Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

Danas, na drugu nedjelju u veljači, obilježava se Svjetski dan braka

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Druga nedjelja u veljači posvećena je bračnom paru, mužu i ženi kao stupu obitelji, koja je temelj društva. Time se želi proslaviti sakrament braka, naglasiti ljepota bračne vjernosti, žrtve i radosti u svakodnevnom bračnom životu.

Zamisao o obilježavanju dana braka započela je u Luisiani, SAD, 1981. godine, kada su bračni parovi potaknuli gradonačelnika, guvernera i biskupa da proglase Valentinovo danom «vjere u brak». Obilježavanje je naišlo na veliki odaziv, a zamisao je predstavljena i nacionalnom vodstvu Bračnih susreta, koje ga je rado prihvatilo. Godine 1983. uveden je naziv „Svjetski dan braka“ s namjerom da se svake godine diljem svijeta obilježava druge nedjelje u veljači.

Sv. Otac Ivan Pavao II. podijelio je 1993. godine svoj apostolski blagoslov Svjetskom danu braka. Inicijativa se iz godine u godinu nastavlja širiti u sve više zemalja, a u Hrvatskoj se ove godine obilježava osmi puta.

Opširnije...

Sveti Franjo i korizma

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Velika korizma je ona koju propisuje Sveta Majka Crkva u pripremi za Uskrs. Za Franju je ovo bila korizma nad koriz-mama, razdoblje u kojemu je želio s najvećom predanošću odgovoriti na ljubav Sina Božjega koji je nas ljubio do kraja (Iv 13,1). On je duboko vjerovao i shvaćao da su Božić i Uskrs tako blisko povezani da predstavljaju dva pola jednoga otajstva spasenja. Zato je imao posebnu pobožnost prema otajstvu utjelovljenja te muke i uskrsnuća Gospodnjega. „Njegovu je pamet napose zaokupljala poniznost što se obja-vila Utjelovljenjem i ljubav što se očitovala u Muci; tako je jedva htio razmišljati o nečemu drugom.” (1 Čel 84).

Zbog rasporeda blagoslova tekst p. Ike Mandurića o bračnoj ljubavi povodom Svjetskog dana braka objavljujemo u dva dijela (2. dio)

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Brak je dvoje ustrašenih, ali hrabrih, prezrenih od svijeta, jer hoće puno djece svim limitima unatoč.Brak je dvoje mladih čiji su glavni i skoro jedini izlasci oni na svete mise.Brak je dvoje mladih koji jedva imaju vremena za sebe.Brak je put herojstva, u kojem Bog križem i trpljenjem teše dvije grešne duše kako bi ih učinio svetim, i kako bi po toj muci bili sveti i u očima njihove djece.Brak je križ izabran iz ljubavi.Ali, brak je jedino mjesto i način na koji se može doživjeti duboka ispunjenost svetim smislom. Nema te karijere ni novaca ni putovanja, ni stvari ni događaja koji mogu dati ono što može tijesni stol, oskudna hrana, prazan novčanik, u društvu s mladim životima kojima ste se otvorili, sa supružnikom/supružnicom, koji/koja se herojski daje za tebe i tvoju djecu. Nema te korporacije, društvene pozicije, koja može nadomjestiti ovo ispunjenje.Ova Kristova ponuda je stalna, uvijek ista dva tisućljeća. On i brak ocrtava kad govori Blaženstva: Blago siromasima, blago uplakanima, blago gladnima i žedni-ma pravednosti, blago milosrdnima... Samo to mogu biti i blaženstva braka, i bračne ljubavi.Svijet naviješta neku drugu sliku i mudrost. Brojni kršćani su povjerovali i usvajaju takvu sliku braka. Čak i brojni roditelji, obmanuti tim krivim navještajima, radije biraju ovu sliku braka, a ne Kristovu, i svoju djecu usmjeravaju krivo. Zato su brojni mladi zbunjeni. Tu su, sve imaju, Božja ponuda križa je tu, spremna, a oni zbunjeni samo čekaju lažno obećanu idilu koja nikada doći neće.Bog ih zove svojim putem trpljenja i herojstva koje bi im donijelo istinsku radost,a oni ližu oltare, i zovu Boga da krene njihovim, krivim putem, u kojem nema spasenja.Zato dragi mladi za vas molim, da vam Bog otvori oči, osnaži vas, učini hrabrima, da krenete u boj za svoju djecu, putem krvavih koljena, suza i oskudice... kako bi nebo zaslužili, za sebe i svoje. Putem Josipa i Marije, i vaša djeca Kristovim putem.

BLAGOSLOV OBITELJI

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Zbog epidemioloških mjera naša je Biskupija odgodila redoviti pohod obiteljima koji je uobičajeno vezan uz Božić i božićne dane. Naš biskup, mons. Radoš, dao je svoje upute i potakao nas da pohodimo katoličke obitelji u vremenu od Svijećnice do Cvjetnice.

U našoj župi započet ćemo u petak, 12. veljače u popodnevnim satima. Znamo da je svima vama jednostavnije kad je to u redovito vrijeme Božića, ali ova godina je u mnogočemu neredovita pa i to primite kao jednu žrtvu da se ipak susretnemo u vašem domu.

Oni koji se boje zaraze neka slobodno odustanu od blagoslova, a jednako tako ako je netko u samoizolaciji i slično. I ovaj puta vas molimo da na vratima stavite papirić: OČEKUJEMO BLAGOSLOV. Pokušali smo dobiti pomoć iz naših susjednih samostana pa će redovito blagoslivljati 4-5 svećenika (bar se tako nadamo). To smo učinili da u što kraćem vremenu obavimo blagoslov. Radnim danom blagoslov će biti samo u popodnevnim satima kada je većina završila svoje radne obveze. Subotom kada je većina slobodna blagoslov će započinjati u 9 sati prije podne.

Raspored je sljedeći:

12.02. - petak          Oružanska-Franjevačka-Đ. Estera-Školska-Reberinska

                                    Mažuranićeva - Gupčeva

13.02. - subota       Starogradska-Ciglana-Sulimanovićeva-Hiršlova-Cinderišće-    Mariškina

15.02. - ponedjeljak  Kraljice Jelene-Magdalenska-Beč-Svačićeva

16.02. - utorak       Mihanovićeva-I.G. Kovačića-Krmpotićeva

17.02. - srijeda       J.J. Strossmayera-Gundulićeva-A.G. Matoša

18.02. - četvrtak    Gorička-Bajer-Rusanova

19.02. - petak         Novi i Stari Brežanec-Omladinska-Br. Radić

20.02. - subota       Trg kralja Zvonimira

22.02. - ponedjeljak Špoljarska-Cvjetna-Dubovec

23.02. - utorak       Bilogorska-Br. Malančec-R. Horvata

24.02. - srijeda       G. Karlovčana-Lj. Posavskog-Miklaužićeva

25.02. - četvrtak    Potočna-Mosna-Sajmišna

26.02. - petak         K. Zrinske-Proljetna-D. Pejačević-Česijeva- Heinrihova

27.02. subota         Bjelovarska-I. Trnskog-Radnička         

Blagoslov će redovito započinjati u 15 sati kad računamo da zaposleni dolaze kući. Subotama blagoslov započinje u 9 sati.

Budite pažljivi da svećenika dočekate koliko je moguće spremno. To znači da pratite njegovo kretanje i ako je potrebno susjedima javite da je krenuo prema njihovu domu. Pošto je dobar dio blagoslova u popodnevnim satima kada je brzo mrak, nastojte koliko je moguće osvijetliti prilaz kući.  

Blagoslov obitelji i domova kršćanski je čin u kojem obitelj, po pohodu svećenika, zaziva Božji blagoslov na sve svoje članove. U blagoslovu se međusobno privlače i sjedinjuju Božji dar i čovjekovo prihvaćanje.

U Svetom pismu stoji pisano: Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese! Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati. ( Br 6,22-27 )

Po blagoslovnoj molitvi koju, u Božje ime u obitelji predmoli svećenik, zaziva se Božji blagoslov na članove obitelji koji u tom domu dijele i dobro i zlo, kako bi iznova bili spremni većom revnošću uzajamno se radovati i biti jedni drugima potpora u danima kušnji i trpljenja.

U mnogim župama, pa i u našoj, običaj je da se prilikom blagoslova daje i dar za Crkvu (godišnji doprinos župljana) koji ide u župnu blagajnu iz koje se financira život i pastoral župe: nagrada/plaća župniku i zaposlenima u župi (orguljašice, domar), redovno održavanje objekata, režije i drugi tekući troškovi. U našoj župi visina dara nije određena taksativno, već svaka obitelj doprinosi potrebama župne zajednice u skladu sa 5. crkvenom zapovijedi i svojim materijalnim mogućnostima.

Ne zaboravimo, Božji blagoslov ne može se ni kupiti ni platiti! Novčani dar samo je naše uzdarje na nemjerljivost Božjega dara!

Krist neka blagoslovi vas i vaš dom!

Svjetski da braka (1. dio)

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Zbog rasporeda blagoslova tekst p. Ike Mandurića o bračnoj ljubavi povodom Svjetskog dana braka objavljujemo u dva dijela 

Druge nedjelju u veljači, obilježavao se Svjetski dan braka - posvećen bračnom paru, mužu i ženi kao stupu obitelji, koja je temelj društva. Time se želi proslaviti sakrament braka, naglasiti ljepota bračne vjernosti, žrtve i radosti u svakodnevnom bračnom životu. Zamisao o obilježavanju dana braka započela je u Luisiani, SAD, 1981. godine, kada su bračni parovi potaknuli gradonačelnika, guvernera i biskupa da proglase Valentinovo danom «vjere u brak». Obilježavanje je naišlo na veliki odaziv, a zamisao je predstavljena i nacionalnom vodstvu Bračnih susreta, koje ga je rado prihvatilo. Godine 1983. uveden je naziv „Svjetski dan braka“ s namjerom da se svake godine diljem svijeta obilježava druge nedjelje u veljači. Sv. Otac Ivan Pavao II. podijelio je 1993. godine svoj apostolski blagoslov Svjetskom danu braka. Inicijativa se iz godine u godinu nastavlja širiti u sve više zemalja, a u Hrvatskoj se ove godine obilježava osmi puta. Simbol Svjetskog dana braka govori o poslanju i vrijednostima koje zastupa. Muž i žena su simbolično predstavljeni kao dvije svijeće, podsjećajući da su kao bračni par pozvani da budu svjetlo u svijetu. Par je spojen srcem koje pokazuje da je ljubav snaga koja čuva bračno jedinstvo, pojačava spremnost za darivanje života te nadahnjuje druge na vjernost i jedinstvo. Kao misao vodilja SDB-a odabrane su riječi “Ljubite jedni druge”. Ta Isusova zapovijed ljubavi zapisana je u 15. poglavlju Ivanova evanđelja (usp. Iv 15,12). Ona na jednostavan ali izazovan način govori o tome kako naš nebeski Otac želi da živimo. Ljubiti odnosno voljeti jedno drugo je svakodnevna odluka – jednostavna, ali zaht-jevna. Bračna LJUBAV – svi je žele susresti. Dragu, dragog, zaručnika – zaručnicu; doživotnu dragu, doživotnog dragog, s kojim bi podizali potomstvo, s kojim bi ispunjali svoju životnu misiju. Kao da duboko odjekuje Božji vapaj na početku stvaranja: nije dobro da čovjek bude sam. I stvori mu ženu. Zašto li je ideal braka toliko napadan? Ne brine me ovdje izravno napadanje na brak kao takav, nego jenapadan krivim slikama:

– Brak je dvoje zgodnih, najljepših i najzgodnijih. Nije!– Brak je dvoje uspješnih, lijepe i mirne budućnosti. Nije!

– Brak je dvoje imućnih, koji će živjeti u lijepom stanu, daleko od svekrva i punica. Nije!

– Brak je dvoje uvijek mladih, koji će imati jedno ili dvoje djece, i uvijek imati vremena za sebe. Nije!– Brak je puno turizma, putovanja, igara, zabave, društva, večeri-ca, romanse... Nije!

– Brak je skladan život dvoje mladih koji se razumiju i uvijek slažu. Nije! Naprotiv, brak je borba, rat, križ. To je polazak u boj, u bitku, za novi život. U kojem se gine da potomstvo ne bi krenulo krivim putem. Brak je dvoje mladih krvavih koljena pred Bogom, punih odricanja. Brak je dvoje mladih heroja, koji su zaboravili na sebe, i spremni su i na punice, svekrve, bučne susjede, podrume, potkrovlja, nezaposlenost, i prosjačenja, ako treba...Brak je dvoje siromašnih, koji jedva sklapaju kraj s krajem.nastavak u sljedećem broju

Sveti Ivan don Bosco

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Sveti  Ivan don Bosco svećenik, odgojitelj mladeži (1815. – 1880.) - spomendan 31. siječnja

 

Sv. Ivan Bosco je potjecao je iz siromašne seljačke obitelji iz okolice Torina. Još nije imao ni dvije godine kad je ostao siroče bez oca. Sva briga za kuću i malo gospodarstvo pala je na mamu Margaretu. Čim je Ivan malo odrastao, već se morao okušati u poljskim poslovima i čuvati krave. Bio je spretan i živahan dječak pa su ga voljeli i stari i mladi.

Kod igre s vršnjacima pokazivao je već ono tipično držanje koje će kasnije biti značajno za njega kad bude postao veliki odgojitelj mladeži. Neka to osvijetli ova zgoda! Kad se jednoga dana vratio kući razbijene glave s neke vrste hokeja, upitala ga je njegova majka: "Zašto ideš s tim mladićima kad znaš da su grubi?" A on je odgovorio: "Baš zato i idem s njima. Kad s njima igram, puno su mirniji i čestitiji, izbjegavaju proste riječi. Kad sam s njima, rade ono što ja hoću i gotovo ništa se ne svađaju."
U svojim Uspomenama don Bosco sam priznaje: "Želja da okupljam oko sebe djecu i mladež i da ih vjerski poučavam pojavila se u meni kad sam imao tek 5 godina. "To je bila jedina želja koju sam poznavao: da bih se mogao čitav život posvetiti mladeži. Rad s mladeži činio mi se kao jedina zadaća poradi koje sam ja uopće i bio na svijetu."

Dnevno je prevaljivao 8 km da bi kod jednog svećenika učio latinski, tada za svećenički stalež neophodno potreban jezik. Da ne bi izgubio ni najmanje vremena, putem je učio latinske riječi i ponavljao gramatiku, a kod kuće ga je čekao seljački posao u kući, staji i na polju. Najdraže mu je bilo čuvati krave jer je tada imao vremena za čitanje pa bi gutao knjigu za knjigom.

Kad je Ivanu bilo 13 godina, uvidio je da više neće moći ostati kod kuće. Zato je pošao i najmio se za slugu na nekom imanju da bi za školovanje zaslužio potreban novac. Iako je slobodno vrijeme posvetio učenju gramatike, ipak je brzo uvidio da tako neće moći mnogo napredovati. Nakon 2 godine služenja primio ga je u kuću neki svećenik, pobrinuo se za njegovo uzdržavanje, a i poučavao ga je. To, na žalost, nije dugo trajalo, jer je taj njegov vrijedni dobrotvor za nekoliko mjeseci umro.

Ivan je sada pošao u latinsku školu u Castelnuovo d'Asti, a svaki je dan morao prevaliti pješice 20 km. Da bi zaštedio cipele, izuo bi se i hodao bosonog. Njegova dobra mama Margareta uspjela je da Ivan bude primljen u mjestu škole kod jednoga krojača. Ivan je bio stariji i stasom veći od svojih školskih drugova pa je često bio predmetom bockanja, ruganja i zadirkivanja. Kao da su se ti vragolani htjeli na njemu baš iživljavati. A bilo je učitelja koji su s njim postupali kao s nekim blesanom. No, sve je to trajalo samo kratko vrijeme jer je Ivan svojom vedrinom, finoćom, dobrotom, a i uspjehom u školi stekao velik ugled i sveopće simpatije.

Kasnije je pošao u gimnaziju u Chieri. Tu je postigao još veće uspjehe. Svi su se divili njegovu fenomenalnom pamćenju. Na ispitima je pokazao takvu sposobnost koja je izazivala čuđenje. Znao bi čitave odlomke latinskih pisaca navoditi napamet i prevoditi ih kao od šale. Tako je temeljito čitao latinske i talijanske klasike da je za čitav život stekao izvanrednu književnu izobraženost. Bio je nadaren i za glazbu. Bio je svladao gregorijanski koral, a svirao je violinu, glasovir, čembalo i orgulje. Kraj sve svoje marljivosti našao je vremena i za svoj osnovani "klub veseljaka". Članovi toga kluba često bi pošli u prirodu i ondje se zabavljali. Duša sve te zabave bio je, dakako, Ivan. Razumio se i u nekoliko zanata: postolarstvo, stolariju, zlatarstvo, krojenje i šivanje. Kao pomoćnik u kavani naučio je praviti i razna pića, likere, praline i sladoled. Znao je graditi, zidati, uvezivati knjige, napraviti svaku vrstu alata ili igračaka. Mogao je i druge poučavati pa je zaslužio novaca i tako se njegovo materijalno stanje prilično poboljšalo.

Kad je Ivanu bilo 26 godina, došao je do željenoga cilja: do svećeništva. Put je bio dug, posut trnjem, ali on je izdržao i uspio. Kao mlad svećenik došao je u Torino, grad u kojem je usred nagloga podizanja industrije bilo mnogo siromašnog proletarijata. I tu mu se otvorilo izvanredno polje rada, a osobito među zapuštenom mladeži koja se klatarila ulicama, upadala u poroke i bila zatvarana.

Njegova neuništiva vedrina brzo mu je privukla mnoge uličare i besprizorne. Kod toga svećenika im nije bilo dosadno. On je znao s njima pjevati, igrati, učiti, moliti, praviti šetnje i izlete. Svima je postao prijatelj, njegova soba bila im je uvijek otvorena, srce još više, njegovo vrijeme uvijek im na raspolaganju.
Broj mladeži koja se okupljala oko Don Bosca postajao je sve veći. Nakon mnogo muka, naprezanja i nastojanja uspjelo mu je, ipak, osnovati takozvani oratorij, neke vrste internat, u kojem su mladi mogli dobiti dublji odgoj.

Među tom mladeži počela su se javljati i svećenička zvanja pa je don Bosco osnovao Salezijansku družbu koja će se brinuti osobito za siromašnu i zapuštenu djecu i mladež, nju pomagati, odgajati i spremati za život. Od tih mladih u oratoriju regrutirat će se kasnije i njegovi prvi pomoćnici u radu. Prve misionare u vanjske misije poslao je već godine 1875. U stotinu godina salezijanskoga misijskog djelovanja otputovalo je u misije nekoliko tisuća salezijanskih svećenika, braće pomoćnika. Većinom djeluju u Patagoniji, Argentini, Urugvaju, Ekvadoru, ali ih ima i u zemljama Azije, Afrike, Australije i Oceanije.

Don Bosco je umro godine 1888. Svetim ga je proglasio  papa Pio XI. godine 1934.

UMRO fra KRUNOSLAV KAŠNAR

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Fra Krunoslav Kašnar, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda,  iz Franjevačkog samostana u Kloštar Ivaniću, okrijepljen svetim sakramentima blago u Gospodinu preminuo je u srijedu 10. veljače 2021. u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu, u 83. godini života, 65. redovništva i 56. svećeništva.

Fra Krunoslav Kašnar rođen je 1. kolovoza 1938. u Glavnici Gornjoj, župa Presvetoga Trojstva u Moravču (Kašina), kao peto od sedmero djece Josipa i Adele rođ. Šarkanj. U novicijat  Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda ušao je 5. kolovoza 1956. u Cerniku. Nakon godine novicijata, 6. kolovoza 1957. položio je prve redovničke zavjete. Svečane redovničke zavjete položio je 17. rujna 1962., a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1965. u Zagrebu. Kao svećenik bio je na službi u Cerniku; od 1975. do 1997. u Beču kao dušobrižnik hrvatskih radnika i voditelj Hrvatske katoličke misije. Nakon povratka u Hrvatsku bio je u više naših samostana, a od 2005. do 2008. boravio je ovdje u Koprivnici.  

Tijekom svojega redovničkoga i svećeničkoga života obavljao je službe gvardijana, vikara i ekonoma samostana, dušobrižnika hrvatskih radnika u Austriji, župnog vikara, duhovnoga asistenta OFS-a i Frame.

Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, 27. svibnja 1999. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske koja se daje za osobite zasluge za zdravstvo, socijalnu skrb i promicanje moralnih društvenih vrednota.

Sprovod pok. fra Krunoslava Kašnara bio je u ponedjeljak 15. veljače 2021. na groblju u Kloštar Ivaniću. Mnogim vjernicima u Koprivnici ostao je u dragoj uspomeni pa ga preporučamo u molitve

Sveti Toma Akvinski svećenik, dominikanac i crkveni naučitelj (1225. - 1274.) spomendan 28. siječnja

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Sveti Toma, kojega Crkva slavi 28. siječnja, pripada svakako u red jednog od najvećih crkvenih umova. Rođen je 1225. u dvorcu Akvino u južnoj Italiji. Od malena je pokazivao veliku želju za znanjem a završavajući visoke škole u Napulju upoznao se s dominikanskim redom. Roditelji su se protivili da on kao plemićki sin stupi u prosjački red. Unatoč protivljenjima postao je dominikanac a poglavari vidjevši njegove ogromne intelektualne sposobnosti šalju ga učenjaku Svetom Albertu Velikom.

Već s 23 godine života Sveti Toma je postao profesor. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Kraj sve svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik. U poniznosti je postojano odbijao sve ponuđene mu crkvene časti. Njegov bistri duh dobro je shvatio da je poniznost evanđeoska krepost i da više vrijedi od sve učenosti, slave i počasti. Zato je uvijek htio ostati malen.

Sveti Toma je napisao mnoštvo filozofskih i teoloških djela, a najslavnije mu je bez sumnje djelo Teološka suma u tri dijela u kojoj je sustavno obradio svu teologiju. Djelo je prevedeno na sve svjetske jezike te u teološkoj književnosti zauzima sve do danas jedinstven položaj. Sveti Toma je bio i mistik. Žarko je štovao Presveti Sakrament te o njemu ispjevao najljepše himne kao što su: "Hvali Sion Spasitelja", "Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš", "Usta moja uzdižite preslavnome tijelu glas"! Kad je jednom klečao pred raspelom, sam Spasitelj mu je progovorio: "Ti si o Meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?" - Svetac je odgovorio: "Samo Tebe, Gospodine!"

Sveti Toma je umro relativno mlad, u dobi od 49 godina. Bilo je to 7. ožujka 1274. Bio je tada na putu u Lyon na opći crkveni sabor, ali je klonuo i zaustavio se u samostanu kraj Rima i ondje preminuo. Proglašen je svecem, a g. 1567. i crkvenim naučiteljem.. Crkva je Svetog Tomu proglasila i zaštitnikom svojih škola i studenata. On je, doista, sjajan primjer svima onima koji se bave umnim radom. U Tajne vjere prodire se to dublje što je srce čistije. Njegov lik to najbolje svjedoči.