{"id":12226,"date":"2022-10-09T09:12:03","date_gmt":"2022-10-09T07:12:03","guid":{"rendered":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/?p=12226"},"modified":"2022-10-09T09:12:05","modified_gmt":"2022-10-09T07:12:05","slug":"sveti-ivan-xxiii-papa-1881-1963-spomendan-11-listopada-3","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/sveti-ivan-xxiii-papa-1881-1963-spomendan-11-listopada-3\/","title":{"rendered":"Sveti Ivan XXIII.papa (1881. – 1963) spomendan 11. listopada"},"content":{"rendered":"\n
\"\"
Sveti Ivan XXIII.papaa<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Angelo Giuseppe Roncalli rodio se 25.studenoga 1881. godine u malom planinskom selu Sotto il Monte kod Bergama, u selja\u010dkoj obitelji. Angelo je bio \u010detvrto dijete od trinaestero djece, koliko su imali njegovi roditelji. U desetoj godini osjetio je poziv da slu\u017ei Bogu, te odlazi u sjemeni\u0161te u Bergamu. Nakon sjemeni\u0161ta odlazi na institut sv. Apolinara u Rimu, gdje 10. kolovoza 1904. godine biva zare\u0111en za sve\u0107enika.<\/p>\n\n\n\n

Nakon zare\u0111enja Roncalli se vra\u0107a ku\u0107i i u Bergamu ga za tajnika uzima biskup Giacomo Radini-Tedeschi, te predaje crkvenu povijest na sjemeni\u0161tu. Godine 1914. biskup Radini-Tedeschi umire, a Roncalli biva regrutiran u Prvom svjetskom ratu kao sanitetski podnarednik, a zatim kao vojni kapelan. Papa Benedikt XV. postavlja ga 1920. godine za predsjednika misijskog apostolata za Italiju. Svoje slobodno vrijeme je posvetio pisanju o Sv. Karlu Boromejskom, kojega je neobi\u010dno cijenio. Rade\u0107i na tome u Milanskoj biblioteci Ambroziana upoznao je kardinala Achillea Rattija. Kada je kardinal Ratti postao papa Pio XI., upu\u0107uje Roncallija u diplomatsku slu\u017ebu. Papa ga imenuje biskupom 19. o\u017eujka 1925. godine i \u0161alje za Apostolskog vizitatora u Bugarskoj. U studenom 1934. godine Sveta Stolica ga promi\u010de u slu\u017ebu za Apostolskog delegata u Turskoj i Gr\u010dkoj. Ve\u0107 tada se zauzimao za pribli\u017eavanje ostalim kr\u0161\u0107anima, posebno “pravoslavnoj bra\u0107i”. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pomogao je mnogim \u017didovima koji su bje\u017eali od progona. Papa Pio XII. \u0161alje ga 1. sije\u010dnja 1945. godine za nuncija u tek oslobo\u0111enom Parizu. Osam godina kasnije 15. sije\u010dnja 1953. godine papa Pio XII. imenuje ga kardinalom i postavlja za patrijarha Venecije. Tom prilikom kardinal Roncalli je rekao: Dolazim iz poniznosti i odgojen sam u zadovoljnom i blagoslovljenom siroma\u0161tvu. Providnost me odvela iz moga rodnog mjesta. Upoznala me sa razli\u010ditim narodima, religijama, ideologijama. I mene je uvijek vi\u0161e zanimalo ono \u0161to nam je zajedni\u010dko, nego ono \u0161to nas dijeli<\/em>. To je trebao biti \u010dastan umirovljeni\u010dki polo\u017eaj.<\/p>\n\n\n\n

Papinska slu\u017eba<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U listopadu 1958. godine umire papa Pio XII. 28. listopada 1958. godine, nakon jedanaest krugova glasovanja izabran je za nasljednika sv. Petra. Upitan koje \u0107e ime uzeti kao papa, odgovorio je: Zvat \u0107u se Ivan<\/em>. Bilo je to prvo od iznena\u0111enja koje \u0107e uslijediti. Papa Ivan XXIII. vjerojatno je jedini papa u povijesti crkve koji je vodio dnevnik. Nakon svoga izbora u njega je zapisao: …To je poput sna, a opet \u0107e sve dok ne umrem biti dostojanstvena stvarnost moga \u017eivota. Klicalo mi je tristo tisu\u0107a ljudi. U svjetlosti reflektora bio sam samo bezli\u010dna masa.<\/em> Njegov izbor do\u010dekan je s velikim iznena\u0111enjem. Novi papa imao je sedamdeset sedam godina i bio je relativno nepoznat \u0161iroj javnosti. Uzev\u0161i u obzir broj krugova glasovanja u konklavama i njegovu dob, svi su mislili da je izabran kompromisom kao prijelazno rje\u0161enje. Od samoga po\u010detka svoga pontifikata papa Ivan XXIII. unosi velike promjene u Vatikanu. Papa se spu\u0161ta me\u0111u ljude i svima \u017eeli biti blizu. Svima je \u017eelio biti dobar pastir. Papa iste godine saziva konsistorij i imenuje dvadeset tri nova kardinala iz cijeloga svijeta, \u010dime je znatno pove\u0107ao kardinalski zbor. Ivan je imenovao kardinale iz cijelog svijeta. Samo tri mjeseca nakon svoga izbora, Papa 25. sije\u010dnja 1959. godine okupljenim kardinalima u crkvi sv. Pavla izvan Zidina objavljuje svoju odluku o sazivanju Drugog vatikanskog koncila. Ta objava zaprepastila je nazo\u010dne kardinale. \u0160to vi\u0161e, sazivanje koncila iznenadilo je sve u svijetu. Svi su ne\u0161to o\u010dekivali od Pape, ali ne to. Papa uvodi krilaticu aggiornamento<\/em><\/strong>, tj. posada\u0161njenje Crkve. Svojim biskupima je rekao: Crkva nije muzej koji treba \u010duvati, nego vrt koji treba obra\u0111ivati\u2026 Otresimo pra\u0161inu koja se nakupila na prijestolju sv. Petra<\/em>. Svim kr\u0161\u0107anima je poru\u010dio: Tra\u017eimo ono \u0161to nas povezuje, a ne ono \u0161to nas dijeli<\/em>. U kolovozu 1961. godine izbija me\u0111unarodna kriza u Berlinu, gdje su sovjeti zapo\u010deli graditi berlinski zid, kako bi sprije\u010dili sve u\u010destalije prebjege gra\u0111ana sa Istoka na Zapad. Papa je bio jako zabrinut i pitao se zar je mogu\u0107e da \u0107e zbog jednog grada ponovno izbiti rat. Papa se u Castel Gandolfu, preko radio Vatikana obratio sovjetima i saveznicima. U svom apelu Papa ih preklinje da sa\u010duvaju mir. Hru\u0161\u010dov reagira i u Pravdi<\/strong> hvali Papin apel, te \u0161est tjedana kasnije, na op\u0107e iznena\u0111enje iz Moskve sti\u017ee telegram s \u010destitkom u povodu Papinog osamdesetog ro\u0111endana. Kriza je okon\u010dana zahvaljuju\u0107i Papi. Nekoliko dana prije po\u010detka koncila Papa prvi puta napu\u0161ta Rim i odlazi na hodo\u010da\u0161\u0107e u Loreto i Asiz sa nakanom za uspjeh koncila. Po\u010detak Drugog vatikanskog koncila 11. listopada 1962. godine putem Eurovizije pratio je cijeli Svijet. U sve\u010danoj povorci u baziliku sv. Petra, koja je bila posebno ure\u0111ena za tu prigodu, donijeli su Papu na nosiljci, ispred kojeg je i\u0161la procesija od 2540 crkvenih otaca koji su imali pravo glasa. Me\u0111u pozvanim gostima bili su prisutni i izaslanici osamnaest nekatoli\u010dkih Crkava. Taj dan zavr\u0161io je Papinim znamenitim govorom. Na Trgu sv. Petra okupilo se vi\u0161e stotina tisu\u0107a ljudi sa svije\u0107ama. Papa im je poru\u010dio: Draga moja djeco, \u010dujem va\u0161e glasove. Moj je glas samo jedan, ali u njemu su glasovi cijeloga svijeta. Cijeli je svijet do\u0161ao ovamo. Mo\u017eemo re\u0107i da je i Mjesec ve\u010deras \u017eelio biti svjedok toga doga\u0111aja. U cijeloj svojoj povijesti Bazilika sv. Petra nikad nije vidjela ni\u0161ta sli\u010dno. Ja nisam va\u017ean. Govorim vam kao brat koji je po volji na\u0161ega Gospodina, postao otac. Ali sve to zajedno, o\u010dinstvo i bratstvo i milost Bo\u017eja neka odaju po\u010dast ovoj ve\u010deri. I svoje osje\u0107aje uvijek izra\u017eavajmo kao sada, pred nebom i zemljom. Vjerom, nadom i milosr\u0111em, ljubavlju prema Bogu i svojoj bra\u0107i. I da svi, u svetome miru Gospodinovu, \u010dinimo dobra djela. Kada do\u0111ete svojim domovima, na\u0107i \u0107ete svoju djecu. Zagrlite ih i recite im da je to od Pape. Mo\u017eda \u0107ete morati otrti poneku suzu. Recite lijepu rije\u010d. Papa je s nama. Osobito u doba tuge i gor\u010dine<\/em>. Samo nekoliko dana prije po\u010detka koncila Papa je doznao da boluje od raka \u017eeluca, ali nije \u017eelio da se to sazna, kako ta vijest ne bi pokvarila radost koja je vladala zbog po\u010detka koncila. Pred kraj listopada iste godine ponovo izbija me\u0111unarodna kriza, ovoga puta oko Kube. Svijet se na\u0161ao na rubu Tre\u0107eg svjetskog rata. Papa ponovo upu\u0107uje apel u ime cijeloga svijeta za svjetski mir. Sovjeti popu\u0161taju i svijet je ponovno odahnuo. \u0160est mjeseci kasnije 11. travnja 1963. godine Papa objavljuje encikliku Pacem in terris<\/strong> (Mir na Zemlji) u kojoj se obra\u0107a cijelom ljudskom rodu \u017earko apeliraju\u0107i za svjetskim mirom, nasuprot prijete\u0107oj nuklearnoj katastrofi i govori kako temelj svjetskog mira mora proiste\u0107i iz prepoznavanja prava i du\u017enosti. Bila je to uop\u0107e prva enciklika u kojoj poglavar Katoli\u010dke crkve govori o op\u0107em ljudskom pitanju \u2013 miru, a ne o vjerskoj temi. Bila je to svojevrsna njegova oporuka. Sve su se \u010de\u0161\u0107e \u010dule glasine kako je Papa te\u0161ko bolestan i kako ne\u0107e jo\u0161 dugo \u017eivjeti. Papa je na te glasine rekao: Moj je kov\u010de\u017ei\u0107 spakiran. Ja sam spreman.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Kraj \u017eivota<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Papa Ivan XXIII. posljednji puta se pojavio u javnosti 11. svibnja 1963. godine kada mu je talijanski predsjednik Antonio Segni dodijelio nagradu za mir Balzam<\/strong>. Dva tjedna kasnije Papa je pretrpio izljev krvi u mozak, a bolest je uzela maha. U petak 31. svibnja lije\u010dnici su se predali. Bilo je o\u010dito da se rak vi\u0161e nije mogao pobijediti. Na Trgu sv. Petra ljudi su molili i i\u0161\u010dekivali. Tih dana Papa je rekao svojim suradnicima: Moje se vrijeme na zemlji zavr\u0161ava. Ali Krist \u017eivi i Crkva nastavlja svoje djelo. <\/em>Papine posljednje misli su se ticale i njegovih protivnika: Ako sam koga povrijedio molim ga za oprost. Ako je tko bio nezadovoljan mojim stajali\u0161tima i mojim djelima, molim ga za strpljivost prema meni. U svojim sam posljednjim satima miran i siguran da me moj Bog ne\u0107e odbiti u svojoj milosti<\/em>. Papa Ivan XXIII. umro je na Duhovski ponedjeljak  3. lipnja 1963. godine u 19.49 sati u osamdesetdrugoj godini \u017eivota. Papa Ivan Pavao II. 2000. godine proglasio ga je bla\u017eenim, a njegovo tijelo je preneseno u baziliku sv. Petra gdje je i danas izlo\u017eeno pogledima hodo\u010dasnika. Crkva je odstupila od uobi\u010dajene prakse da se spomen bla\u017eenika i svetaca slavi na dan njihove smrti, te je kao datum za slavlje bla\u017eenog Ivana XXIII. odredila dan kada je ovaj papa otvorio rad Drugog vatikanskog koncila, kako bi i time nazna\u010dila koliko je zna\u010denje odva\u017enosti ovog bla\u017eenika. Papa Franjo 2014. proglasio ga je svetim.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Angelo Giuseppe Roncalli rodio se 25.studenoga 1881. godine u malom planinskom selu Sotto il Monte kod Bergama, u selja\u010dkoj obitelji. Angelo je bio \u010detvrto dijete od trinaestero djece, koliko su imali njegovi roditelji. U desetoj godini osjetio je poziv da slu\u017ei Bogu, te odlazi u sjemeni\u0161te u Bergamu. Nakon sjemeni\u0161ta odlazi na institut sv. Apolinara […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":true,"template":"","format":"standard","meta":{"qubely_global_settings":"","qubely_interactions":"","footnotes":""},"categories":[154],"tags":[],"class_list":["post-12226","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-naslovna"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":6}},"qubely_featured_image_url":null,"qubely_author":{"display_name":"Branko","author_link":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/author\/admkp8\/"},"qubely_comment":0,"qubely_category":"NASLOVNA<\/a>","qubely_excerpt":"Angelo Giuseppe Roncalli rodio se 25.studenoga 1881. godine u malom planinskom selu Sotto il Monte kod Bergama, u selja\u010dkoj obitelji. Angelo je bio \u010detvrto dijete od trinaestero djece, koliko su imali njegovi roditelji. U desetoj godini osjetio je poziv da slu\u017ei Bogu, te odlazi u sjemeni\u0161te u Bergamu. Nakon sjemeni\u0161ta odlazi na institut sv. Apolinara…","featured_image_urls_v2":{"full":"","thumbnail":"","medium":"","medium_large":"","large":"","1536x1536":"","2048x2048":"","qubely_landscape":"","qubely_portrait":"","qubely_thumbnail":""},"post_excerpt_stackable_v2":"

Sveti Ivan XXIII.papaa Angelo Giuseppe Roncalli rodio se 25.studenoga 1881. godine u malom planinskom selu Sotto il Monte kod Bergama, u selja\u010dkoj obitelji. Angelo je bio \u010detvrto dijete od trinaestero djece, koliko su imali njegovi roditelji. U desetoj godini osjetio je poziv da slu\u017ei Bogu, te odlazi u sjemeni\u0161te u Bergamu. Nakon sjemeni\u0161ta odlazi na institut sv. Apolinara u Rimu, gdje 10. kolovoza 1904. godine biva zare\u0111en za sve\u0107enika. Nakon zare\u0111enja Roncalli se vra\u0107a ku\u0107i i u Bergamu ga za tajnika uzima biskup Giacomo Radini-Tedeschi, te predaje crkvenu povijest na sjemeni\u0161tu. Godine 1914. biskup Radini-Tedeschi umire, a Roncalli biva regrutiran…<\/p>\n","category_list_v2":"NASLOVNA<\/a>","author_info_v2":{"name":"Branko","url":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/author\/admkp8\/"},"comments_num_v2":"0 comments","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12226","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12226"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12226\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12228,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12226\/revisions\/12228"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12226"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12226"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12226"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}