Župni listić br. 2 – 2. NKG- godina C

ISUS JE GOSPODAR SVAKE SITUACIJE

Evanđelje:  Iv 2,1-12

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

Riječ Gospodnja.

Ostala čitanja: Iz 62,1-5; 1 Kor 12,4-11;

Kao prvo čitanje za drugu nedjelju kroz godinu, uzeta je pjesma iz knji­ge proroka Izaije o slavnoj obnovi Jeruzalema. Novi odnos između Boga i njegovog naroda prorok prikazuje kao ljubav između zaručnika i zaručnice. Lijepo je prorokovo opažanje da se Bog raduje svom narodu kao mladić svojoj djevojci. Bog se raduje i nama, ukoliko prihvatimo nje­govu ljubav.

U drugom čitanju sveti Pavao tumači vjernicima iz Korinta, a s njima zajedno i nama, da je svako duhovno blago dar Duha Svetoga. Mnogovrsnost Božjih darova je snaga i bogatstvo također današnje Crkve. Ali ovo čitanje kazuje i da svatko ima dara od Duha Svetoga, koji nije dobio samo za svoje osobno spasenje, već s kojima je pozvan obogaćivati i druge.

Evanđelje nam donosi dobro poznate događaje na svadbi u Kani. Raz­mislimo tko su bili sudionici ovog događaja. Svoju pozornost možemo usmjeriti na tri stvari na koje možda rjeđe mislimo.

Najprije saznajemo da je na svadbi bila prisutna i Isusova majka. Može­mo se pitati zašto je sveti Ivan toliko naglašavao Marijinu prisutnost? Ako pustimo našoj mašti malo slobode, tada nam pada na pamet da je Ivan ove pojedinosti saznao vjerojatno od same Marije koju je po uskrsnuću uzeo k sebi. Sigurno su često razgovarali o Isusovom životu i o njegovim djelima. Sveti Ivan ovdje polaže temelje vjerodostojnom štovanju Marije: Marija nas uvijek vodi k Isusu, ona nam uvijek govori o Isusu i posreduje za nas kod svog Sina, kao što je posredovala u prilog mladom paru koji je došao u neprilike, kako to čitamo u evanđeoskom događaju.

Nadalje, saznajemo da su na svadbi bili prisutni i Isusovi učenici. Ne znamo tko ih je pozvao i kojim povodom, ali ako ponovno pustimo mašti na volju, možemo pomisliti da su učenici osjećali da im je mjesto pored Isusa, kamo god je išao. Ovom prilikom ih je učitelj odveo na lijepo mje­sto, na dragu proslavu. Ali doći će vrijeme da ga i drugamo otprate, najprije na Golgotu, a po završetku njihova života i u mučeničku smrt. To je životni put svakog učenika: slijediti učitelja kamo god pošao. I u našem kršćanskom životu bili su, ima i bit će veoma lijepih radosnih trenutaka i dubokih duhovnih doživljaja, ali nasljedovanje Kristova puta ne završava sa svadbom u Kani, već Isusa trebamo i dalje slijediti, kamo god nas vodi.

I konačno, saznajemo da je u središtu događaja bio mladi par, kojemu je ovo bio najljepši trenutak u životu, odnosno, bio bi da nije uslijedila nez­goda, to jest: nestalo je vina. Možda nisu ni znali što se oko njih zbiva, jer nisu oni primijetili problem, već Marija. Lijepa je ova Marijina majčinska gesta s kojom se okrenula k nezgodi mladog para. Takva je ona i danas, majčinskom ljubavi podupire nas ukoliko dospijemo u pogibelj.

Vrativši se mladom paru, bilo bi dobro znati što se dalje dogodilo: jesu li i oni saznali, kao što su sluge saznale, otkuda je došlo dobro vino ili su i oni stajali u nedoumici pred ovim događajima kao i vjenčani kum? Vjenčani kum je još i prigovorio sirotom mladoženji, koji je sigurno slušao prigovor s nevjericom, nije mogao smisliti čime je to zaslužio. Ako su pak doznali porijeklo dobrog vina, jesu li prihvatili Isusa kao spasitelja, jesu li vjerovali u njega, kao što to čitamo o učenicima? Ne znamo.

Ali možemo se zaustaviti na trenutak i promisliti da i u našem životu postoji jako mnogo čudesa o kojima i ne znamo, koje ne zapazimo ili koje držimo samo po sebi razumljivima. Pomislimo samo da je Božje čudo već i to da smo doživjeli odraslu dob, iako smo mogli tako lako umrijeti u dječjoj dobi. Iz dana u dan čitamo o nesrećama, ali ne mislimo na to da je Božje čudo da smo mi još u životu. Ako se čovjek vrati u svoju prošlost, iznenada spoznaje da mu je život niz čudesa, u kojemu se prema njemu Božja ljubav očitovala.

Vrativši se na evanđeoski događaj i ovdje je glavna ličnost naravno Isus, kao i u svakom evanđeoskom događaju. Možemo primijetiti da je on gospodar situacije: on je pozvao poslužitelje da napune vrčeve s vodom i da ponude vjenčanog kuma. Isus se i danas tako ponaša: on je gospodar svake situacije i zato se ne moramo bojati da bi bilo što od onoga što se sa nama i oko nas događa izbjeglo njegovoj pažnji.

Župni listić u PDF formatu: