Evan\u0111elje\u2003Mt 13,\u20091-9 (kra\u0107a verzija)<\/p>\n\n\n\n
\u010citanje svetog Evan\u0111elja po Mateju<\/p>\n\n\n\n
Onoga dana Isus izi\u0111e iz ku\u0107e i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao u\u0107i u la\u0111u: sjede, a sve ono mno\u0161tvo staja\u0161e na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: \u00bbGle, izi\u0111e sija\u010d sijati. I dok je sijao, ne\u0161to zrnja pade uz put, do\u0111o\u0161e ptice i pozoba\u0161e ga. Ne\u0161to opet pade na kamenito tlo, gdje nema\u0161e dosta zemlje, i odmah izniknu jer nema\u0161e duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nema\u0161e korijena, osu\u0161i se. Ne\u0161to opet pade u trnje, trnje uzraste i ugu\u0161i ga. Ne\u0161to napokon pade na dobru zemlju i dava\u0161e plod: jedno stostruk, drugo \u0161ezdesetostruk, tre\u0107e tridesetostruk. Tko ima u\u0161i, neka \u010duje!\u00ab<\/p>\n\n\n\n
Rije\u010d Gospodnja.<\/p>\n\n\n\n
Ostala \u010ditanja: Iz 55,10-11; Rim 8,18-23;\u00a0<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n U prvom \u010ditanju na petnaestu nedjelju kroz godinu prorok Izaija na primjeru sija\u010da dokazuje djelotvornost Bo\u017eje rije\u010di koja se Bogu ne vra\u0107a bez ploda. Dobro je znati da Bo\u017eja rije\u010d i danas donosi obilan plod u ljudskim srcima.<\/p>\n\n\n\n U drugom \u010ditanju sveti Pavao svjedo\u010di o sigurnosti kr\u0161\u0107anske nade. I danas nas tje\u0161i i hrabri uvjerenje svetog Pavla da \u00bbpatnje ovog \u017eivota me\u0111utim, po mom mi\u0161ljenju, nisu mjerljive sa dolaze\u0107om slavom koja \u0107e se o\u010ditovati na nama\u00ab.<\/p>\n\n\n\n U evan\u0111elju, sveti Matej nam prikazuje Isusovu dobro poznatu prispodobu o sija\u010du. Ne jedan revni propovjednik pronalazi eventualno zahvalan materijal u ovoj prispodobi da bi tvrdim rije\u010dima \u017eigosao ovaj svijet, nevjernike i grje\u0161nike, koji nisu otvorena srca prihvatili Bo\u017eju rije\u010d. Doista, i to se mo\u017ee, povremeno i treba re\u0107i, a optu\u017eba se ne odnosi samo na nevjernike, ve\u0107 na sve nas. \u017dalosna poruka ovog evan\u0111eoskog odlomka jest da mnogo milosti zbog na\u0161eg nemara, pada na neplodno tlo.<\/p>\n\n\n\n Ali prispodoba o sija\u010du, isto kao i ostale evan\u0111eoske rije\u010di, prije svega jesu radosna vijest koja daje utjehu, ohrabrenje i svjetlo. U ovom evan\u0111eoskom odlomku \u010dujemo i o sre\u0107i: \u00bbVa\u0161e o\u010di su sretne jer vide, i uha su vam isto jer \u010duju…\u00ab Bo\u017eje kraljevstvo se ostvaruje ovdje i sada, sjeme ovdje isada, na o\u010digled izrasta u biljku. Mi pro\u017eivljavamo doba mu\u010denika: na to nas podsje\u0107a slu\u010daj tragi\u010dno otetog i usmr\u0107enog ira\u010dkog nadbiskupa Paulos Faraj Rahhou-a. Mi \u017eivimo u doba velikog duhovnog procvata: na to nas podsje\u0107a sahrana Chiare Lubich, utemeljiteljice pokreta Fokolare koji se pro\u0161irio po cijelom svijetu, a prilikom ukopa Chiare bazilika svetog Pavla u Rimu dupkom se napunila. Tisu\u0107u i tisu\u0107u znakova svjedo\u010de o djelotvornoj prisutnosti u svijetu; poku\u0161ajmo zato iz na\u0161e du\u0161e otkloniti jednostrani pesimizam i otvorimo svoje srce nadi.<\/p>\n\n\n\n I danas postoji dobra zemlja, plodno tlo oko nas i u nama. Usudimo se primiti radosnu vijest da nas Bog ljubi, ohrabrenje da je povijest u Bo\u017ejim rukama i od njega nitko to ne mo\u017ee oduzeti; usudimo se izre\u0107i da snaga Duha Svetoga i danas pokre\u0107e srca tisu\u0107a ljudi na pokajanje, da bo\u017eanski sija\u010d i danas nepokolebljivo sije sjemenje. Ako smo to razumjeli, onda nam postaje jasno i to da i mi trebamo postati sija\u010di, to jest trebamo oko sebe sijati dobrotu, ljubav, opra\u0161tanje, svjetlo i ohrabrenje koje smo sami iskusili u svojoj vjeri, u sakramentalnom \u017eivotu, u Bo\u017ejim darovima.<\/p>\n\n\n\n Svijet je i danas prepun \u010dudesa, samo \u0161to se Bo\u017eja prisutnost ne mo\u017ee dokazati statisti\u010dkim iskazima, znanstvenim eksperimentima, laboratorijskim eksperimentima. Ve\u0107 su apostoli za\u010du\u0111eno pitali Isusa: \u00bbZa\u0161to im govori\u0161 u prispodobama?\u00ab Tajne Kraljevstva nebeskog ne mogu se naslikati, ve\u0107 samo srcem prihvatiti. Onaj koji \u017eeli samo vidjeti tajne ili \u010duti o njima iz puke znati\u017eelje, taj se prili\u010dno brzo razo\u010dara. Tajnu treba prihvatiti srcem. Tko prihvati Isusa taj \u0107e razumjeti i njegov nauk i u svom \u0107e \u017eivotu iskusiti njegovu prisutnost i snagu.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 jedna misao mo\u017ee nam pru\u017eiti snagu u ovom umornom, okorjelom svijetu: Sija\u010d koji je u ovoj prispodobi sam Isus, nepokolebljivo obilazi svijet, odnosno ljudske du\u0161e i baca sjeme, unato\u010d tomu \u0161to unaprijed zna da ne\u0107e svako sjeme na\u0107i plodno tlo. Dobro je znati da se Bog nije umorio ljubiti svijet, ljubiti \u010dovjeka, ljubiti nas. Bog je jednom zauvijek rekao da <\/em>svijetu \u2014 i nije porekao svoju rije\u010d.<\/p>\n\n\n\n Vrativ\u0161i se na prispodobu o sija\u010du, promislimo da Isus spominje tri uvjeta za prihva\u0107anje njegove rije\u010di: \u00bbNaposljetku, pao je na plodno tlo onaj koji je saslu\u0161ao, prihvatio nauk i donio dobar urod, jedan stostruki, drugi \u0161ezdesetostruki, tre\u0107i tridesetostruki\u00ab.<\/p>\n\n\n\n Saslu\u0161ati Rije\u010d<\/em><\/strong>zna\u010di da \u0107emo posvetiti vremena na\u0161oj vjeri, da njegujemo svoju vjeru, da \u010ditamo i prou\u010davamo Sveto pismo u smislu kako to saznajemo o Bla\u017eenoj Djevici Mariji u evan\u0111elju: razmi\u0161ljala je o zna\u010denju an\u0111eoskog pozdrava, vagala je smisao rije\u010di, razmi\u0161ljala je o rije\u010di Bo\u017ejoj. Mogli bismo re\u0107i i na ovaj na\u010din: Rije\u010d \u0107e nai\u0107i na plodno tlo onda kada u u nama probudi zanimanje za vjeru. <\/p>\n\n\n\n Prihvatiti Rije\u010d<\/em><\/strong>zna\u010di da s povjerenjem i ljubavlju oslu\u0161kujemo Bo\u017eji poziv. Svaki pojedini odlomak Svetog pisma upu\u0107en je nama, Rije\u010d nas oslovljava: Bo\u017eja rije\u010d nekada uzrokuje strah u nama, jer nas zove u nepoznato, nekada nas ra\u017ealosti jer nam uzburka savjest; ali naj\u010de\u0161\u0107e nas hrabri i poti\u010de. Mo\u017eda mo\u017eemo re\u0107i i na sljede\u0107i na\u010din: Rije\u010d \u0107e nai\u0107i na plodno tlo onda ako u nama probudi ljubav prema vjeri.<\/p>\n\n\n\n Kona\u010dno donijeti ploda<\/em><\/strong>zna\u010di da se povjerimo Bo\u017ejoj ljubavi i s povjerenjem kre\u0107emo u nepoznatu budu\u0107nost, znaju\u0107i da na svakoj \u00bbsvadbi u Kani\u00ab, to jest u na\u0161oj radosti i na svakoj Kalvariji, to jest u na\u0161oj patnji, Isus nas o\u010dekuje. Tko je ovo razumio na njega se odnose rije\u010di ovog evan\u0111eoskog odlomka: \u00bbVa\u0161e su o\u010di sretne, jer vide, i va\u0161e su u\u0161i isto, jer \u010duju \u00ab<\/p>\n\n\n