Evan\u0111elje\u2003Iv 17,1-11a<\/p>\n\n\n\n
\u010citanje svetog Evan\u0111elja po Ivanu<\/p>\n\n\n\n
U ono vrijeme: Isus podi\u017ee o\u010di k nebu i pro\u00adgovori: \u00bbO\u010de, do\u0161ao je \u010das: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vla\u0161\u0107u koju si mu dao nad svakim tijelom dade \u017eivot \u00advje\u010dni svima koje si mu dao. A ovo je \u017eivot vje\u010dni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao \u2013 Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovr\u0161iv\u0161i djelo koje si mi dao izvr\u0161iti. A sada ti, O\u010de, proslavi \u00admene kod \u00adsebe onom slavom koju imadoh kod \u00adtebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i rije\u010d su tvoju sa\u010duvali. Sad upozna\u0161e da je od tebe sve \u0161to si mi dao jer rije\u010di koje si mi dao njima predadoh i oni ih primi\u0161e i uistinu spozna\u0161e da sam od tebe izi\u0161ao te povjerova\u0161e da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja vi\u0161e nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.\u00ab<\/p>\n\n\n\n
Rije\u010d Gospodnja.<\/p>\n\n\n\n
Ostala \u010ditanja: Dj 1,12-14; 1 Pt 4,13-16;\u00a0<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n Prvo \u010ditanje sedme uskrsne nedjelje odlomak je uzet iz Djela apostolskih koji pred nama stoji kao jedna lijepa sveta sli\u010dica, kao neka skupna fo\u00adtografija. Scena se odigrava u sali Posljednje ve\u010dere, gdje se Isus molio za svoje u\u010denike u trenutku rastanka. Sada, u ovom evan\u0111elju saznajemo da u\u010denici mole s Marijom, Isusovom Majkom i sa \u017eenama koje su otpratile Isusa na kri\u017enom putu. O\u010dekuju dolazak Duha Svetoga, ali to nije pasivno, besposleno i\u0161\u010dekivanje, ve\u0107 revna molitva i uzajamno podupiranje.<\/p>\n\n\n\n Drugo \u010ditanje uzeto je iz Poslanice svetog Petra kao kratko ali uvijek potrebno hrabrenje: \u0161to god planirali, ostavimo mjesta za Bo\u017eju Provid\u00adnost, jer mogu\u0107e je da \u0107e se sve dogoditi druk\u010dije nego \u0161to smo to mi zamislili. Kad nam se planovi izjalove, tada recimo neka bude volja Bo\u017eja. To je tajna mirnog, u Bogu usidrena \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n Evan\u0111elje nam predo\u010duje jednu dra\u017eesnu sliku koja nam nosi jednu sna\u017enu poruku: Isus moli za svoje u\u010denike, ali ne samo za prisutne, ve\u0107 i za one koji \u0107e po njihovoj rije\u010di vjerovati u njega, kako to u nastavku mo\u00adlitve saznajemo, a to smo pak mi. Prepustimo se toj misli da smo ve\u0107 tada bili prisutni u Isusovoj molitvi. Ova Isusova molitva za u\u010denike postala je snaga mu\u010denika, hrabrost priznavatelja vjere, nadahnu\u0107e kr\u0161\u0107ana kroz sva vremena. Iz ove vremenske distance korisno je promotriti razvojne etape prvih kr\u0161\u0107anskih zajednica jer u njima se mo\u017eemo prepoznati.<\/p>\n\n\n\n Zbog Isusovog uhi\u0107enja, osude i smrti prvi su se u\u010denici izgubili, u svom strahu povukli su se od javnosti. Doga\u0111aji poslije uskrsnu\u0107a zna\u010dili su novu snagu i hrabrost u\u010denicima. Osnovni ton liturgije ove nedjelje je odre\u0111ena smirenost koja se crpi iz spoznaje da je Isus prisutan u zajednici svojih u\u010denika. Slika se i danas \u010dini poznatom. Danas osu\u0111uju Crkvu, a kr\u00ad\u0161\u0107ane pak proganjaju ili ih stavljaju u neravnopravni polo\u017eaj. Ne smijemo se obeshrabriti, nismo sami u areni povijesti, s nama je uskrsli Isus, s nama je Duh Sveti Tje\u0161itelj, s nama je Bla\u017eena Djevica Marija, s nama su sveci, i s nama je molitva na\u0161e subra\u0107e u vjeri. Snaga Crkve uvijek se o\u010ditovala u ovoj svijesti o zajedni\u0161tvu, pa i danas \u0107e nas ta svijest zajedni\u0161tva biti jedi\u00adna u stanju prevesti preko svih kriza i te\u0161ko\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Mala skupina koju nam predstavljaju Djela apostolska jest ona zajed\u00adnica koju je Isus htio i koju je na jedno vrijeme napustio da ih sada ponov\u00adno na\u0111e. Saznajemo da je zajednica molila jednom du\u0161om i jednim srcem. Ova mala zajednica je prvo sjeme Crkve. Skupina je mje\u0161ovita, ali tu vi\u0161e nisu nacionalne ili rodbinske veze one koje objedinjuju ove ljude, ve\u0107 vjera u uskrslog Isusa i i\u0161\u010dekivanje obe\u0107anog Duha Svetog Tje\u0161itelja.<\/p>\n\n\n\n Danas smo mi ova Isusova zajednica. Promislimo, \u0161to nas ujedinju\u00adje? Prepoznajemo li u na\u0161oj zajednici karakteristike prve zajednice: posto\u00adjanost, ustrajnost u molitvi, prisutnost Bla\u017eene Djevice Marije, bratstvo? Podsjetimo se \u010desto da nas je Isus vidio ve\u0107 u svojoj velikosve\u0107eni\u010dkoj mo\u00adlitvi, vidio je na\u0161u \u017eupnu zajednicu, na\u0161eg sve\u0107enika, na\u0161e ministrante, na\u0161e malene prvopri\u010desnike, na\u0161u stariju i bolesnu subra\u0107u u vjeri i za sve nas je pojedina\u010dno i poimence molio.<\/p>\n\n\n\n Crkvu ni danas ne promi\u010du dobro sro\u010deni programi i pastoralne stra\u00adtegije, uspjesi njezinih misijskih djelovanja ne ovise o modernim sredstvi\u00adma propagande, ve\u0107 o Isusovoj molitvi. S gledi\u0161ta na\u0161eg duhovnog \u017eivota, me\u0111utim, mo\u017eemo promisliti i o tome kako je Isusova molitva unutarnja pokreta\u010dka sila za posve\u0107enje Crkve i svakog pojedinca, tako je i na\u0161a mo\u00adlitva, koju izmolimo za druge, jedna ogromna unutarnja snaga. U Crkvi je lijepa inicijativa, apostolat molitve. Molimo za sebe, ali molimo i za druge kako je to \u010dinio Isus.<\/p>\n\n\n