Evan\u0111elje\u2003Mt 14,13-21<\/p>\n\n\n\n
\u010citanje svetog Evan\u0111elja po Mateju<\/p>\n\n\n\n
U ono vrijeme:<\/p>\n\n\n\n
Kad je Isus \u010duo za smrt Ivana Krstitelja, povu\u010de se odande la\u0111om na samotno mjesto, u osamu. Do\u010duo to narod pa pohrli pje\u0161ice za njim iz gradova. Kad on izi\u0111e, vidje silan svijet, sa\u017eali mu se nad njim te izlije\u010di njegove bolesnike.
Uve\u010der mu pristupe u\u010denici pa mu reknu: \u00bbPust je ovo kraj i ve\u0107 je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.\u00ab A Isus im re\u010de: \u00bbNe treba da idu, dajte im vi jesti.\u00ab Oni mu ka\u017eu: \u00bbNemamo ovdje ni\u0161ta osim pet kruhova i dvije ribe.\u00ab A on \u0107e im: \u00bbDonesite mi ih ovamo.\u00ab I zapovjedi da mno\u0161tvo posjeda po travi.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izre\u010de blagoslov pa razlomi i dade kruhove u\u010denicima, a u\u010denici mno\u0161tvu.
I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupi\u0161e dvanaest punih ko\u0161ara. A blagovalo je oko pet tisu\u0107a mu\u0161karaca, osim \u017eena i djece.<\/p>\n\n\n\n
Rije\u010d Gospodnja.<\/p>\n\n\n\n
Ostala \u010ditanja: Iz 55,1-3; Rim 8,35.37-39;\u00a0<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n Prvo \u010ditanje osamnaeste nedjelje kroz godinu donosi nam ohrabruju\u0107e rije\u010di proroka Izaije da postoji takva hrana i takvo pi\u0107e koje se ne mogu dobiti za novac jer su besplatni dar dobroga Boga. Poruka je to i za nas u dana\u0161njem potro\u0161a\u010dkom svijetu u kojem mnogi vjeruju da se sve mo\u017ee kupiti. Ljubav, vjera, prijateljstvo i sre\u0107a ne daju se za novac!<\/p>\n\n\n\n U drugom \u010ditanju pridru\u017eujemo se svetom Pavlu koji ushi\u0107eno kli\u010de da nikakva ovozemaljska nevolja ne mo\u017ee nas odvojiti od ljubavi Kristove.<\/p>\n\n\n\n Evan\u0111eosko izvje\u0161\u0107e po\u010dinje opaskom da je Isusu bilo \u017eao naroda. Najprije je ozdravio bolesne, zatim je na \u010dudesan na\u010din nahranio gladno mno\u0161tvo. Ne ulazimo u tuma\u010denje naravi ovog \u010duda. Zapravo, bitno ovdje i nije \u010dudo, nego Isusov odnos prema ljudima, ali istovremeno i odnos ljudi prema Isusu. Mo\u017eemo se zaustaviti jedan \u010das kod primjedbe apostola da bi bilo bolje otpustiti sav ovaj narod prije nego \u0161to glad postane nesnosna. \u010cini se da su apostoli dobro poznavali psihologiju velikih skupina ljudi jer njihovo pona\u0161anje nikad nije do kraja predvidljivo, osobito kad se radi o izgladnjelosti.<\/p>\n\n\n\n Promotrimo radije ovu misao: Isus je uvijek samo davao, nikad nije tra\u017eio ni\u0161ta od ljudi zauzvrat. Da je Isus bio poznat po svojoj dare\u017eljivosti mo\u017eemo zaklju\u010diti i iz razgovora izme\u0111u njega i Jude na posljednjoj ve\u010deri. Kad je Isus rekao Judi da \u010dini brzo ono \u0161to treba u\u010diniti, neki od apostola su mislili da mu je Isus rekao neka ide podijeliti milostinju siroma\u0161nima.<\/p>\n\n\n\n Isus je ovu spremnost i velikodu\u0161nost darivanja povjerio Crkvi i svakom vjerniku. Navije\u0161tanje evan\u0111elja nije prozelitizam, tj. nije prisilno upijanje prista\u0161a, nego je besplatno navije\u0161tanje radosne vijesti, tj. evangelizacija. Sam Isus je upozorio prve u\u010denike da su sve besplatno dobili, prema tome moraju i besplatno dijeliti. Ovo nam govori \u0161to je zapravo bit kr\u0161\u0107anstva.<\/p>\n\n\n\n U Isusu postaje vidljiv Otac nebeski. Na pitanje apostola Filipa da im poka\u017ee Oca, Isus odgovara: tko vidi mene, vidi i Oca. Vjernik je onaj koji nasljeduje Isusa, a time postaje odsjaj Isusova \u017eivota u vlastitom. Kad bi nas netko upitao da mu poka\u017eemo Isusa, mi bismo trebali odgovoriti: onaj koji nas promatra u svagdanjem \u017eivotu prepoznaje Isusa na djelu. Jedan od znakova koji pokazuju da u nama \u017eivi Isusova slika jest upravo velikodu\u0161nost.<\/p>\n\n\n\n Ovo nam evan\u0111elje govori tko je na\u0161 Bog. On je dare\u017eljiv, velikodu\u0161an i brine se za svakoga \u010dovjeka. Drugom pak zgodom Isus je govorio o velikodu\u0161nosti Oca nebeskoga koji hrani i ptice nebeske te daje jednako ki\u0161u dobrima i zlima. Ali se ve\u0107 starozavjetni psalmist u Psalmu 147 (7-9) divio Bo\u017ejoj velikodu\u0161nosti: \u00bbPjevajte Gospodinu pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu na\u0161em! Oblacima on prekriva nebesa i zemlji ki\u0161u sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na slu\u017ebu \u010dovjeku. On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grak\u0107u\u00ab. Mo\u017eemo se sjetiti i Psalma 145 (15-16): \u00bbO\u010di sviju u tebe su uprte, ti im hranu daje\u0161 u pravo vrijeme. Ti otvara\u0161 ruku svoju, do mile volje siti\u0161 sve \u017eivo\u00ab.<\/p>\n\n\n\n Kr\u0161\u0107anina koji nastoji nasljedovati Isusa rese dvije osnovne kreposti: zahvalnost i velikodu\u0161nost. Sve je dar Bo\u017eji: \u017eivot i zdravlje, ukratko sve. Stoga smo zahvalni Bogu. Trebalo bi nam biti na pameti da smo sve besplatno primili, i to nas poti\u010de da imamo otvorene o\u010di i velikodu\u0161no srce za potrebe drugih. Osim materijalnih dobara mogu se darivati i duhovna dobra, a to konkretno zna\u010di slijede\u0107e. Toliko puta smo po sakramentu pomirenja do\u017eivjeli Bo\u017eje milosr\u0111e, stoga smo i mi du\u017eni oprostiti svome bli\u017enjemu. Milosrdni nas Samaritanac pou\u010dava da treba pomo\u0107i bratu u potrebi, konkretno, on je pru\u017eio pomo\u0107, ali nije ostavio ra\u010dun da mu se njegova usluga naplati.<\/p>\n\n\n\n O djelima milosr\u0111a izvrsno nas pou\u010dava Katekizam Katoli\u010dke Crkve, <\/em>(Br. 2447): \u00bbDjela milosr\u0111a jesu djela ljubavi kojima pritje\u010demo u pomo\u0107 bli\u017enjemu u njegovim tjelesnim u duhovnim potrebama. Pou\u010davati, savjetovati, tje\u0161iti, bodriti, djela su duhovnog milosr\u0111a, kao i pra\u0161tati i strpljivo podnositi. Djela tjelesnog milosr\u0111a jesu poglavito nahraniti gladne, ugostiti besku\u0107nike, odjenuti one koji trebaju odje\u0107e, pohoditi bolesne i utamni\u010dene i pokopati mrtve. Me\u0111u tim djelima, milostinja dana siromasima jedno je od glavnih svjedo\u010danstava bratske ljubavi: ujedno je i vr\u0161enje pravde koje je Bogu milo\u00ab.<\/p>\n\n\n\n To su darovi koje smo besplatno dobili pa ih trebamo besplatno dalje darivati i na taj na\u010din biti slika na\u0161eg nebeskog Oca koji je beskrajno dare\u017eljiv.<\/p>\n\n\n