ŽIVOT U GARAŽI
Obitelj Zorana i Ane Karlović iz Vukovara, Petrinjska 31, upoznao sam kod blagoslova obitelji još prošle godine. Baš u vrijeme molitve kroz betonsku deku pojavila se jedna ljudska ruka iznad moje glave. Bila je to ruka Andreja, najstarijeg sina ove obitelji. Tim znakom Andrej mi je želio dati do znanja uz dvije sestre koje su dolje molile da i on moli u potkrovlju garaže, jer u donjem dijelu garaže nije bilo dovoljno mjesta za sve. Prošle su već dvije godine kako obitelj Karlović živi u garaži tri puta tri metra . Zoran je bio hrvatski branitelj. Radio je u zagrebačkoj tvrtki «Tempo« od 1988 . do 1990. godine. Tu se i oženio sa Anom, Slavonkom iz Ivankova. Tu im se rodilo i najstarije dijete Andrej. Rat ga je zatekao u Zagrebu pa se i prijavio u Zbor narodne garde. Kad se ratno žarište prenijelo na Bosnu i Hercegovinu vratio se zajedno s obitelju u svoj Konjic da brani svoj rodni kraj. Kao pripadnik HVO-a ranjen je i uhićen od postrojbi Armije BiH. U zatočeništvu je bio u Jablanici. Zauzimanjem međunarodne zajednice, osobito samog Svetog oca pape Ivana Pavla II., razmijenjen je s drugim logorašima. 1993. godine obitelj se ponovno vraća u Zagreb i tamo su se smjestili kao izbjeglice u Caritasovoj kući. Pred sami Božić, iste godine, obitelj se preselila u Njemačku gdje su im se rodile još dvije kćerke Andreja i Mateja. 1999. godine morali su se vratiti u Domovinu jer je u Njemačkoj stupio novi zakon o strancima. Po povratku u Domovinu najprije su se preselili u Ivankovo kod rodbine supruge Ane, a nakon mirne reintegracije obitelj se doselila u Vukovar. Bila je to 11 selidba ove obitelji. Međutim, nije to još ono najgore. Sad tek započinju muke po Zoranu. Iako ima svu urednu dokumentaciju hrvatska mu birokracija to ne prizna. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, odbija mu u prosincu 2008. godine priznati pravo na invalidsku mirovinu. U presudi stoji : «Ovlašteni je vještak 18.12.2007. godine utvrdio da ranjavanje koje je zadobio tužitelj kao pripadnik HVO 1993. godine nije dovelo do posljedične invalidnosti pa se žalitelj ne vještači prema ugovoru HVO. Temeljem ove odluke tužitelj nije ostvario status ratnog vojnog invalida na temelju zatočeništva, te je odbijen sa svojim zahtjevom!» Neutralna liječnička komisija ustvrdila je da je Zoran 70 postotni invalid !!! Sve nalaze neutralne liječničke komisije čuva i pokazuje nam!
U međuvremenu javio se jedan dobročinitelj sa područja Rijeke. U svom pismu upućenom na adresu Caritasa vukovarskog dekanata dotični piše: «Višegodišnji sam poduzetnik i unatoč prilikama koje ne idu na ruku u mom sektoru, uvijek nastojim pronaći način kako pomoći onima koji su najpotrebniji…!» Smijemo li se nadati kako ovaj primjer neće ostati jedini i da će se naći još dobročinitelja koji su voljni, i u teškim vremenima, pomoći onima koji jedva spajaju kraj s krajem, poput obitelji Karlović, koja nije osamljen slučaj.
Petrinjska 31 32 010 VUKOVAR Telefon: 032/425 – 109
Objavljeno 22.09.2010., autor: fra Vjenceslav Janjić |
Ponovno sam ih posjetio. Iako sam došao nenajavljen cijela je obitelj bila na okupu. Najstariji sin Andrej, rođen je 1991. godine, jedini je brucoš sa područja Vukovara koji je uspio upisati elektrotehnički fakultet u Osijeku. Andreja ide u srednju školu i odličan je đak. Najmlađa Mateja još je u osnovnoj školi i odlična je učenica. Dok smo pili kavu Mateja me povela da vidim gdje spavaju i uče njih troje u potkrovlju garaže tri puta tri metra. Uz tri najobičnija željezna ležaja tu je jedan radni stol i na njemu računalo. Tu je i peć na drva koja im služi za grijanje u zimi. Pored peći je otvor za vezu kojeg sam spomenuo u uvodu ove reportaže. U garaži nema niti sanitarnog čvora. Sve donedavno išli su se kupati u susjedstvo, a u dvorištu su imali poljski toalet. Uz velika odricanja i vlastiti rad uspjeli su napraviti u nedovršenoj kući sanitarni čvor za nuždu. Grad im ne da dozvolu za priključak na gradsku kanalizaciju. Novoizgrađena obiteljska kuća, pored garaže, stoji neuseljena. Obitelj Karlović nema nikakvih sigurnih primanja. Nedavno su išli čupati ambroziju da bi zaradili za džeparac i kupili bilježnice i knjige za početak nove školske godine. Ne tuže se i nisu nezadovoljni! Ipak bi željeli makar do Božića useliti se u novu kuću. U kući su goli zidovi bez onog najosnovnijeg što je potrebno za život jedne peteročlane obitelji.
