\u010citanje svetog Evan\u0111elja po Mateju<\/p>\n\n\n\n
U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mno\u0161tvo, sa\u017eali mu se nad njim jer bijahu izmu\u010deni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada re\u010de svojim u\u010denicima: \u00bb\u017detve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara \u017eetve da po\u0161alje radnike u \u017eetvu svoju.\u00ab<\/p>\n\n\n\n
Dozva dvanaestoricu svojih u\u010denika i dade im vlast nad ne\u010distim dusima: da ih izgone i da lije\u010de svaku bolest i svaku nemo\u0107.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi \u0160imun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan,
brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; \u0160imun Kananaj i Juda I\u0161kariotski, koji ga izda.
Tu dvanaestoricu posla Isus uputiv\u0161i ih:<\/p>\n\n\n\n
\u00bbK poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Po\u0111ite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Putom propovijedajte: \u2019Pribli\u017eilo se kraljevstvo nebesko!\u2019 Bolesne lije\u010dite, mrtve uskrisujte, gubave \u010distite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!\u00ab<\/p>\n\n\n\n
Rije\u010d Gospodnja.<\/p>\n\n\n\n
Ostala \u010ditanja: Izl 19,2-6a; Rim 5,6-11;<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Za prvo \u010ditanje na jedanaestu nedjelju kroz godinu uzet je odlomak iz Knjige Izlaska u kojemu Mojsije objavljuje narodu Bo\u017eju odluku da ih namjerava u\u010diniti svojim posebnim vlasni\u0161tvom. Ovome je jedini uvjet da narod ostane vjeran Savezu.<\/p>\n\n\n\n Sveti Pavao u Pismu Rimljanima svoje vjernike podsje\u0107a na Bo\u017eju lju\u00adbav. Ova ljubav pokazala se u Isusu Kristu koji je umro za nas jo\u0161 prije nego smo ga mi poznavali.<\/p>\n\n\n\n Sveti Matej evan\u0111elist izvje\u0161\u0107uje o prvoj misiji apostola. Ali nisu ovdje oni glavni likovi, ve\u0107 Isus. \u017delimo uo\u010diti jednu karakteristiku Isusove lju\u00adbavi: bila je to bri\u017eljiva ljubav.<\/p>\n\n\n\n Izvje\u0161\u0107e zapo\u010dinje opaskom da se Isus sa\u017ealio vidjev\u0161i masu naroda. Ne susre\u0107emo se prvi puta s Isusovom suosje\u0107ajnom ljubavi. Isusova do\u00adbrota me\u0111utim ne iscrpljuje se u suosje\u0107ajnoj ljubavi, ve\u0107 djelatno intervenira da ubla\u017ei ljudsku patnju. Ovdje vidimo da \u0161alje svoje apostole ne samo zato da \u0161ire Radosnu vijest, ve\u0107 da pomognu nevoljnima, potrebiti\u00adma, bolesnicima. Za to ih je posebno ovlastio.<\/p>\n\n\n\n U evan\u0111eoskoj sceni mo\u017eemo zapaziti jednu izvanrednu crtu Isusove ljubavi prema \u010dovjeku: suosje\u0107ajnu ljubav. Ovaj pojam zahtjeva odre\u0111eno obja\u0161njenje da bismo to\u010dno razumjeli njegovu va\u017enost i veli\u010dinu.<\/p>\n\n\n\n Na\u0161e \u010dovjekoljublje ima dvije razine. Jedna razina je suosje\u0107anje koju uobi\u010dajeno izra\u017eavamo op\u0107e prihva\u0107enom rije\u010dju gr\u010dkog podrijetla \u00bbsimpatija\u00ab. Suosje\u0107anje zna\u010di da se znamo veseliti s radosnima i plakati sa \u017ealosnima. Velika je to vrlina, jer, na\u017ealost, u me\u0111uljudskim odnosima nerijetko se doga\u0111a da se drugome pribli\u017eavamo radije s negativnim osje\u0107a\u00adjima, to jest da zavidimo tu\u0111oj sre\u0107i ili eventualno zlurado primamo k znanju tu\u0111u \u017ealost, izjavljuju\u0107i da je zaslu\u017eio da malo pati! Dobro je znati da se Isus nikada nije na taj na\u010din pribli\u017eavao tu\u0111oj patnji ili sre\u0107i. Naprotiv, Isus je znao suosje\u0107ati s patnicima i uplakanima. Sjetimo se samo kako je plakao zajedno s Martom koja je oplakivala svog brata Lazara, ali se znao i veseliti s drugima: na svadbi u Kani zajedno se veselio s mladim parom.<\/p>\n\n\n\n Su\u0107utna ljubav pribli\u017eava se na dubljoj razini drugoj osobi nego suosje\u0107ajna. Ta sposobnost se slu\u017ebeno tako\u0111er izra\u017eava rije\u010dju gr\u010dkog podrijetla \u00bbempatija\u00ab i zna\u010di da na neki na\u010din stupamo u emocionalni svijet drugoga i nastojimo shvatiti za\u0161to se raduje ili zbog \u010dega pla\u010de. Takva je bila Isusova ljubav koju vidimo u ovom evan\u0111eoskom odlomku, ali mo\u017eemo misliti i na druge primjere.<\/p>\n\n\n\n Isus je vidio, osje\u0107ao, znao \u0161to su ljudi osje\u0107ali, to jest da su bili izgubljeni, umorni i gladni. Znao je i postupio je: poslao im je svoje apostole daih ovi podignu. Isus je osje\u0107ao empatiju, bio je u stanju stupiti u osje\u0107ajni \u017eivot drugog \u010dovjeka i iznutra promatrati patnju drugoga. Mo\u017eemo se sjetiti njegova susreta poslije uskrsnu\u0107a s neutje\u0161nom Marijom Magdalenom koja je gorko plakala u vrtu, s kojom Isus nije zajedno plakao, ve\u0107 je istra\u00ad\u017eivao razloge njezinih suza: \u00bb\u017deno, za\u0161to pla\u010de\u0161?\u00ab I dvojicu razo\u010daranih u\u010denika iz Emausa ispitivao je o razlogu njihove nesretnosti: \u00bbO \u010demu za\u00adpravo razgovarate?\u00ab<\/p>\n\n\n\n Jedan od odlu\u010duju\u0107ih pokazatelja osobne zrelosti je osje\u0107aj empatije, odnosno spremnost da se u\u017eivimo u duhovni svijet drugih ljudi. U sva\u00adkodnevnom \u017eivotu to se o\u010dituje kao pa\u017eljivost. <\/em>Ako to \u010dinimo svjesno, onda to postaje vrlinom. Isus je bio pa\u017eljiv \u010dovjek. Jedno od Isusovih teolo\u0161kih odre\u0111enja to\u010dno je \u00bbproegzistencija\u00ab, \u0161to zna\u010di da je on \u017eivio za druge, da je \u017eivio svoj \u017eivot okrenut prema drugima. To se o\u010ditovalo na taj na\u010din da je znao obratiti pa\u017enju na muke i patnje drugih i u slu\u010dajevima kada to onaj drugi nije izrekao glasno, na primjer u slu\u010daju bolesnog \u010dovjeka kod jezera Siloe, na kojemu je vidio koliko je osamljen. Ukratko: Isus je bio pa\u017eljiv prema ljudima. Ima, me\u0111utim, u evan\u0111eljima jedna takva okolnost koja gotovo elementarnom snagom odra\u017eava Isusovu pa\u017eljivost: ljudska suza. Isus nije mogao pro\u0107i ravnodu\u0161no pored \u010dovjeka koji pla\u010de.<\/p>\n\n\n\n Petrovu izdaju je oprostio vidjev\u0161i njegove suze. Na kri\u017enom putu se zaustavio na trenutak da bi utje\u0161io \u017eene koje su ga oplakivale. Marija Mag\u00addalena je kod praznog groba svoju tugu skrila u suze; Isus se nije mogao oduprijeti njezinim suzama, ve\u0107 je otkrio svoj identitet.<\/p>\n\n\n\n Danas je previ\u0161e suza na koje nitko ne obra\u0107a pa\u017enju, koje nitko ne bri\u0161e. Veli\u010dina \u010dovjeka koga je zahvatio Isusov duh o\u010dituje se u tome, da zna i ho\u0107e okrenuti se prema patnji drugih.<\/p>\n\n\n