Evan\u0111elje\u2003Mt 13,24-43<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u010citanje svetog Evan\u0111elja po Mateju<\/p>\n\n\n\n U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu pri\u00adspodobu: \u00bbKraljevstvo je nebesko kao kad \u010dovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, do\u0111e njegov neprijatelj, posije posred \u017eita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe doma\u0107inu pa mu reknu: \u2018Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?\u2019 On im odgovori: \u2018Nepri\u00adjatelj \u010dovjek to u\u010dini.\u2019 Nato mu sluge ka\u017eu: \u2018Ho\u0107e\u0161 li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?\u2019 A on re\u010de: \u2018Ne! Da ne biste sabiru\u0107i kukolj i\u0161\u010dupali zajedno s njim i p\u0161enicu. Pustite nek \u00adoboje raste do \u017eetve. U vrijeme \u017eetve re\u0107i \u0107u \u017eeteocima: Pokupite najprije kukolj i sve\u017eite ga u snopove da se spali, a \u017eito skupite u moju \u017eitnicu.\u2019\u00ab I drugu im prispodobu iznese: \u00bbKraljevstvo je nebesko kao kad \u010dovjek uze goru\u0161i\u010dino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je dodu\u0161e najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, ve\u0107e je od svega povr\u0107a. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.\u00ab I drugu im kaza prispodobu: \u00bbKraljevstvo je nebesko kao kad \u017eena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere bra\u0161na dok sve ne uskisne.\u00ab Sve je to Isus mno\u0161tvu zborio u prispodobama. I ni\u0161ta im nije zborio bez prispodoba \u2013 da se ispuni \u0161to je re\u010deno po proroku: Otvorit \u0107u u prispodobama usta svoja, \u00adiznijet \u0107u \u0161to je sakriveno od postanka svijeta. T\u00adada otpusti mno\u0161tvo i u\u0111e u ku\u0107u. Pristupe mu u\u010denici govore\u0107i: \u00bbRazjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.\u00ab On odgovori: \u00bbSija\u010d dobroga sjemena jest Sin \u010covje\u010dji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest \u0111avao. \u017detva je svr\u0161etak svijeta, a \u017eeteoci an\u0111eli. Kao \u0161to se kukolj sabire i ognjem sa\u017ei\u017ee, tako \u0107e biti na svr\u0161etku svijeta. Sin \u0107e \u010covje\u010dji poslati svoje an\u0111ele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u pe\u0107 ognjenu, gdje \u0107e biti pla\u010d i \u0161krgut zubi. Tada \u0107e pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.\u00ab Rije\u010d Gospodnja.<\/p>\n\n\n\n Ostala \u010ditanja: Mudr 12,13.16-19; Rim 8,26-27;<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n Za prvo \u010ditanje za \u0161esnaestu nedjelju kroz godinu uzet je odlomak iz Knjige mudrosti. Saznajemo da je Bog gospodar svega i pravedan sudac. Dobro je povremeno se podsjetiti da Bog nikada nije nepravedan prema nama.<\/p>\n\n\n\n U drugom \u010ditanju sveti Pavao nas uvjerava da u na\u0161oj slabosti sam Duh Sveti hita da nam pomogne.<\/p>\n\n\n\n U evan\u0111elju po svetom Mateju \u010ditamo da Isus Bo\u017eje kraljevstvo prika\u00adzuje s tri slike: s prispodobom o kukolju, zrnom od goru\u0161ice i prispodo\u00adbom kvasca. Sve tri usporedbe zra\u010de pozitivnu poruku.<\/p>\n\n\n\n Primjer p\u0161enice i kukolja govori nam o Bo\u017ejoj strpljivosti. Katkad se mo\u017eda i mi osje\u0107amo kukoljem u Bo\u017ejem kraljevstvu. Ovaj osje\u0107aj mo\u017ee\u00admo imati onda kada spoznamo svoju grje\u0161nost, nesavr\u0161enost i ograni\u010de\u00adnost. Tada je dobro znati da se Bog ne \u017euri sa svojim sudom, on zna \u010dekati ako treba i do \u010dasa na\u0161e smrti.<\/p>\n\n\n\n Primjer zrna od goru\u0161ice tako\u0111er nam tuma\u010di radosnu vijest ako mi\u00adslimo na kr\u0161\u0107anstvo, ali posebice na ulogu Crkve u svijetu. Katkad nas mo\u017eda uhvati malodu\u0161nost kada vidimo koliko se uzaludnim \u010dini dvije tisu\u0107e godina nastojanja Crkve da ovaj svijet u\u010dini boljim, plemenitijim i humanijim. Ni sv. Ivan Pavao II. nije uspio sprije\u010diti rat u Iraku, iako je dobro poznata \u010dinjenica da je cijeli svoj moralni autoritet upotrijebio u tu svrhu. Majci Tereziji nije uspjelo ukinuti bijedu koja vlada u svijetu, iako je proputovala cijeli svijet i bila je pripravna susresti se s gospodarima svijeta samo da bi probudila njihovu savjest.<\/p>\n\n\n\n Prispodoba o goru\u0161i\u010dinom zrnu \u0161titi nas nadalje od preuranjenih zaklju\u010daka. I danas postoje mnogi koji na prvi pogled \u017eive udaljeno od evan\u0111elja, ali na kraju svog \u017eivota ipak svoj du\u0161evni mir pronalaze u sakramentima Crkve. Tko im je pomogao u povratku k vjeri? Naravno, milost Bo\u017eja.<\/p>\n\n\n\n Karakteristika djelovanja kvasca je da iznutra djeluje, i to nezaustavljivo. Dobro je znati da u Bo\u017ejem kraljevstvu djeluju i unutarnje sile koje ne ovise o nama. Kada govorimo o Bo\u017ejem kraljevstvu onda mo\u017eemo misliti na djelovanje Bo\u017eje milosti u pojedinim du\u0161ama, ali mo\u017eemo misliti i na Crkvu koju tako\u0111er pro\u017eimaju Bo\u017eje sile. Za ovu silu jedan od odli\u010dnih primjera su kontemplativni redovnici. Mogli bismo re\u0107i da svijet \u017eivi iz vjere i ljubavi onih koji nepokolebljivo vjeruju i \u017eive evan\u0111elje. Prije nekoliko godina na Kanskom filmskom festivalu \u017eiri je nagradu dodijelio filmu \u00bbTerezija\u00ab. Film je priredio jedan redatelj koji nije vjernik, a prikazuje \u017eivot u Karmelu svete Male Terezije i njezinih susestara gdje jedva da se ne\u0161to doga\u0111a. Ali kako promi\u010du slike tako se u gledatelju uvrje\u017euje misao da zapravo ovdje, u ovom naizgled malom i uskom kontemplativnom svijetu odlu\u010duje se o sudbini svijeta.<\/p>\n\n\n\n Sli\u010dnu poruku posreduje jedan noviji film, \u00bbVelika Ti\u0161ina\u00ab koji prika\u00adzuje neobi\u010dan svijet kartuzijanaca. \u010covjek najprije s nerazumijevanjem stoji pred ovim svijetom koji je utonuo u \u0161utnju, ali kako promi\u010du slike tako se u gledatelju rasvjetljuje ne\u0161to od tajne kvasca i zrna goru\u0161ice. Ali nisu samo kontemplativni redovnici kvasac i zrno goru\u0161ice u Crkvi, ve\u0107 i svaki pojedini vjernik koji s vjerom u Krista i s ljubavlju prema Bogu djeluje tako da ovaj svijet postane malo humaniji dom. Svijet i Crkvu ne pokre\u0107u samo, ili ne prvenstveno, velike i vidljive inicijative, ve\u0107 vrlo \u010desto na prvi pogled skromne, pred o\u010dima javnosti nevidljive, duhovne sile. To je velika lekcija kvasa i malog goru\u0161i\u010dnog zrna.<\/p>\n\n\n\n Gornje veli\u010danstvene i utje\u0161ne misli, me\u0111utim, uklju\u010duju i jedno upo\u00adzorenje. Ne smijemo jednostrano misliti da smo mi kr\u0161\u0107ani dobra p\u0161enica, a kukolj su nevjernici ili neprijatelji Crkve. Ako pa\u017eljivo \u010ditamo Isusove rije\u010di tada odjednom postajemo svjesni da se primjer kukolja ne odnosi na one izvana, ve\u0107 na one unutar Bo\u017ejeg kraljevstva: \u00bbSin \u010covje\u010dji \u0107e poslati svoje an\u0111ele da u svom kraljevstvu pokupe svaku sablazan i svako be\u00adzakonje.\u00ab Mi sami moramo u svom \u017eivotu razdvojiti p\u0161enicu od kukolja. Kukolj je prijezir drugih, kukolj je bezdu\u0161nost, kukolj je sebi\u010dnost. Mi sami moramo rasti u dobroti, u velikodu\u0161nosti, u nesebi\u010dnosti i tada \u0107emo po\u00adstati <\/em>kvascem, koji \u0107e pro\u017eeti svijet i u\u010diniti ga ne\u0161to boljim.<\/p>\n\n\n
\u00bbTko ima u\u0161i, neka \u010duje!\u00ab<\/p>\n\n\n\n