I U HRVATSKOJ JE TEŠKO BITI HRVAT

U Hrvatskoj je upravo u tijeku redoviti popis pučanstva. Interesiralo nas je koliko Hrvata danas živi u Borovu i postoji li  razlika između nazivlja Borovo, Borovo selo i Borovo Naselje?
Prvi odgovor potražili smo na internetskoj stranici pod imenom "Borovo" i pronašli smo slijedeći odgovor. "Borovo (ili često nazivano Borovo selo zbog postojanja dijela grada Vukovara pod nazivom Borovo Naselje) je naselje i općina  u Hrvatskoj!" Mi dodajemo s većinskim srpskim stanovništvom!
Međutim, ovaj odgovor nije u potpunosti točan! Za razjašnjenje pojmova  potražili smo gospodina Franju Esterrajhera. Franjo živi, zajedno sa svojom suprugom Anom, već više od 50 godina u ovom mjestu. Njihov sin Josip bio je ratni izvjestitelj Hrvatskog radija Vukovar. Josip danas živi sa obitelji u Zagrebu.
Ni mnogi Vukovarci ne znaju stvarnu razliku - započeo je svoje izlaganje gospodin Esterrajher. Prvi podaci vezani za ime Borovo datiraju iz 1231. godine kada se Borovo spominje kao posjed vukovarskog grada. Sve do najezde  Turaka pripadalo je različitim vukovarskim veleposjednicima. Borovo je početkom 15. st. trgovačko i obrtničko mjesto, a u selu su se održavali veliki tjedni sajmovi.
Oko 1540. godine Borovo naseljavaju Srbi iz gornjeg Podrinja i Polimlja. Pravoslavna  crkva svetog arhiđakona Stefana sagrađena je 1764. godine. Dakle, u drugoj polovici 18. stoljeća.
Prekretnica razvoja sela događa se tek sredinom prošlog stoljeća, točnije 1931. godine kad je osnovana tvornica gume i obuće nazvana "Bata" po češkom industrijalcu Janu Bati! Komunističke vlasti su tvornicu proglasile "Bata-Borovo" ili punim imenom "Jugoslavenski kombinat gume i obuće".
Uz tvornicu niklo je i novo radničko naselje. Tako je ovo naselje s vremenom prozvano Borovo Naselje pisano - jedno i drugo ime - velikim slovima. Ono je bilo samostalno i neovisno o gradu Vukovaru. Komunističke su vlasti  povezale Borovo selo s Borovo Naseljem  preko ulice Jana Bate. Ona se proteže uz desnu obalu Dunava.  To je bila osma kolonija, a ljudi se je zvali "Koreja".
Komunističke su vlasti, nakon sloma Hrvatskog proljeća, objedinile Borovo selo i Borovo Naselje. Očita im je želja bila stvoriti jedan drugi Vukovar ! To je vidljivo prema statističkim podacima.  
Prema popisu pučanstva iz 1971. godine  u novostvorenoj tvorevini - Borovo selo i Borovo Naselje - postaju samostalnom općinom. Zajedno su brojili 11.301 stanovnika.
Od toga Srba je bilo 6.276 ili 55,53 % , a Hrvata 3.651 ili 32,30 %. Jugoslavena i ostalih bilo je oko 1500.

Nakon mirne reintegracije ovog područja i uspostavom hrvatske vlasti Borovo ostaje samostalnom općinom i imenom Borovo. Borovo Naselje se pripaja gradu Vukovaru i postaje gradska četvrt Borovo naselje, pisano malim slovom!
U crkvenom nazivlju Borovo naselje dobiva ime Vukovar 2!
Nadalje, pitali smo gospodina Esterrajhera, koliko je Hrvata bilo u Borovu prema popisu iz 2001. godine?
Nažalost, broj se Hrvata u Borovu od 1971. do 2001. smanjio za više od tri tisuće. 2001. bilo nas je svega 425 ili 7,93 %, a danas nas je jedva tridesetak obitelji i gotovo svi smo u trećem životnom dobu! Vjerujem da nas kod slijedećeg popisa 2021. više neće niti biti!
Pokušali smo nastaviti razgovor u malo optimističnijem tonu . Nažalost ponovila se ista priča.
Gospodine Esterrajher, Vi ste Hrvat iako imate germansko prezime?
Da, Esterrajher, pisano izvorno Osterreicher, znači Austrijanac, međutim i zbog prezimena, a još više što smo Hrvati imali smo puno problema, osobito u Domovinskom ratu. Ovdje je rat i započeo na ovim prostorima. Već početkom svibnja ovdje su ubijeni 12 Hrvatskih redarstvenika. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Hrvatske podiglo im je spomen obilježje u centru mjesta. Međutim, na njemu pišu samo njihova imena i kad su ubijeni.Tko ih je ubio, zašto su pobijeni - nema niti slova! Iako se ovdje okuplja svake godine 02. svibnja najviši državni i vojni vrh nitko ne reagira! Za te i druge zločine još nitko nije odgovarao!
Situacija ni danas nije znatno bolja! Da smo mlađi i mi bismo se odavde odselili! Pogledajte grafite po selu …
Posvuda ćete vidjeti "Ovo je Srbija"! A tek da vam je potajno snimati njihove slave, osobito njihovu proslavu  Badnjaka. To nisu blagdani, to su praznici u doslovnom smislu te riječi. Pijana i razularena mladež, provokacije sa tri prsta na svakom koraku, provokativne pjesme … Samo na početku  auto-kolone stijeg Republike Hrvatske, a kasnije srpski barjak do barjaka! Iako je hrvatska policija u koloni - oni ne interveniraju! Od 16 vijećnika u općinskom vijeću samo je jedan Hrvat, a i on je iz SDP-a!
Dugo smo se vremena natezali s općinskim vlastima da dobijemo i katolički križ na mjesnom groblju. Kad smo dobili dozvolu, on je nekoliko puta bio devastiran!
Ništa nije bolje niti sa spomen-obilježjem ubijenim Hrvatskim redarstvenicima!

Ovu reportažu započesmo riječju o popisu pučanstva. U našim je rukama jedan letak koji poziva na popis 2011. "Drage Srpkinje i Srbi! Izjasnite se, popis je prilika da pokažemo koliko nas ima. Pišemo srpskim jezikom i verni smo Srpskoj pravoslavnoj Crkvi!"

Nama ne preostaje ništa drugo nego da ovu priču iz Borova završimo riječima Miroslava Krleže: "U Mostaru ništa hrvatskog, osim Hrvatskog pogrebnog društva!"

Objavljeno 13.04.2011.g., Autor: fra Vjenceslav Janjić