I U VUKOVARU SE MOŽE ŽIVJETI

Kada se piše ili govori o Vukovaru u većini slučajeva piše se ili govori o „gradu slučaju“. Vukovar je 1991. godine podnio žrtvu za Hrvatsku! Od tada je prošlo dvadeset godina i bilo bi za očekivati da grad konačno stane na svoje noge.
Na tom tragu posjetili smo obitelj Daria i Mire Crnjac, koja živi na Trpinjskoj cesti u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje. Bilo je to u predbožićno vrijeme pa se ugođaj Božića itekako osjećao u obiteljskom domu.
Crnjci su inače podrijetlom od Širokog Brijega. I ima ih dosta u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje. Dario i njegova supruga Mira deset godina su u braku i imaju petero djece. U obitelji je i baka Vinka, koja je udovica. Svoj smo dolazak najavili , ali zbog toga u obitelji nije bilo nekog prevelikog uzbuđenja. Reklo bi se za obitelj Crnjac jedan običan radni dan.  Čini se da svatko zna gdje mu je mjesto u sobi za dnevni boravak. Jedino najmlađi Blaž nema određenog mjesta on ide od krila do krila, a kako i ne bi kad je najmlađi a uz to još i jedino muško od petero djece.
Mama Mira, rodom iz Usore , kaže da  bi ih bilo još ali je oboljela . Operirali su joj slezenu, na prvi pogled liječnici su mislili da se radi o nečemu još težem, ali hvala Bogu nije tako. Za to vrijeme brigu za malog Blaža preuzeo je stric Ivo kao dadilja. Zato ga mali Blaž obožava! Tata Dario radi kao kvalificirani kuhar u vukovarskoj Općoj bolnici. Baka Vinka se brine o onima koji su malo stariji. Troje djece idu u školu i vrlo su dobri đaci! „Baka servis“ dobro funkcionira i svi su prezadovoljni što je baka upravo s njima. Ima baka još dva sina i obojica imaju troje, odnosno četvero djece.
Pitamo domaćina Daria kako uspijeva spojiti kraj s krajem s obzirom da radi jedino on? Uz moju mjesečnu plaću, koja je redovita, supruga dobiva porodiljnu naknadu, imamo dječje doplatke i radimo. Imamo jedan komad zemlje kojeg redovito obrađujemo. Uz to imamo i svoj vlastiti vrt u kojemu ima svakovrsnog povrća i voća – odgovorio je. Baka Vinka nam nabraja čega sve ima u vrtu uz obaveznu raštiku! Djeca ničega nisu željna, a niti su gladna. Držimo kokoši, svinje i koze. Tovimo piliće za vlastite potrebe, a bude i za prodaju. I od toga živimo. Djeci se najviše sviđa kozji slani sir . Baka Vinka nam reče da ga sad ne možemo kušati, ali da će nas pozvati u svibnju kad dođu mladi kozlići na svijet. Veselim se kozjem siru „iz mišine“ kako vole reći naši Hercegovci.
„U nas nije na dobru glasu onaj koji dobiva  socijalnu pomoć!“ - veli nam baka Vinka. Ona je ljeti više u vrtu nego u kući. Hvala Bogu i zdravlje je dobro služi.
Uz to što obrađuju vlastitu zemlju i vrt Crnjčevi stignu i na svaku akciju koju organizira domaći župnik. S obzirom da je crkveno dvorište poveliko i akcije u dvorištu su dosta česte, nema niti jedne u kojoj ne sudjeluje Dario sa svojim strojevima. Njegove cure ga uvijek posjete kada radi u crkvenom dvorištu jer je to i njima prilika da se igraju na otvorenom i sigurnom. Još dok mali Blaž poraste tata Dario imat će nasljednika .

Objavljeno 17.12.2011.g., Autor: fra Vjenceslav Janjić