Evan\u0111elje\u2003Iv 11,3-7.17.20-27.33b-45 (kra\u0107e)<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u010citanje svetog Evan\u0111elja po Ivanu<\/p>\n\n\n\n U ono vrijeme: Lazarove sestre poru\u010di\u0161e Isusu: \u00bbGospodine, evo onaj koga ljubi\u0161, bolestan je.\u00ab<\/p>\n\n\n\n \u010cuv\u0161i to, Isus re\u010de: \u00bbTa bolest nije na smrt, nego na slavu Bo\u017eju, da se po njoj proslavi Sin Bo\u017eji.\u00ab A Isus ljublja\u0161e Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je \u010duo za njegovu bolest, ostade jo\u0161 dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga re\u010de u\u010denicima: \u00bbPo\u0111imo opet u Judeju!\u00ab<\/p>\n\n\n\n Kad je dakle Isus stigao onamo, na\u0111e da je onaj ve\u0107 \u010detiri dana u grobu. A kad Marta do\u010du da Isus dolazi, po\u0111e mu ususret, dok je Marija ostala u ku\u0107i. Marta re\u010de Isusu: \u00bbGospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: \u0161to god zai\u0161te\u0161 od Boga, dat \u0107e ti.\u00ab Kaza joj Isus: \u00bbUskrsnut \u0107e brat tvoj\u00ab! A Marta mu odgovori: \u00bbZnam da \u0107e uskrsnuti o uskrsnu\u0107u, u posljednji dan.\u00ab Re\u010de joj Isus: \u00bbJa sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot: tko u mene vjeruje, ako i umre, \u017eivjet \u0107e. I tko god \u017eivi i vjeruje u mene, ne\u0107e umrijeti nikada. Vjeruje\u0161 li ovo?\u00ab Odgovori mu: \u00bbDa, Go\u00adspodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Bo\u017eji, onaj koji dolazi na svijet!\u00ab Nato Isus, sav potresen, upita: \u00bbKamo ste ga polo\u017eili?\u00ab Odgovori\u0161e mu: \u00bbGospodine, \u00addo\u0111i i pogledaj!\u00ab I zaplaka Isus. Nato su \u00ad\u017didovi govorili: \u00bbGle, kako ga je ljubio!\u00ab A neki \u00adizme\u0111u njih reko\u0161e: \u00bbZar on, koji je slijepcu \u00adotvorio o\u010di, nije mogao u\u010diniti da ovaj ne umre?\u00ab<\/p>\n\n\n\n Isus onda, ponovno potresen, po\u0111e grobu. Bila je to pe\u0107ina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: \u00bbOdvalite kamen!\u00ab Ka\u017ee mu pokojnikova sestra Marta: \u00bbGospodine, ve\u0107 zaudara. Ta \u010detvrti je dan.\u00ab Ka\u017ee joj Isus: \u00bbNisam li ti rekao: bude\u0161 li vjerovala, vidjet \u0107e\u0161 slavu Bo\u017eju?\u00ab Odvali\u0161e dakle kamen. A Isus podi\u017ee o\u010di i re\u010de: \u00bbO\u010de, hvala ti \u0161to si me usli\u0161ao. Ja sam znao da me svagda usli\u0161ava\u0161; no rekoh to zbog nazo\u010dnog mno\u0161tva: da vjeruju da si me ti poslao.\u00ab Rekav\u0161i to povika iza glasa: \u00bbLazare, izlazi!\u00ab I mrtvac izi\u0111e, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ru\u010dnikom. Nato Isus re\u010de: \u00bbOdrije\u0161ite ga i pustite neka ide!\u00ab Tada mnogi \u017didovi koji bijahu do\u0161li k Mariji, kad vidje\u0161e \u0161to Isus u\u010dini, povjerova\u0161e u nj.<\/p>\n\n\n\n Rije\u010d Gospodnja.<\/p>\n\n\n\n Ostala \u010ditanja: Ez 37,12-14; Rim 8,8-11;<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n U prvom \u010ditanju na petu nedjelju Korizme prorok Ezekiel nam govori o svom dobro poznatom vi\u0111enju o usahnulim kostima koje \u0107e Bo\u017eja o\u017eivljuju\u0107a snaga pozvati na novi \u017eivot. Utje\u0161na je misao da je Bog i danas Bog \u017eivota koji je uvijek u stanju uliti novi \u017eivot u nas, kada se osje\u0107amo kao da smo usahnuli kosturi.<\/p>\n\n\n\n Za drugo \u010ditanje uzet je dio iz Poslanice Rimljanima u kojemu sve\u00adti Pavao izla\u017ee da se novi \u017eivot koji je Krist dao nama, ostvaruje putem Duha Svetoga. Prisutnost Duha Svetoga u na\u0161em \u017eivotu zalog je uskrsnu\u00ad\u0107a. Ovome se priklju\u010duje evan\u0111eoski odlomak, u kojemu nam sveti Ivan evan\u0111elist opisuje slu\u010daj Lazarovog uskri\u0161enja.<\/p>\n\n\n\n Evan\u0111eoski opis Lazarovog uskri\u0161enja uznemiruju\u0107e djeluje na na\u0161u du\u0161u. Ne zbog toga \u0161to ne bismo vjerovali u \u010dudo ni zato \u0161to ne bismo vje\u00adrovali da je Lazar doista bio mrtav, jo\u0161 manje zbog toga \u0161to eventualno ne bismo vjerovali da je Isus bio u stanju da uskrisava mrtve. Ispovijedamo da je on Sin Bo\u017eji, gospodar \u017eivota i smrti. \u0160to zapravo djeluje uznemiru\u00adju\u0107e u ovom evan\u0111eoskom doga\u0111aju?<\/p>\n\n\n\n Lazarovo uskri\u0161enje nas zbunjuje zbog toga \u0161to zapravo ni\u0161ta ne zna\u00admo o Lazarovom daljnjem \u017eivotu. Kako je mogu\u0107e da je jedan toliko jedin\u00adstveni, izvanredni doga\u0111aj jednostavno pao u zaborav? Kako je mogu\u0107e da nitko nije istra\u017eio \u0161to se kasnije dogodilo s Lazarom? Danas bi to bilo nezamislivo. Mno\u0161tvo fotoreportera bi Lazara pratili svukuda, intervjui\u00adrali bi ga, knjige bi pisali o njemu, lije\u010dnici bi na njegovom tijelu vr\u0161ili ana\u00adlize u cilju utvr\u0111ivanja jesu li \u017eive njegove stanice, funkcionira li njegov mozak? Kona\u010dno, i nama vjernicima bio bi to izvanredni argument glede postojanja Boga. Ispitali bismo Lazara kakav je raj, je li vidio Boga, kako izgledaju an\u0111eli? Suprotno tomu, Lazar je tiho \u017eivio dalje, kao \u0161to je tiho \u017eivio i ranije, \u017eivio je dalje kao da se ni\u0161ta u njegovom \u017eivotu nije dogodilo.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda upravo tu trebamo tra\u017eiti poruku ovog doga\u0111aja. U Lazaro\u00advom \u017eivotu doista se nije dogodilo ni\u0161ta bitno novo. \u017divio je pa umro zatim je ponovo \u017eivio jedno vrijeme i potom ponovno umro. Zar to nije novost? – mogao bi netko upitati. Nije novost za onoga koji vjeruje u Isusa Krista, a Lazar je vjerovao u njega, susreo se s njime, prepoznao je u njemu prijatelja, Otkupitelja, Sina Bo\u017ejeg. Ovaj susret i ova vjera, nepovratno su promijenili Lazarov \u017eivot. Ono \u0161to se poslije dogodilo, to za njega vi\u0161e nije mogla biti novost. To je ista ona kr\u0161\u0107anska logika koju sveti Pavao pje\u00adsni\u010dki nadahnutim rije\u010dima primjenjuje na sebe, to jest da ni smrt, ni sve patnje svijeta nisu u stanju otrgnuti nas od Kristove ljubavi. Lazar je \u017eivio u Kristovoj vjeri, u Kristovoj vjeri je umro, u Kristovoj vjeri je opet o\u017eivio, u Kristovoj vjeri je umro i drugi puta. \u017divot i smrt kod njega su bili samo okvir, a sadr\u017eaj je ostao uvijek isti: Kristova ljubav.<\/p>\n\n\n\n Mi smo puni strahova. Bojimo se ljudi, bolesti, budu\u0107nosti, smrti. To je do izvjesne mjere nezaobilazno jer svaka okolnost o kojoj osje\u0107amo da je izvan na\u0161e kontrole, uzrokuje strah. Onaj, koji se u dubini du\u0161e doista susreo s Isusom, ne boji se vi\u0161e ni\u010dega jer se vi\u0161e ni\u0161ta takvoga ne mo\u017ee dogoditi \u0161to bi ga moglo otrgnuti od Isusove ljubavi.<\/p>\n\n\n\n Lazarovo uskri\u0161enje za prve kr\u0161\u0107ane imalo je i simboli\u010dko zna\u010denje. Zbog grijeha je preminuli <\/em>Lazar bio slika odvojenosti od Boga i kr\u0161\u0107anske zajednice, a o\u017eivjeli <\/em>Lazar je bio simbol obra\u0107enog grje\u0161nika. U ovoj me\u0111uovisnosti postaju va\u017eni i ostali u\u010desnici: Lazarove sestre, kao i prijatelji koji su se kod Isusa zalo\u017eili za njega, koji su uklonili kamen s ulaza u grob, koji su oslobodili mrtvaca od njegovih zavoja. Oni predstavljaju Crkvu \u010dijim posredstvom do vjernika dospijeva novi \u017eivot. Ovdje se mo\u017eemo prisjetiti da se u svetoj ispovijedi formula odrje\u0161enja tako\u0111er poziva na posredni\u010d\u00adku ulogu Crkve, kada sve\u0107enik moli na slijede\u0107i na\u010din: \u00bbBog, Otac milosr\u0111a, pomirio je sa sobom svijet smr\u0107u i uskrsnu\u0107em svojega Sina i izlio je Duha Svetoga za otpu\u0161tenje grijeha. Neka ti po slu\u017eenju Crkve on udijeli opro\u0161tenje i mir.\u00ab<\/p>\n\n\nlisticXIX_11<\/a>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" TRAJNA PORUKA LAZAROVOG USKRI\u0160ENJA Evan\u0111elje\u2003Iv 11,3-7.17.20-27.33b-45 (kra\u0107e) \u010citanje svetog Evan\u0111elja po Ivanu U ono vrijeme: Lazarove sestre poru\u010di\u0161e Isusu: \u00bbGospodine, evo onaj koga ljubi\u0161, bolestan je.\u00ab \u010cuv\u0161i to, Isus re\u010de: \u00bbTa bolest nije na smrt, nego na slavu Bo\u017eju, da se po njoj proslavi Sin Bo\u017eji.\u00ab A Isus ljublja\u0161e Martu i njezinu sestru i Lazara. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"qubely_global_settings":"","qubely_interactions":"","footnotes":""},"categories":[43],"tags":[],"class_list":["post-17271","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-zupni-listic"],"blocksy_meta":[],"qubely_featured_image_url":null,"qubely_author":{"display_name":"Branko","author_link":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/author\/admkp8\/"},"qubely_comment":0,"qubely_category":"\u017dUPNI LISTI\u0106<\/a>","qubely_excerpt":"TRAJNA PORUKA LAZAROVOG USKRI\u0160ENJA Evan\u0111elje\u2003Iv 11,3-7.17.20-27.33b-45 (kra\u0107e) \u010citanje svetog Evan\u0111elja po Ivanu U ono vrijeme: Lazarove sestre poru\u010di\u0161e Isusu: \u00bbGospodine, evo onaj koga ljubi\u0161, bolestan je.\u00ab \u010cuv\u0161i to, Isus re\u010de: \u00bbTa bolest nije na smrt, nego na slavu Bo\u017eju, da se po njoj proslavi Sin Bo\u017eji.\u00ab A Isus ljublja\u0161e Martu i njezinu sestru i Lazara.…","featured_image_urls_v2":{"full":"","thumbnail":"","medium":"","medium_large":"","large":"","1536x1536":"","2048x2048":"","qubely_landscape":"","qubely_portrait":"","qubely_thumbnail":""},"post_excerpt_stackable_v2":" TRAJNA PORUKA LAZAROVOG USKRI\u0160ENJA Evan\u0111elje\u2003Iv 11,3-7.17.20-27.33b-45 (kra\u0107e) \u010citanje svetog Evan\u0111elja po Ivanu U ono vrijeme: Lazarove sestre poru\u010di\u0161e Isusu: \u00bbGospodine, evo onaj koga ljubi\u0161, bolestan je.\u00ab \u010cuv\u0161i to, Isus re\u010de: \u00bbTa bolest nije na smrt, nego na slavu Bo\u017eju, da se po njoj proslavi Sin Bo\u017eji.\u00ab A Isus ljublja\u0161e Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je \u010duo za njegovu bolest, ostade jo\u0161 dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga re\u010de u\u010denicima: \u00bbPo\u0111imo opet u Judeju!\u00ab Kad je dakle Isus stigao onamo, na\u0111e da je onaj ve\u0107 \u010detiri dana u grobu. A kad Marta do\u010du…<\/p>\n","category_list_v2":"\u017dUPNI LISTI\u0106<\/a>","author_info_v2":{"name":"Branko","url":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/author\/admkp8\/"},"comments_num_v2":"0 comments","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17271","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=17271"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17271\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":17273,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17271\/revisions\/17273"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=17271"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=17271"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=17271"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}