DIJALOG PRAVEDNOSTI I MILOSRĐA
Evanđelje: Mt 20,1-16a
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’
Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Riječ Gospodnja.
Ostala čitanja: Iz 55,6-9; Fil 1,20a-24.27;
Za prvo čitanje na dvadeset petu nedjelju kroz godinu uzet je odlomak iz Knjige proroka Izaije u kojemu prorok svjedoči o Božjem milosrđu koji je »velikodušan u praštanju«. Dobro je znati da je Bog i danas tako široke ruke glede naših ljudskih slabosti.
U drugom čitanju sveti Pavao apostol potiče svoje čitatelje da žive dostojno u skladu s Kristovim evanđeljem. Ovo poticanje vrijedi i za nas, jer svijet preko nas upoznaje Kristovo evanđelje.
Za evanđelje uzet je dio iz Knjige svetog Mateja u kojemu čitamo prispodobu o radnicima u vinogradu. Na prvi pogled, čini se kao da je tu riječ o nepravdi: pojedinci su naime mnogo radili, drugi malo, ipak svi su dobili jednaku nadnicu. Nekako ni mi ne bismo voljeli biti u koži onih koji su radili od jutra do mraka, a ipak nisu dobili veću nadnicu od onih koji su radili jedva sat vremena. Gdje je tu pravednost?
Današnji svijet glasno zahtjeva pravednost. Sigurno ne bez osnove jer nema čovjeka kojega u životu nije pogodila neka nepravda. Nepravedno postupaju s nama na radnom mjestu, u obitelji, možda čak i u Crkvi. Katkad možda imamo osjećaj da je s nama nepravedan i Bog, kada je drugima dao više. Uspoređujemo se s drugima i pitamo zašto smo upravo mi bolesni, dok se drugi sretno smiju oko nas, zašto smo mi siromašni, dok su se drugi nepravedno obogatili? Naše misli mogu odlutati još dalje i može se u nama javiti sumnja, da je svijet nepravedno sagrađen: zašto postoji mnogo djece s poteškoćama u razvoju, zašto trebaju mladi ljudi umrijeti u ratovima koje oni nisu htjeli, zašto Božjim protivnicima ide dobro, a ne bogobojaznima, zašto u svijetu vladaju bezdušni izrabljivači, a ne oni s milosrdnim srcem? Kako sve to može dozvoliti pravedan Bog?
Ako s takvim i sličnim tmurnim mislima čitamo evanđelje o radnicima u vinogradu, onda sasvim sigurno nećemo zapaziti njegovu sjajnu poruku, već ćemo i mi stići do zaključka kao oni radnici koji su cijeli dan radili, odnosno da je vlasnik vinograda bio nepravedan prema njima. Samo što u ovom evanđelju uopće nije riječ o pravednosti, već o dobroti i milosrđu. Jer kod Boga ne vrijedi pojam pravednosti kako mi to shvaćamo. Razmotrimo temeljitije ovu tvrdnju.
U ljudskim odnosima pravednost u istoj mjeri obvezuje oba partnera. Ako bi bilo koji od dviju strana nastupila samovoljno, rekli bismo za njega da je nepravedan, ali u odnosu između Boga i čovjeka to ne vrijedi. Božji naumi rađaju se iz njegove slobodne odluke, a njegova inspiracija je uvijek čista ljubav. Točno to nisu bili u stanju shvatiti Isusovi slušatelji kada im je ispričao prispodobu o radnicima u vinogradu.
Možda i mi mislimo da je vlasnik vinograda bio nepravedan prema onima koji su cijeli dan radili, ali su dobili samo toliku nadnicu kao oni koji su radili jedva sat vremena. Lako možemo razumjeti one koji su se bunili. Samo što to nije ganulo vlasnika vinograda. Pozvao je radnike neka se javi onaj prema kojemu je bio nepravedan. Postoji li ijedan među njima kojemu nije dao ono što mu je obećao? Zašto se onda bune? Zar vlasnik ne može sa svojom imovinom činiti što ga volja? Može li mu netko zabraniti da čini dobro? Naime, već činjenica da su mogli raditi bio je dar za njih, jer se lako moglo dogoditi da ih nitko ne zaposli, a onda ništa ne bi mogli ponijeti doma svojim obiteljima.
To je temeljna poruka ove prispodobe. Već sama činjenica da nas je Bog prihvatio, njegov je besplatan dar. Ako nam od toga da i više, kako bi se tada moglo pomisliti da je prema nama nepravedan? Razmotrimo radije suprotnu situaciju od ove: što bi bilo kada bi Bog doista s nama postupio po našim pravilima pravednosti? Gdje bismo bili kada bi nas pravedno kažnjavao za naše grijehe? U ovoj prispodobi susrećemo se s Božjom nerazumljivom logikom koja nije logika pravednosti, već logika milosrđa.
Ako smo to razumjeli, odnosno da se ni u čemu ne možemo pozivati na Božju pravednost, već samo na njegovo milosrđe, onda ćemo prispodobu o radnicima u vinogradu, ali i naš život, biti u stanju promatrati u drukčijem svjetlu jer ćemo shvatiti da sve čime raspolažemo, besplatni je dar Božjeg milosrđa i nećemo više zahtijevati Božju pravednost ni za grešnike ni za nas, već ćemo tiho pognuti glavu pred Božjom beskrajnom dobrotom i milosrđem i bit ćemo mu zahvalni za sve što nam je dosada darovao. O ovom i ovakvom Bogu je Isus govorio u prispodobi o radnicima u vinogradu, u kojoj stvarni protagonisti nisu radnici u vinogradu, već dijalog pravednosti i milosrđa u kojemu, na sreću, milosrđe nadvladava.
