![\"\"](\"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski-233x300.jpg\")
Ro\u0111en u Lisabonu<\/p>\nRo\u0111en u Lisabonu<\/p>\n
Ne smijemo se ljutiti na stare povjesni\u010dare \u0161to tako oskudno izvje\u0161\u0107uju o obitelji i o prvom razdoblju Antunova \u017eivota. Nisu nimalo krivi \u0161to nisu posjedovali na\u0161 mentalitet i na\u0161 oblik znati\u017eelje. Kada su opisivali nekog sveca, oni se nisu zaustavljali na sporednim pojedinostima, kao \u0161to su to\u010dni datumi i nazivi mjesta gdje je boravio, kako mu se zvala rodbina, kako je fizi\u010dki izgledao, itd. U svecu su gledali Bo\u017ejeg izabranika, \u010dovjeka vjere i izvanredne kreposti. Bio je prvoro\u0111enac iz plemi\u0107ke, mo\u0107ne i bogate obitelji. Roditelji su ga usmjerili na \u0161kolovanje, mo\u017eda su pri\u017eeljkivali da postane predstavnik crkvene vlasti ili gradske uprave. Ali je dje\u010dak, koji je na kr\u0161tenju dobio ime Fernando (Ferdinand), brzo po\u010deo iznevjeravati njihove slavoljubne \u017eelje. Bog ga je privla\u010dio sve vi\u0161e i on se dao privla\u010diti. Iskreno je volio molitvu. Jedna slikovita legenda pripovijeda kako je jednog dana, dok je molio u lisabonskoj katedrali, otjerao \u0111avla bilje\u017ee\u0107i znak kri\u017ea na podu Bilje\u017eili su djela izvr\u0161ena na \u010dast Bogu i na korist ljudima. Svetac nije bilo kakva povijesna li\u010dnost, ve\u0107 glasnik istine i ljubavi koji je Bogu omilio. Na njega su ljudi ponosni, jer predstavlja najbolje zna\u010dajke njihove vrste. Evo \u0161to mo\u017eemo zaklju\u010diti na temelju oskudnih podataka koje su nam o Antunu ostavili pisci njegova stolje\u0107a: Ro\u0111en je u Lisabonu 1195. godine.<\/p>\n
Redovnik i sve\u0107enik<\/strong><\/p>\n Fernando je izrastao u zgodna dje\u010daka. Time su porasle i tjeskobe uku\u0107ana, gledaju\u0107i mladi\u0107a koji se ne uklapa u njihove \u017eelje da te\u017ei za ljudskom slavom, te koji je gotovo sustavno izmicao njihovim i\u0161\u010dekivanjima. Fernando ne\u0107e imati dug \u017eivot; mo\u017eda je to i slutio. Umjesto stotinu godina njegova istoimenjaka Antuna opata, on \u0107e na raspolaganju imati svega 36 godina. Rano je sazrio; jako se \u017eurio. Dospjev\u0161i u petnaestu godinu, nakon duge molitve i razmi\u0161ljanja, napu\u0161ta bogatu pala\u010du, ostavlja svoje uku\u0107ane, koji se protive, te se zatvara u opatiju sv. Vinka, na rubu grada. Red u koji je u\u0161ao postoji i danas. To su regularni kanonici sv. Augustina, s kojima \u0107e Svetac biti povezan cijeloga \u017eivota. Tom Redu on zahvaljuje intelektualnu naobrazbu, koja ga je u\u010dinila jednim od naju\u010denijih crkvenih ljudi Europe na po\u010detku 13. stolje\u0107a. Ali svijet, koji je on tako odrje\u0161ito napustio, nije mu davao mira ni u samostanu. Ro\u0111aci i prijatelji stalno ga opsjedaju i odvra\u0107aju. \u017divot mu postaje nesnosan; unose mu nemir u du\u0161u, otimaju mu vrijeme za studij i molitvu. Potreban je jo\u0161 odlu\u010dniji rez. U dogovoru s poglavarima, mladi Fernando napu\u0161ta zauvijek svoj lijepi Lisabon i odlazi u Coimbru, koja je u to vrijeme bila prijestolnica portugalskoga kraljevstva. Tu se nalazi druga opatija augustinskih redovnika. Ondje Fernando bar u\u017eiva mir i on se time okoristio da poja\u010da svoje teolo\u0161ke studije, sve do dana kad \u0107e biti zare\u0111en za sve\u0107enika. Imao je 25 godina.<\/p>\n Prema novom \u017eivotu<\/strong><\/p>\n U velja\u010di 1220. Coimbrom se pronio glas da je pet franjeva\u010dkih misionara u Maroku dalo \u017eivote za Krista. Njihove zemne ostatke, s mnogo pa\u017enje, brat portugalskoga kralja prenio je u Coimbru i pokopao u crkvi sv. Kri\u017ea, blizu opatije u kojoj se nalazio mladi Fernando. I on je po\u010dastio nove mu\u010denike, prisje\u0107aju\u0107i se svojega susreta s njima prije nekoliko mjeseci. Dolazili su iz daleke Umbrije, obu\u010deni siroma\u0161no, umorni od napornog putovanja. Najvi\u0161e su ga se dojmile njihova jednostavnost i susretljivost, njihova radost i \u017earka vjera. U usporedbi s njima mjerio je osrednjost svojega \u017eivota; ugo\u0111aj u opatiji pri\u010dinjao mu se naklonjen prilagodbama i kompromisima. A on je pri\u017eeljkivao takav \u017eivot gdje vjera ne\u0107e biti udoban provod, ve\u0107 poticaj na puno\u0107u duha; dar pun rizika, ali i ploda. I jednog su dana bra\u0107a franjevci, koji su se bili nastanili u obli\u017enjem samoti\u0161tu Olivais, pokucali na vrata bogate opatije, mole\u0107i milostinju. Fernando je iskoristio prigodu da im priop\u0107i svoju namjeru: Napustit \u0107e augustince i pridru\u017eiti se njihovu pokretu, da bi \u0161to prije krenuo u Maroko, gdje je mislio proliti krv za Krista. Uz neke te\u0161ko\u0107e, dobio je potrebno dopu\u0161tenje, navukao franjeva\u010dku haljinu i zauvijek napustio opatiju sv. Kri\u017ea. Da prekine svaku vezu s pro\u0161lo\u0161\u0107u, uzima novo ime: umjesto Fernando, od sada \u0107e se zvati Antun. Nakon kra\u0107e priprave, ukrcava se na brod.<\/p>\n Preko Afrike do Asiza<\/strong><\/p>\n Poslanje u Maroku ubrzo se pretvorilo u veliko razo\u010daranje. Tek \u0161to se iskrcao, Antuna zahvati te\u0161ka bolest. Umjesto da na trgovima propovijeda Krista, morao je dane provoditi na tvrdom le\u017eaju i trpjeti groznicu od malarijske zaraze. Tako se njegov plemeniti san o apostolatu i mu\u010deni\u0161tvu ubrzo raspr\u0161io. Preostao mu je samo jedan put, put iskrenoga vjernika: predati se volji Bo\u017ejoj. A sna\u017eni zna\u010daj, kakav je imao Antun, taj \u010din vjere morao je mnogo stajati. Vjerojatno od svega jo\u0161 ni\u0161ta nije razumio. Uskoro \u0107e mu u razmatranju i molitvi Duh objaviti da je u Africi doista podnio mu\u010deni\u0161tvo. Nisu ga usmrtili Saraceni, ve\u0107 se sam \u017ertvovao, odri\u010du\u0107i se svoje \u017earke \u017eelje, kako bi ponizno slijedio volju Gospodnju. Antun se tako oprosti od afri\u010dkog tla i krenu u domovinu. Ali Bog mu ponovno promijeni smjer puta i brod se, gonjen nepovoljnim vjetrom, na\u0161ao na obalama otoka Sicilije. Jo\u0161 oslabljen od dugotrajne groznice, trpe\u0107i u sebi unutarnji nemir, Antun se uputi u Asiz, gdje je o Duhovima 1221. vidio i Franju, osniva\u010da Male bra\u0107e. Asi\u0161ki sirotan svojom sveto\u0161\u0107u op\u010dara svojega nepoznatog sljedbenika, unijev\u0161i mu u srce mir i unutarnje svjetlo. Iz Asiza Antun krene u Montepaolo, blizu grada Forli. Ondje je proveo neko vrijeme u svakodnevnom razgovoru s Bogom, kao prijatelj s prijateljem.<\/p>\n Prolje\u0107e Crkve<\/strong><\/p>\n Bog ima svoje vrijeme i svoje nacrte, koji se rijetko podudaraju s na\u0161im vremenom i s na\u0161im nacrtima. U svega nekoliko mjeseci Antun je obi\u0161ao gotovo cijeli svijet (tada se mislilo da se cijeli svijet natisnuo oko Sredozemnoga mora): od Coimbre do Maroka, od Sicilije do Umbrije, sve do zaba\u010denoga samostan\u010di\u0107a Montepaolo. Tu, na brdu, \u010dinilo mu se da je izgubljen, ali je Antun bio radostan \u0161to je zaboravljen. To je pravi osje\u0107aj oslobo\u0111enja. Prije nego \u0161to \u0107e propovijedati drugima, Gospodin je \u017eelio da Antun najprije do kraja obrati svoje srce. I tako su ga jednog dana pozvali u Forli da prisustvuje jednomu sve\u0107eni\u010dkom re\u0111enju. Dogodilo se da nije do\u0161ao odre\u0111eni propovjednik i poglavar zadu\u017ei Antuna da prozbori nekoliko prigodnih rije\u010di. Nije se mogao usprotiviti \u017eelji poglavara i Antun progovori. Bilo je to o\u010ditovanje njegova talenta i izvanredne sposobnosti da propovijeda. Od toga dana po\u010delo je njegovo putovanje od Italije do Francuske, gdje je pronosio kr\u0161\u0107anima ljepotu Radosne vijesti. U isto vrijeme su\u010delio se i sa zabrinjavaju\u0107im i nejasnim pojavama krivovjerstva, a krivovjerce je Antun poku\u0161ao razuvjeriti svojom bogatom teolo\u0161kom naobrazbom, ali nadasve neumornom dobrotom. Ima velikih zloporaba u Crkvi, ima i politikanstva, o\u010dito je i moralno opadanje, ravnodu\u0161nost se pro\u0161irila; zato je Antun svugdje unosio svoj neumorni doprinos uzdizanju i pro\u010di\u0161\u0107enju \u017eivota tada\u0161njih kr\u0161\u0107ana. U Arlesu mu se 1224. sv. Franjo ukazao za vrijeme Antunove propovijedi, da blagoslovi apostolsko djelo svojega voljenog sina.<\/p>\n Svjetlo koje rastjeruje tamu<\/strong><\/p>\n U \u017eivotu sv. Franje imamo propovijed pticama, a kod sv. Antuna spominje se, ne manje dra\u017eesna i poetska, propovijed ribama. To se moralo dogoditi u Riminiju. Grad se nalazio u rukama krivovjernika. Kad je pristigao misionar, kolovo\u0111e dadnu znak: podi\u0107i zid \u0161utnje. Stvarno, Antun nije na\u0161ao kome bi se obratio. Crkve su ostale prazne. Zato izi\u0111e na trg, ali ni tu nikoga ne na\u0111e. Nitko ne pokaza pa\u017enje prema propovjedniku, a jo\u0161 manje da bi ga slu\u0161ao. Antun je prolazio zami\u0161ljen, u molitvi. Kad je tako prispio do morske obale, nagnu se nad \u017ealom i po\u010dne dozivati slu\u0161atelje: “Do\u0111ite vi, ribice, i poslu\u0161ajte rije\u010d Bo\u017eju, kad se ljudi ne \u017eele udostojati pribli\u017eiti!” Ribe su navalile u velikom broju i pa\u017eljivo slu\u0161ale rije\u010di poticaja i hvale. Kod krivovjeraca je znati\u017eelja nadvladala preporuku vlastitih kolovo\u0111a. Uslijedili su \u010du\u0111enje i zanos, popra\u0107eni osje\u0107ajima, kajanjem i odlukom o povratku Crkvi. Mo\u017eda je to samo lijepa legenda, ili pjesni\u010dki simbol. Poruka je jasna: Antun je svojim strpljivim pouzdanjem, svojom vjerom koja premje\u0161ta brda, svojim smislom za ma\u0161tanjem i pa\u017enjom, uspio probiti zid i u srcima neraspolo\u017eenih vjernika, otvrdnulih u mr\u017enji i predrasudi. “To je pobjeda koja pobje\u0111uje svijet: vjera na\u0161a.”<\/p>\n Svima postaje sve<\/strong><\/p>\n Neki ka\u017eu da je bio \u017eu\u010dljivi \u017didov, drugi opet da je bio nepopravljivi krivovjernik, ali ostaje \u010dinjenica da je za vrijeme jedne Antunove propovijedi o Euharistiji taj \u010dovjek ustao i izazvao ga: “Povjerovat \u0107u da je Krist stvarno nazo\u010dan u posve\u0107enoj hostiji ako vidim svoju mazgu kako kle\u010di pred pokaznicom!” Svetac je prihvatio izazov. Jadna \u017eivotinja ostala je bez hrane tri dana, a nakon toga, u odre\u0111eno vrijeme i na odre\u0111enom mjestu, Antun pristupi s pokaznicom, a krivovjernik sa svojom mazgom. Ova, makar iscrpljena gla\u0111u, ostavi ponu\u0111eno sijeno, koje joj je nudio gospodar, i klekne pred svetim Sakramentom. Ne smijemo ipak misliti da je Svetac sebi probijao put \u010dine\u0107i \u010dudesa. Kao dobri u\u010denik i sljedbenik Kristov, osvajao je du\u0161e snagom molitve, dobrog primjera, strpljivih rasprava. Zahvaljuju\u0107i njegovim naporima, ali i ne manje zaslu\u017enih i plodonosnih nastojanja bezbrojnih franjeva\u010dkih i dominikanskih misionara, kr\u0161\u0107anska je Europa u nekoliko godina stekla novi izgled, novu svje\u017einu vjere i dobre volje. Treba jo\u0161 naglasiti da se Antunov zadatak nije ograni\u010davao samo na propovijedanje. Nosio je i ostala bremena du\u017enosti i odgovornosti. Dobio je neke du\u017enosti u okrilju svojega Franjeva\u010dkog reda, napose kao poglavar u sjevernoj Italiji. Antun je za\u010detnik teolo\u0161kih studija u svojem Redu. Sam je pou\u010davao u Bologni, u Montpellieru, u Padovi. U kratkim predasima, koji su mu preostajali, sastavio je djela koja su mu, zbog duboke u\u010denosti, zaslu\u017eila naslov crkvenog nau\u010ditelja.<\/p>\n Poslu\u017eitelj pomirenja<\/strong><\/p>\n Da jedan dan u \u017eivotu Antuna Padovanskoga, dovoljno je prenijeti rije\u010di jednoga njegova suvremenika: “Uslijed propovijedanja, pou\u010davanja, slu\u0161anja bi se stekao dojam kako je izgledaoispovijedi, \u010desto mu se doga\u0111alo da bi do\u010dekao zalaz sunca, a da nije ni stigao uzeti hranu.” Na tisu\u0107e je dolazilo odasvud slu\u0161ati njegove propovijedi i, naravno, svi su se tiskali da bi se ispovjedili kod njega. Njegovo kr\u0161\u0107anstvo nije bilo razvodnjeno ili zasla\u0111eno, ve\u0107 odlu\u010dno i strogo; to ipak nije obeshrabrivalo pokornike. Mnogo je vremena proveo u ispovjedaonici, tako da je sebe sveo na krhotinu. Hranu je uzimao na brzinu i malo; odmor mu je bio kratak, a zdravlje mu je naru\u0161eno jo\u0161 od onih mjeseci provedenih u Maroku. Ne treba se onda \u010duditi \u0161to je uz tako proveden \u017eivot dosegao svega 36 godina. \u0160to se ti\u010de njegova ispovijedanja, pronosile su se svakakve i vrlo dojmljive pri\u010de. Kao ona da je neki gre\u0161nik, iz osje\u0107aja srama, napisao duga\u010dak popis svojih grijeha, a dok ih je Antun o\u010dima \u010ditao, brisao se grijeh za grijehom. Kod druge ispovijedi neki se mladi Padovanac, imenom Leonardo, optu\u017eio da je vlastitu majku udario nogom. Antun mu je gorko predbacio: “Nogu koja udara roditelje, trebalo bi odrezati!” Leonardo se vrati ku\u0107i, uzme pilu i odreza sebi nogu. Majka sva u o\u010daju po\u010dne vikati, a kako se Antun nalazio blizu, do\u010du buku, svrati u obitelj i na \u010dudesan na\u010din spoji odrezani dio noge s ostalim dijelom mladi\u0107eve noge.<\/p>\n Apostol mira i dobrote<\/strong><\/p>\n Prvi su se franjevci pozdravljali rije\u010dima: “Mir i dobro!”. Mir i dobrota izme\u0111u civilnih i vjerskih vlasti, mir i dobrota izme\u0111u raznih vrsta ljudi, razdiranih strankama i bandama, mir i dobrota izme\u0111u raznih op\u0107ina, koje su interesi i ponos dijelili bez prestanka. Mir i dobrota unutar ku\u0107nih zidova, gdje ponekad nesloga i zloba \u010dine zrak neupotrebljivim, a \u017eivot postaje muka. Antun je u\u017eivao silan ugled zbog svoje svetosti, zbog glasa da \u010dudotvorstvo lebdi oko njegove osobe, zbog sposobnosti da ljubazno\u0161\u0107u uspostavi ravnote\u017eu tamo gdje su mnoge djelatnosti unosile nemir. Stoga se ne treba \u010duditi da su mnoge obitelji u te\u0161kim trenucima tra\u017eile njegovo posredovanje u molitvi i uvjeravanju, kako bi se prevladala kriza. Nikada ne\u0107emo doznati na kolika je ognji\u0161ta on vratio pouzdanje, strpljivost, sklad; koliko je obiteljskih drama otklonio ili bar umanjio; koliko je \u017ealosnih slu\u010dajeva ubla\u017eio svojom rije\u010dju vjere i pozivom da izi\u0111u iz usko\u0107e sebi\u010dnosti, prkosa, mr\u017enje, nepomirljivosti. Predaje, koje su do nas doprle u obliku legendi, potvr\u0111uju zna\u010dajne intervente sv. Antuna. Na primjer, jednom je pozvao novoro\u0111en\u010de da progovori i tako javno posvjedo\u010di nevinost majke koja je nepravedno bila osumnji\u010dena od mu\u017ea; drugi put je na \u010dudesan na\u010din ozdravio \u017eenu koju je mu\u017e, u napadu ljubomore, smrtonosno ranio bode\u017eom.<\/p>\n Protiv prevlasti novca<\/strong><\/p>\n Malo je te\u0161ko nama koji \u017eivimo u prili\u010dno druk\u010dijoj civilizaciji stvoriti sebi pravu sliku onoga \u0161to je moglo biti podru\u010dje djelovanja jednoga pu\u010dkog misionara u Srednjem vijeku. Kada bi ulazio u grad, na njegova le\u0111a palo je sve \u0161to ti\u0161ti jedno dru\u0161tvo: sva\u0111e raznih stranaka u sukobu sa sve\u0107enstvom, napetosti u obiteljima, sumnje mislilaca, lo\u0161i uvjeti u tamnicama, op\u0107inski i gradski pravilnici… Sve je padalo na njega. Tako se i Antun morao prilagoditi i raditi sva\u0161ta po malo, u prilog su\u017eivotu, te da bi evan\u0111elje moglo prodrijeti, nadahnuti i preobraziti osobe i strukture. U vremenu kada je ve\u0107ina \u017eitelja \u017eivjela od ratarstva, sto\u010darstva i ribolova, samo se manji dio bavio obrtni\u0161tvom, koje se tada ba\u0161 po\u010delo razvijati i otvarati vrata gospodarskom napretku Europe, s trgovinom koja ga je pratila. Sve je to iskoristio manji krug vrlo zauzetih i sposobnih ljudi, koji su po\u010deli raditi s novcem. Tako su nastajale prve banke, a uz to se po\u010deo gomilati kapital kod bogatih pojedinaca, a na svoje su do\u0161li i lihvara. Svetac je, u duhu evan\u0111elja, vodio poseban rat protiv lihvara, koji su bili vrlo mo\u0107ni, pa su ih se svi bojali i mrzili ih. Glasovito je \u010dudo koje je Antun u\u010dinio na pogrebu jednoga guliko\u017ee, kada je otkrio da se pokojnikovo srce ne nalazi u tijelu, nego u blagajni gdje je \u010duvao svoje zlato.<\/p>\n Za\u0161titnik potla\u010denih<\/strong><\/p>\n Antun je bio za\u0161titnik siroma\u0161nih, uvijek i svugdje, suprotstavljaju\u0107i se otvoreno nasilnicima. Dobro je pro\u010ditati svjedo\u010danstvo jednoga suvremenika: “Antun, koji je tako \u017eeljno te\u017eio da umre kao mu\u010denik, nije se povla\u010dio ni pred kime, pa ni kad mu je \u017eivot bio ugro\u017een, i sa zadivljuju\u0107om hrabro\u0161\u0107u odupirao se tiraniji mo\u0107nika. S velikom o\u0161trinom napadao je neke istaknute ljude, pred kojima su se drugi propovjednici, pa i oni poznati, bojali, unato\u010d svojoj hrabrosti, i izjedeni strahom nastojali ih zaobi\u0107i izdaleka.” Takav je bio Antun, svetac koji se nije zatvorio u siguran mir svoje sobice, znanstvenik koji ne pozna samo put od katedre do knji\u017enice, nagnut isklju\u010divo nad glasovitim djelima i prou\u010davaju\u0107i njihove teorije. On je bio \u010dovjek koji je \u0161tovao istinu, pod svaku cijenu, izmjenjuju\u0107i blagost i nepopustljivost, ve\u0107 prema pojedinom slu\u010daju. Nije se bojao nikada nikoga i ni\u010dega. Nikada ga nisu vodili pojedina\u010dni ra\u010duni kada se radilo o za\u0161titi potla\u010denih. Dovoljno se prisjetiti jednog prizora: susreta sa zloglasnim tiraninom Ezzelinom da Romano. Legenda je prili\u010dno zahvatila u ovaj slu\u010daj, da bi oslobodio nedu\u017enoga uzimaju\u0107i i neke povijesne podatke. Ezzelino je bio poznati velika\u0161, ali se uprljao brojnim zlo\u010dinima. Ni\u0161ta ipak nije pomogla Sve\u010deva hrabrost. Tiranin se, dodu\u0161e, na po\u010detku uznemirio, ali su politi\u010dki razlozi prevladali Antunove poticaje dobrote i pravednosti.<\/p>\n Promatra Kristovu slavu<\/strong><\/p>\n Rasto\u010den naporima i vodenom bole\u0161\u0107u, Antun je osjetio neposredni trenutak odlaska s ovoga svijeta. Hrabro, kao i uvijek, zadr\u017eao je za sebe tegobe i predosje\u0107aje. Premda su ga vidjela bole\u017eljiva, njegova bra\u0107a nisu ni\u0161ta slutila, uvjerena da \u0107e mu razdoblje odmora pripomo\u0107i da vrati snage. \u0160to je netko vi\u0161e svet, to je svjesniji svojega jada. Tako se i Antun, prije susreta s Gospodinom, \u017eelio u molitvi i boli pro\u010distiti od mrlja ljudske slabo\u0107e. Dobio je dopu\u0161tenje da po\u0111e u Camposampiero, ne tako daleko od Padove, u samoti\u0161te koje je tamo\u0161nji gospodar, plemi\u0107 Tiso, darovao franjevcima, nedaleko od vlasnikova dvorca. Tiso je u starosti do\u017eivio razo\u010daranje nemirnim politi\u010dkim \u017eivotom; pa se posvetio slu\u0161anju sv. Antuna. I dok se Svetac \u0161etao \u0161umom, zapazi kro\u0161njato stablo. Do\u0111e mu posve franjeva\u010dka pomisao: popeti se i boraviti gore, na \u010dvrstim granama oraha, kao u nekoj \u0107elijici. Tiso mu je uredio boravi\u0161te, pa je Svetac na stablu provodio svoje dane razmi\u0161ljanja. No\u0107u se vra\u0107ao u samoti\u0161te. Jedne no\u0107i plemi\u0107 je prolazio kraj Sve\u010deve sobice, kada je iznutra zapazio da probija gusti snop svjetla. Boje\u0107i se da nije po\u017ear, otvori vrata i ostade zadivljen pred \u010dudesnim prizorom: Antun je rukama grlio maloga Isusa. Kada se osvijestio od ukazanja i opazio Tisa koji je sav bio potresen, Svetac ljubazno zamoli vlasnika da nikomu ne o\u010dituje ovo nebesko ukazanje. Tek nakon Sve\u010deve smrti Tiso je ispri\u010dao \u0161to je vidio spomenute no\u0107i.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ro\u0111en u Lisabonu Ne smijemo se ljutiti na stare povjesni\u010dare \u0161to tako oskudno izvje\u0161\u0107uju o obitelji i o prvom razdoblju Antunova \u017eivota. Nisu nimalo krivi \u0161to nisu posjedovali na\u0161 mentalitet i na\u0161 oblik znati\u017eelje. Kada su opisivali nekog sveca, oni se nisu zaustavljali na sporednim pojedinostima, kao \u0161to su to\u010dni datumi i nazivi mjesta gdje […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":8110,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"qubely_global_settings":"","qubely_interactions":"","footnotes":""},"categories":[159],"tags":[],"class_list":["post-8103","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zastitnik-zupe"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":6}},"qubely_featured_image_url":{"full":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",795,1024,false],"landscape":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",582,750,false],"portraits":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",248,320,false],"thumbnail":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski-150x150.jpg",150,150,true],"medium":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski-233x300.jpg",233,300,true],"medium_large":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski-768x989.jpg",768,989,true],"large":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",795,1024,false],"1536x1536":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",795,1024,false],"2048x2048":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",795,1024,false],"qubely_landscape":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",582,750,false],"qubely_portrait":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",248,320,false],"qubely_thumbnail":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",78,100,false]},"qubely_author":{"display_name":"Branko","author_link":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/author\/admkp8\/"},"qubely_comment":0,"qubely_category":"Za\u0161titnik \u017eupe<\/a>","qubely_excerpt":"Ro\u0111en u Lisabonu Ne smijemo se ljutiti na stare povjesni\u010dare \u0161to tako oskudno izvje\u0161\u0107uju o obitelji i o prvom razdoblju Antunova \u017eivota. Nisu nimalo krivi \u0161to nisu posjedovali na\u0161 mentalitet i na\u0161 oblik znati\u017eelje. Kada su opisivali nekog sveca, oni se nisu zaustavljali na sporednim pojedinostima, kao \u0161to su to\u010dni datumi i nazivi mjesta gdje…","featured_image_urls_v2":{"full":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",795,1024,false],"thumbnail":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski-150x150.jpg",150,150,true],"medium":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski-233x300.jpg",233,300,true],"medium_large":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski-768x989.jpg",768,989,true],"large":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",795,1024,false],"1536x1536":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",795,1024,false],"2048x2048":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",795,1024,false],"qubely_landscape":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",582,750,false],"qubely_portrait":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",248,320,false],"qubely_thumbnail":["https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/A.Padovanski.jpg",78,100,false]},"post_excerpt_stackable_v2":" Ro\u0111en u Lisabonu Ne smijemo se ljutiti na stare povjesni\u010dare \u0161to tako oskudno izvje\u0161\u0107uju o obitelji i o prvom razdoblju Antunova \u017eivota. Nisu nimalo krivi \u0161to nisu posjedovali na\u0161 mentalitet i na\u0161 oblik znati\u017eelje. Kada su opisivali nekog sveca, oni se nisu zaustavljali na sporednim pojedinostima, kao \u0161to su to\u010dni datumi i nazivi mjesta gdje je boravio, kako mu se zvala rodbina, kako je fizi\u010dki izgledao, itd. U svecu su gledali Bo\u017ejeg izabranika, \u010dovjeka vjere i izvanredne kreposti. Bio je prvoro\u0111enac iz plemi\u0107ke, mo\u0107ne i bogate obitelji. Roditelji su ga usmjerili na \u0161kolovanje, mo\u017eda su pri\u017eeljkivali da postane predstavnik crkvene…<\/p>\n","category_list_v2":"Za\u0161titnik \u017eupe<\/a>","author_info_v2":{"name":"Branko","url":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/author\/admkp8\/"},"comments_num_v2":"0 comments","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8103","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8103"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8103\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9793,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8103\/revisions\/9793"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8110"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8103"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8103"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ofm.hr\/koprivnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8103"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}