Evan\u0111elje\u2003Mt 14,22-33<\/p>\n\n\n\n
\u010citanje svetog Evan\u0111elja po Mateju<\/p>\n\n\n\n
Po\u0161to je nahranio mno\u0161tvo, Isus odmah prisili u\u010denike da u\u0111u u la\u0111u i da se prebace prijeko dok on otpusti mno\u0161tvo. A po\u0161to otpusti mno\u0161tvo, uzi\u0111e na goru, nasamo, da se pomoli. Uve\u010der bija\u0161e ondje sam.<\/p>\n\n\n\n
La\u0111a se ve\u0107 mnogo stadija bila otisnula od kraja, \u0161ibana valovima. Bija\u0161e protivan vjetar. O \u010detvrtoj no\u0107noj stra\u017ei do\u0111e on k njima hode\u0107i po moru. A u\u010denici ugledav\u0161i ga kako hodi po moru, prestra\u0161eni reko\u0161e: \u00bbUtvara!\u00ab I od straha kriknu\u0161e. Isus im odmah progovori: \u00bbHrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!\u00ab Petar prihvati i re\u010de: \u00bbGospodine, ako si ti, zapovjedi mi da do\u0111em k tebi po vodi!\u00ab A on mu re\u010de: \u00bbDo\u0111i!\u00ab I Petar si\u0111e s la\u0111e te, hode\u0107i po vodi, po\u0111e k Isusu. Ali kad spazi vjetar, popla\u0161i se, po\u010dne tonuti te krikne: \u00bbGospodine, spasi me!\u00ab Isus odmah pru\u017ei ruku, dohvati ga i ka\u017ee mu: \u00bbMalovjerni, za\u0161to si posumnjao?\u00ab Kad u\u0111o\u0161e u la\u0111u, utihnu vjetar. A oni na la\u0111i poklone mu se ni\u010dice govore\u0107i: \u00bbUistinu, ti si Sin Bo\u017eji!\u00ab<\/p>\n\n\n\n
Rije\u010d Gospodnja.<\/p>\n\n\n\n
Ostala \u010ditanja: 1 Kr 19,9.11-13; Rim 9,1-5;\u00a0<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n Prvo \u010ditanje devetnaeste nedjelje kroz godinu uzeto je iz Prve Knjige kraljeva u kojem \u010ditamo kako se susreo prorok Ilija s Bogom, koji se nije objavio u zemljotresu ili u oluji, nego u tihom lahoru. Bog je na sli\u010dan tihi na\u010din prisutan i u dana\u0161njem svijetu pa ga prepoznaju samo oni koji su sposobni stvoriti ti\u0161inu u svojoj du\u0161i.<\/p>\n\n\n\n U drugom \u010ditanju imamo strastvenu molitvu svetog Pavla za obra\u0107enje \u017eidovskog naroda. Ova je tema postala aktualna u na\u0161im danima, kad neki predbacuju Papi Benediktu XVI. da je ostavio u liturgiji Velikog Petka molitvu za obra\u0107enje \u017didova. Treba, me\u0111utim, precizirati da molitva ne govori o \u00bbobra\u0107enju\u00ab, nego o tome da izabrani narod Starog zavjeta postigne puninu otkupljenja.<\/p>\n\n\n\n Evan\u0111elje je odsjek iz pera svetog Mateja koji pripovijeda kako se Isus hodaju\u0107i po vodi pribli\u017eio na neo\u010dekivani na\u010din svojim apostolima koji su se nalazili u te\u0161ko\u0107i, a pomislili da se radi o duhu. Dobro je znati da se Isus pribli\u017eava i k nama kad se nalazimo u kojoj tjeskobi, mo\u017eda ne uvijek na takav na\u010din kako bismo to mi \u017eeljeli, ali zasigurno uvijek tako da nas ohrabruje.<\/p>\n\n\n\n Petru, me\u0111utim, to nije bilo dovoljno. I on je htio krenuti, samo \u0161to je napravio krivi korak. Gdje je zapravo pogrije\u0161io Petar pa potonuo? Pogrije\u0161io je u tome \u0161to nije imao povjerenje u Isusa. Vi\u0161e se bojao velikih valova, nego se pouzdavao u Isusove rije\u010di ohrabrenja,. Ali se ni tada nije utopio jer je Isus uhvatio ispru\u017eenu mu ruku i pomogao mu da ponovo izroni na povr\u0161inu. Dobro je znati da Isus i nas uvijek nanovo hvata za ruke i poma\u017ee nam da isplivamo na povr\u0161inu.<\/p>\n\n\n\n Ostali u\u010denici nisu se ni pomakli i na prvi pogled kao da su se pona\u0161ali razboritije nego Petar: nisu se htjeli izlo\u017eiti nikakvom riziku. Petrovo nam se pona\u0161anje ipak nekako vi\u0161e svi\u0111a nego pona\u0161anje ostalih u\u010denika. Petar je prije prepoznao Isusa u liku koji je kora\u010dao nad povr\u0161inom vode, nego ostali koji su se usudili priznati da je Isus Sin Bo\u017eji tek kad je ve\u0107 Petar prije njih izrekao molitvu povjerenja: \u00bbGospodine, spasi me!\u00ab<\/p>\n\n\n\n \u0160to nam poru\u010duje ovaj evan\u0111eoski doga\u0111aj? Prije svega nam poru\u010duje da je Isus gospodar prirodnih sila. Dobro je znati da u svijetu ne vladajuneprijateljske sile, nego je gospodar svijeta Bog. To vrijedi i za na\u0161 \u017eivot. Za vjernika ne postoji slijepa ili glupa sudbina ili slu\u010daj, nego svugdje i usvakoj situaciji vr\u0161i se Bo\u017eja volja koja je uvijek na dobro \u010dovjeku.<\/p>\n\n\n\n Drugo, ovaj evan\u0111eoski doga\u0111aj nam poru\u010duje da mi ipak \u017eivimo u ovom svijetu pa se i mi moramo suo\u010diti s neprijateljskim silama.<\/p>\n\n\n\n Ima ovaj evan\u0111eoski prizor i tre\u0107u poruku. Isus se predstavlja svojim u\u010denicima kao gospodar prirodnih elemenata, gospodar sile prirode. Zaustavimo se jedan \u010das pred ovom tvrdnjom jer se radi o zaboravljenoj istini. Gospodar svijeta je Bog, a ne \u010dovjek. Mi stanujemo u njegovom svijetu. Dragi smo gosti, ali samo gosti, a ne doma\u0107ini. To zna\u010di da smo odgovorni Bogu za svijet \u0161to nam ga je povjerio na kori\u0161tenje i na \u010duvanje. Odgovorni smo za talente koje nam je dao, odgovorni smo za sva materijalna i duhovna dobra koja su nam povjerena.<\/p>\n\n\n\n Osje\u0107aj odgovornosti danas je nekako oti\u0161ao u pozadinu. Stoga \u0107e biti korisno promisliti da brak i obitelj nije samo ugoda i sre\u0107a, nego i odgovornost; odgovornost bra\u010dnih drugova jedno za drugo i zajedni\u010dka odgovornost za djecu. Zato se brak ne mo\u017ee \u00bbrazrije\u0161iti\u00ab samo zbog toga \u0161to se netko ne osje\u0107a sretnim. Isto vrijedi za sve\u0107eni\u010dko i redovni\u010dko zvanje: ono je preuzeta odgovornost za druge.<\/p>\n\n\n\n Katekizam Katoli\u010dke Crkve na vi\u0161e mjesta upozorava na na\u0161u odgovornost za stvoreni svijet. Ovako pi\u0161e u Broju 373: U Bo\u017ejem naumu mu\u017e i \u017eena pozvani su da kao Bo\u017eji \u00bbupravitelji\u00ab \u00bbpodlo\u017ee\u00ab zemlju. To vrhovni\u0161tvo ne smije biti svojevoljno i ru\u0161ila\u010dko gospodstvo. Na sliku Stvoritelja \u00bbkoji ljubi sva bi\u0107a\u00ab (Mudr 11,24), mu\u0161karac i \u017eena pozvani su da sudjeluju u bo\u017eanskoj Providnosti prema ostalim stvorenjima. Zato su odgovorni za svijet \u0161to im ga je Bog povjerio.<\/p>\n\n\n\n Kad je rije\u010d o odgovornosti, onda to ne smijemo shvatiti samo kao teret, nego prije svega kao privilegiju. Evan\u0111elja uvijek navije\u0161taju radosnu vijest. Ako \u017eelimo odgovornost izraziti kao radosnu vijest, onda bismo ovako mogli re\u0107i: jedino je \u010dovjek koji je stvoren na sliku i priliku Boga sposoban preuzeti odgovornost za stvorenja Bo\u017eja. Stoga osje\u0107aj odgovornosti je sna\u017ean znak kr\u0161\u0107anske zrelosti.<\/p>\n\n\n