Rijeka – Trsat – Samostan Majke Božje Trsatske

Frankopanski trg 12, 51000 Rijeka, Hrvatska

(051) 452 900

(051) 217 347

E-mail: franjevacki.samostan.trsat@gmail.com

http://www.trsat-svetiste.com.hr/

Povijest Svetišta Majke Božje Trsatske

Trsatsko je svetište po milosnoj slici Majke Božje i spomenu njezine Nazaretske kućice, Božjom milošću prožeto sveto mjesto na tlu domovine Hrvatske i čvrst dokaz vjere Hrvata u izvorne poruke Kristova Evanđelja.

Više od 710 godina okupljaju se vjernici i pristižu hodočasnici iz cijele Domovine,ali i inozemstva, da bi obnovili i produbili svoju vjeru i okrijepili duh čudotvornom snagom trsatske Majke Milosti.
Zaštitnici i promicatelji svekolikih vrijednosti Gospina Trsatskog svetišta, kao i duhovni i uljudbeni učitelji hrvatskog naroda od svoga osnutka, a na Trsatu više od 550 godina, jesu sljedbenici Sv. Franje Asiškog – braća franjevci. Pozvani od Petrovih nasljednika da budu čuvari kršćanskih svetinja u Isusovoj domovini, franjevci i u Trsatskom svetištu – gdje je prema predaji krajem 13. stoljeća boravila Sveta kućica, obavljaju tu svoju današnju zadaću.

Valjda nema po našim otocima obitelji u kojoj se ne spominje svetište Gospe Trsatske. Odakle i u čemu je privlačnost Trsata? Anđeo je to rekao u pozdravu Mariji nazvavši je “milosti puna” Sto znači: puna Boga, blizu Boga, ispunjena Božjom moći. Drugim riječima, u Marijinoj blizini doživljavamo Božju blizinu, jer je ona bliska i Bogu i nama .

Ona nam stoga pomaže da po njoj postajemo bliski Bogu pa su njezina svetišta mjesta Božje blizine, mjesta gdje se ta Božja blizina očituje… Zato u Marijinim svetištima, i ovdje na Trsatu, doživljavamo sigurnost da je Bog taj koji je s nama, da on vodi našu povijest, naš život, naš narod, da je on oslonac svega što se zbiva pa u njemu imamo sigurnost”.

Kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup

Papa Ivan Pavao II. na Trsatu

Vrijeme brzo teče, ali pamtimo da je od 5. do 9. lipnja 2003. papa Ivan Pavao II. treći put bio u Hrvatskoj. Rijeka je bila domaćin njegova pohoda, a iz nje je tražio put do Dubrovnika, Osijeka i Zadra. Potkraj svojih riječkih dana posve se predao gradu domaćinu. Noć iz koje je bljesnuo dan 8. lipnja na riječkoj Delti, mnoštvo je vjernika u molitvi i pjesmi čekalo taj dan Duhova. Zatim je na Delti prije podne papa slavio misu i hrabro analizirao društvene i druge uvjete u kojima živi danas obitelj u Hrvatskoj, ali nije odustao od gesla kojim je dočekan da je obitelj budućnost Crkve i naroda! Svoje dobre želje i ljubav prema našem narodu pretočio je u usklik: Budite narod nade! Tog duhovskog blagdanskog poslijepodneva stigao je i na Trsat i tako potvrdio svoju pouku da je Trsatsko svetište spomen-mjesto Svete obitelji i zaštitničko svetište hrvatskih kršćanskih obitelji. Bio je svjestan svoje bolesti i staračke iznemoglosti pa je uskliknuo na Trsatu: Molite se za mene dok sam živ i kad budem mrtav! Vrativši se u Rim jednostavno je označio svoj pohod Trsatu kao potvrdu da bude i on u dugom nizu trsatskih hodočasnika pa se i nazvao trsatskim hodočasnikom.

Papa Ivan Pavao II., 8. lipnja 2003. godine pohodio je Svetište Majke Božje na Trsatu, pomolio se pred slikom Gospe Trsatske, predvodio zajedničku molitvu okupljenih franjevaca i Svetištu poklonio osobitu svečanu krunicu kao spomen na svoje hodočašće. Iako nije mnogo govorio na Trsatu, jasno je naznačio da Trsatsko svetište smatra trajnim nadahnućem za obiteljski pastoral jer je ono Hrvatski Nazaret, svetište Svete Obitelji. Upravo zato je on hodočastio na Trsat i to će ga stalno povezivati s Trsatskim svetištem.

Trebao je papa Ivan Pavao II. doći na Trsat još 1991. godine kad su ga u vremenu priprave za proslavu 700. obljetnice Trsatskog svetišta pozvali biskupi Riječke metropolije, u dogovoru s predsjednikom tadašnje Biskupske konferencije, kardinalom Franjom Kuharićem. Politička situacija je u bivšoj Jugoslaviji tada bila takva da se Papa nije mogao odazvati pozivu. Nije pohodio Trsat ni za prva svoja dva pohoda Hrvatskoj 1994. i 1998. godine; dogodilo se to sada kad je Rijeka bila njegov domaćin, a Dubrovnik, Osijek, Đakovo i Zadar daljnja odredišta njegova putovanja.

Na Trsat i Trsatsko svetište Majke Božje papu su podsjećala njegova hodočašća u Loreto koji je pohodio nekoliko puta i poznaje povijest tamošnjeg svetišta, a ona je neobjašnjiva bez Trsata. Loreto i Trsat su, naime, povezani istom tradicijom o prijenosu kuće Blažene Djevice Marije od Nazareta preko Trsata do Loreta. Loretska hodočašća nisu Papi dopustila da zaboravi Trsat. Naprotiv, čini se da su pojačavala njegovu želju da hodočasti i u to Marijino svetište, u taj Hrvatski Nazaret. Stoga je bilo razumljivo da je na riječkoj Delti počeo svoju propovijed riječima kojima je želio označiti da je blizu Trsata: Nalazimo se podno brijega na kojemu leži Trsatsko svetište. S mukom je tek u trećem pokušaju izrekao tu za njega tešku riječ trsatsko, a okupljeni su ga nagradili dugim pljeskom. Tim riječima nije samo označio lokaciju riječke Delte već je to bio uvod da okupljenima uputi svoju poruku o obitelji i kod toga naglasi da je Trsatsko svetište trajni spomen na život Svete Obitelji u Nazaretu. Sveta Obitelj je trajni ideal kršćanskim obiteljima jer su članovi Svete nazaretske obitelji ostavili ideal obiteljskog života na koji trsatske hodočasnike uvijek podsjeća Trsatsko svetište. Razumljivo je stoga da je Papa i sam želio doći na Trsat, što je jasno rekao u svojoj prvoj općoj audijenciji nakon povratka s trećeg pohoda iz Hrvatske u Rim, naglasivši da je posjetio Trsat kao hodočasnik jer poštuje to svetište koje čuva uspomenu da se, prema pobožnoj predaji, na Trsatu zaustavila sveta Nazaretska kuća prije nego će doći u Loreto.

Papa je na Trsat stigao na blagdan Duhova poslijepodne. Dočekalo ga je mnoštvo na trgu pred crkvom i na prostoru za slavljenje misa na otvorenom u Marijinu perivoju. Da on baci pogled na Marijin perivoj, mjesto velikih liturgijskih proslava i hodočasničkih okupljanja, a i zato da ga okupljeni bolje vide, Papin automobil je prošao polukružnom stazom ispred Svetišta. Na ulazu u Svetište su ga srdačno pozdravili tadašnji pokrajinski franjevački starješina, provincijal fra Lucije Jagec i gvardijan i čuvar Svetišta fra Matija Koren; danas je fra Lucije čuvar Svetišta. Dok je prolazio crkvom, gvardijan mu je ukratko iznio povijest Trsatskog svetišta, a pred oltarom mu je upravio riječi svečanog pozdrava i predao kao dar Raj duše (1560.) Katarine Frankopanske i faksimil-izdanje povijesti Trsatskog svetišta Historia Tersattana, objavljena prvotno godine 1647., autora fra Franje Glavinića. To su dva najstarija spisa o Trsatskom svetištu; drugi je povijest Svetišta, a prvi je osobito svjedočanstvo da je Trsatsko svetište bilo širitelj marijanske misli i bogate duhovnosti i pobožnosti. Papa zbog mnogobrojnih obveza vjerojatno nije pročitao te knjige, ali je zato s očitim zanimanjem primio u ruke Litanije Gospe Trsatske iz Raja duše koje su za ovu zgodu prevedene na njegov materinski jezik pa je opravdano pretpostaviti da ih je molio i tako obnavljao uspomene na svoje hodočašće na Trsat. Kad je Papa došao pred oltar Gospe Trsatske, zatražio je da se klecalo pomakne do samog Gospina oltara i onda kleknuo na to klecalo pred likom Gospe Trsatske. Udubio se u tihu molitvu i predano promatrao sliku Gospe Trsatske. Dopustio je da ga impresionira slika Gospe Trsatske.

Zatim je predvodio pripravljenu zajedničku molitvu, a potom izrekao svoje tumačenje prastare slike Gospe Trsatske. Budući da je Papa u donjim poljima poliptiha opazio apostolske likove i lik đakona, možda Sv. Stjepana Prvomučenika, nametnula mu se misao da lik Gospe Trsatske zapravo označi kao lik Majke Crkve. Stoga su ostale naslove koje je prošlost vezala uz lik Gospe Trsatske nakon tih Papinih riječi treba u Trsatskom svetištu naglašavati upravo Marijino dostojanstvo Majke Crkve. Učinio je Papa još jednu hodočasničku gestu. Darovao je, naime, Svetištu krunicu i taj dar popratio riječima: Molite za mene dok sam živ, a i kad budem umro! Bio je, dakle, molitelj i predvodnik zajedničke molitve prisutnih, ali je i s povjerenjem zatražio molitvu drugih za samoga sebe, kako živa tako i mrtva. Ne smije se prešutjeti da se ovim svojim hodočašćem papa Ivan Pavao II. uključio u proslavu 550. godišnjice franjevačkog služenja Svetištu Trsatske Gospe.

U svom pozdravnom govoru trsatski je gvardijan skromno spomenuo da franjevci služe u Svetištu pet i pol stoljeća. Zbog tog dugovječnog služenja Majci Božjoj Trsatskoj, Papa je očito htio nagraditi prisutne franjevce i učinio je to na jednostavan, ali očinski način. Dopustio je da mu pristupe svi nazočni franjevci; bilo ih je pedesetak. Primio je sve prisutne franjevce kao da prima kakve crkvene ili društvene dostojanstvenike, ne obazirući se ni na njihovu dob niti na njihove službe. Bio je to očit znak da priznaje i odobrava pet i pol stoljetno služenje bezbrojnih franjevaca u Trsatskom svetištu i da želi mlade franjevce, a oni su bili većina nazočnih u tom svečanom pozdravljanju, ohrabriti da nastave služenje svojih predaka.

Nakon posjeta Svetog Oca Trsatskom svetištu i ono je među mnogobrojnim marijanskim svetištima koja je posjetio ovaj Papa. Zato sada ima i novu zadaću: treba radost i zadovoljstvo zbog tog posjeta pretočiti u elan što će oživotvoriti inicijative koje je za svog posjeta naznačio Ivan Pavao II. Istina, bit će odsada Trsatsko svetište privlačnije hodočasnicima jer će mnogi željeti slijediti Papu kao trsatskog hodočasnika. To nije sve. Na Trsatu valja nasljedovati i Papu molitelja, ali i Papu koji je izričito rekao u svom govoru na generalnoj audijenciji nakon povratka iz Hrvatske da stavlja kršćanske obitelji u Hrvatskoj i u svijetu pod posebnu zaštitu svete Nazaretske obitelji.

Dakle, Trsatsko svetište kao Hrvatski Nazaret treba svjesno i organizirano prihvatiti zadaću promicanja pastorala obitelji, i to ne samo govorom već i odgovarajućim uređenjem svoje sveukupne pastoralne ponude. Danas to ne mogu više trsatski franjevci sami; potrebna im je pomoć i vjernika laika koji vole Trsatsko svetište. Ako franjevci udruže svoje sile s vjernicima laicima, Papino hodočašće na Trsat bit će početak novog razdoblja povijesti Trsatskog svetišta, a polazište je naznačio sam papa Ivan Pavao II. svojim dolaskom u Svetište Gospe Trsatske. Svakako, Papa nije bio na Trsatu zato da bi zatim otišao. Spomenik pred Trsatskim svetištem pribraja ga svakoj skupini trsatskih hodočasnika, a nedavno završena Aula pape Ivana Pavla II. postaje pastoralni centar gdje će trajno biti živa njegova poruka, osobito ona koju je navijestio za svoja tri boravka u Hrvatskoj. Još više, prema njegovoj nauci ovaj pastoralni centar Trsatskog svetišta želi biti mjesto s kojega će odjekivati socijalni nauk pokojnog pape i stvarati novi lik kršćana na našem prostoru, osjetljivog za društvene probleme I spremna da ih rješava s visokom kršćanskom odgovornošću.