knjižnici je bilo 11 inkunabula, rijetkih i prvih tiskanih knjiga.
Bivši provincijalni ministar fra Mirko Mataušić govoreći o liku i djelu fra Kurolta naglasio je njegove dvije velike duhovne vrijednosti: bio je hrabar i nesebičan! Upravo one su ga dvije duhovne kreposti osokolile da spasi kulturno blago našeg samostana u Vukovaru, kojeg su naša braća kroz tri stoljeća svoga djelovanja u gradu na Dunavu prikupljala, čuvala i sačuvala, a upravo se to blago našlo na udaru bezumne osvajačke politike. Fra Mataušić je naglasio i fra Kuroltovu sposobnost u komuniciranja sa vrhovnim zapovjedništvom tadašnje JNA. U knjizi se spominju i imena i prezimena tadašnjih vrhovnih zapovjednika JNA. I među njima je bilo dobrih i plemenitih ljudi. Fra Marko je spasio i mnoge živote poglavito život mladog vukovarskog franjevca fra Slavka Antunovića i svoga nećaka koji su "na obradi" - kako je doslovno rekao tadašnji general Vasiljević. I to je bila sposobnost u komuniciranju fra Kurolta da je od krvnih  neprijatelja uspio napraviti istinske prijatelje. Fra Kurolt se dugo kolebao treba li te zapise objaviti ili ne s obzirom da su mnogi akteri ratnih događanja još živi, a oni procesuirani.
Fra Marko Kurolt bio je  i dobar promicatelj duhovnih zvanja iako je, kako se to nekoć govorilo, riječ o "zakašnjelom duhovnom  zvanju". On je najprije radio kao kinooperater i tek  je sa 26 godina došao u franjevce. Današnji župnik i gvardijan u Bjelovaru, fra Tonio Vučemilović, bio je u to vrijeme ministrant u Zemunu. Drugo fra Markovo zvanje je otac Nikola Soldatović, pravoslavni svećenik. U počecima je bio ateist, ali se preko fra Marka obratio i postao pravoslavni sveštenik. Treće duhovno zvanje fra Kurolta je don Aleksandar Vinković, danas  svećenik beogradske nadbiskupije. Ovo je samo potvrda, naglasio je fra Mataušić u svom izlaganju, da se u Domovinskom ratu nije radilo o vjerskom, nego o agresorskom ratu!
I na kraju recimo da je dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, odlikovao za života fra Marka Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu  Republike Hrvatske i za dobrobit njezinih građana.

Autor: fra Vjenceslav Janjić, objavljeno 26.10.2013.g.