  1 Nikola Šop: ISUS U SVETOHRANIŠTU |
 2 I. Sam |
 3 Sad opet idem sam, ja mali prolaznik,
pod nakrivljenim šeširom ovim svijetom. |
 4 A ti otišao, i tvoj dragi lik
sija se nevidljiv u hraništu svetom. |
 5 Zar si ti sad tamo, u onom hljebu bijelom.
U svetohraništu, pred kojim tinja luč. |
 6 Zar tamo, sa svojim srcem, dušom, svojim tijelom.
Zar je tu melem za moju dnevnu žuč. |
 7 Nedovršena posla, kad prođem kraj tvog stana,
u škrinji gdje se kriješ zlatom okovan. |
 8 Duša mi puna brige, srce mi puno rana,
probdjelo bi uza te vječnost, ko jedan dan. |
 9 Otkrivam ti sve, što u duši skrivam.
Zovem te da sa mnom teški dan podijeliš. |
 10 Dugo ti šapćem, žarko te prizivam.
A ti nevidljiv samo šutiš i samo se bijeliš. |
 11 I evo, sve češće ja zaboravljam
u prolazu da ti skinem kapu. |
 12 U kasnoj noći, kada se žurim sam,
sa svežnjem večere o štapu. |
 13 II. San |
 14 Vratit ću se jednom svojoj maloj kući,
kad budu prošli mnogi dani. |
 15 Za stolom kasnim o tebi snivajući,
zaspat ću uz crni hljeb i svoj vrč zemljani. |
 16 Blizina hljeba u snu dočarat će meni seoski put, koji vijuga kroz glog,
i oko njega pšenice šum sneni, ugušen sitošću mirisa brašnenog. |
 17 U snu sav sretan i radostan u svemu,
zaželjeti neću ništa više: |
 18 samo da zagrlim hljeb crni i čujem u njemu
tvoje srce i tvoju dušu kako diše. |
| |
