Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

Sveti Alojzije Gonzaga

Sveti Alojzije Gonzaga – bogata imanja zamijenio onima koji su oboljeli od kuge
Sveti Alojzije Gonzaga pokazuje da kršćanstvo nije nikakav udoban naslonjač za počivanje, već nešto što valja s mnogo hrabrosti osvajati i za što se treba neprestano boriti.

Alojzije se rodio 9. ožujka 1568.g. u Castiglioneu kod Mantove, u vrijeme snažne tridentske obnove, koja je Crkvi nakon potresa zadanog od protestantizma opet dala pouzdanje u sebe i u one vrednote koje su nastupom novatora bile veoma poljuljane.
Na kućnome ognjištu duša pravog kršćanskog odgoja bila je dona Marta, Alojzijeva majka. Ona nije bila samo visoka plemkinja, već daleko više duboka kršćanka. Malome Alojziju usađivala je od malena ljubav prema molitvi, obraćanju i razgovoru s Bogom.

Opširnije...

VEČERNJA ŠETNJA ZA MIRAN SAN

Želim te dragi čitatelju potaknuti na sabranost prije spavanja. Moj najljepši dio dana je večernja šetnja. I dok utiša buka minulog dana i upale se ulične svjetiljke, za tek neke šetače, moj duh me podsjeća da bi valjalo poći, na još jedan predivan susret sa Stvoriteljem, u kojem će On preuzeti sav moj košmar u glavi i učiniti „unutarnje pospremanje“, nakon dana pretrpanog obavezama. Pa koliko puta mi je već rekao: Dođi k meni ti umorna i opterećena. I kako da mu se onda ne odazovem.

Mjesec lipanj posvećen je Presvetom Srcu Isusovu

MEDITACIJE SV. IVANA PAVLA II. O LITANIJAMA SRCA ISUSOVA

Jedan od najdubljih zaziva u litanijama Srca Isusova glasi: Srce Isusovo, u krilu Djevice Majke od Duha Svetoga sazdano, smiluj nam se. Tu nalazimo odjek jednoga središnjega članka vjere, u kojem ispovijedamo svoju vjeru u Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega, koji je sišao s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom. Sveto je Kristovo čovještvo, dakle, djelo Božjega Duha i Djevice iz Nazareta. Djelo je Duha. To izričito tvrdi evanđelist Matej, navodeći anđelove riječi, upućene Josipu: “Što je u njoj (Mariji) začeto, doista je od Duha Svetoga” (Mt 1,20); a to tvrdi i evanđelist Luka prenoseći Gabrijelove riječi Mariji: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti” (Lk 1,35).
Duh je uobličio sveto Kristovo čovještvo: njegovo tijelo i njegovu dušu sa svim njegovim razumom, voljom, sposobnošću da ljubi. Jednom riječju, oblikovao je njegovo Srce. Cijeli je Kristov život stavljen u znak Duha. Od Duha mu dolazi mudrost koja izaziva čuđenje u učitelja Zakona i u njegovim sugrađanima; ljubav koja prihvaća i oprašta grešnicima; milosrđe koje se prigiba nad ljudsku bijedu; nježnost koja blagoslivlja i grli djecu; razumijevanje koje ublažuje boli ojađenima. Duh upravlja Isusove korake, podupire ga u kušnjama, osobito ga vodi na njegovu putu prema Jeruzalemu, gdje će prinijeti žrtvu Novoga saveza, zahvaljujući čemu će buknuti oganj što ga je on donio na zemlju (usp. Lk 12,49).
S druge strane, Kristovo je čovještvo i Djevičino djelo. Duh je oblikovao Kristovo Srce u krilu Marijinu, koja je s njime djelatno sudjelovala kao majka i kao odgojiteljica:
– kao majka ona je svjesno i slobodno pristala na naum spasenja Boga Oca, slijedeći sa strepnjom otajstvo života koji se začeo i razvijao u njoj, klanjajući mu se u tišini;
– kao odgojiteljica koja je dala obličje Srcu svoga Sina, uvodeći ga zajedno sa svetim Josipom u predaje izabranoga naroda, nadahnjujući mu ljubav prema Gospodnjem zakonu, priopćujući mu duhovnost “Božjih siromaha”. Ona mu je pomogla da razvije svoj um i sigurno je utjecala na oblikovanje njegova temperamenta. Premda je znala da je njezino dijete nadilazi, transcendira, jer ono je “Sin Svevišnjega” (usp. Lk 1,32), ona nije zbog toga bila manje zauzeta oko njegova ljudskog odgoja (usp. Lk 2,51).
Možemo prema tome uistinu ustvrditi: U Kristovu Srcu sjaji se čudesno djelo Duha Svetoga, u njemu su odbljesci Majčina Srca. Neka srce svakoga kršćanina bude kao i Srce Kristovo: poučljivo za djelovanje Duha, poučljivo za Majčin glas.

 

Papa se susreo s katoličkim liječnicima koji će idućih dana boraviti u Zagrebu:

Crkva je za život koliko god on bio nerazvijen Kršćansko svjedočanstvo, djelo koje je poseban oblik ljudske solidarnosti, rad obogaćen duhom vjere – tim je riječima papa Franjo opisao zanimanje katoličkoga liječnika, primivši u Vatikanu izaslanstvo Svjetskoga saveza katoličkih liječnika (FIAMC), u vidiku 25. kongresa koji će se, od 30. svibnja do 2. lipnja, održati u Zagrebu. Tema je skupa „Svetost života i medicinska profesija od Humanae Vitae do Laudato si’“. Biti katolički liječnik znači također zauzimati se za stalnu duhovnu, moralnu i bioetičku formaciju, u skladu s evanđeoskim načelima, ne zanemarujući odnos između liječnika i pacijenta, kao ni misionarsku aktivnost kako bi se poboljšali zdravstveni uvjeti stanovništva na periferijama svijeta – istaknuo je Papa. Crkva je za život, i brine se da ništa ne bude protiv njega u stvarnosti konkretnoga života, koliko god on bio slab ili bez zaštite, koliko god on bio još nerazvijen. Biti katolički liječnici stoga – prema Papinim riječima – znači osjećati se zdravstvenim djelatnicima koji od vjere i zajedništva s Crkvom primaju poticaj kako bi svoju kršćansku i profesionalnu formaciju činili sve zrelijom, svoje posvećivanje neumornim, te neiscrpnom potrebu za poznavanjem i razumijevanjem prirodnih zakona kako bi što bolje služili životu. Liječnike, članove društva papa Franjo je nazvao dosljednim i hrabrim svjedocima koji surađuju s Crkvom u promicanju i zaštiti ljudskoga života od njegova začeća do prirodne smrti, u poštovanju najslabijih, te u humanizaciji medicine i njezinoj potpunoj socijalizaciji. Papin je poziv stoga da se, unatoč naporu i teškoćama, nastave boriti protiv napredovanja, i u medicini, tehnokratskoga kulturnog modela, privrženosti ljudskoj moći bez granica, te praktičnoga relativizma, u kojemu sve, ako ne služi vlastitim interesima, postaje nevažno. izvor: bitno.net

Blagdan Srca Isusova

Pobožnost Srcu Isusovu seže u srednji vijek gdje su duhovni pisci (osobito sv. Bernard) širili pobožnost prema muci Isusovoj, razmatrajući osobito njegove rane, među kojima se isticala rana na boku, odnosno, probodeno srce. Tako je npr. pobožnost prema Isusovom probodenom srcu zabilježena osobito u samostanu Helfta u Saskoj početkom 14. st. i općenito u Njemačkoj u dominikanskim samostanima. U novootkrivenim zemljama ovu su pobožnost širili isusovci.
Ova je pobožnost ušla u liturgiju tek u drugom dijelu 17. st. Biskup iz Rennes-a je 1670. dopustio svećeniku Ivanu Eudes-u (Ed) da svake godine 31. kolovoza slavi misu u čast Srcu Isusovu, upotrebljavajući misne obrasce koje je bio sam sastavio. Nekoliko su godina kasnije (1675.) privatne objave Margarete Marije Alacoque pridonijele širenju ovog kulta. Pio IX. je uveo ovaj blagdan u kalendar Latinske Crkve 1856. i odredio da se slavi trećega petka poslije Duhova.

 

Crtica nakon susreta 60+ 16. svibnja 2018.

DSC_0015.jpg U župnoj dvorani franjevačkog samostana održan je susret 60+. Tema susreta bila je djevičanstvo Blažene Djevice Marije. Okupljenima je pater Franjo objasnio Marijino djevičanstvo. Izlaganje je započeto objašnjenjem Marijina imena, navođenjem istina o Mariji koje u vjeri ispovijedamo, pa nastavljeno usporedbom Marije i Eve da bi završilo spoznajom da je Marija kao „djevica začela, kao djevica rodila i djevica ostala“.

PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA – TIJELOVO

Tijelovo kao posebni blagdan posvećen svečanom čašćenju Presvetog oltarskog sakramenta nastaje u 13. stoljeću, a na cijelo se zapadno kršćanstvo proširuje tek u 14. stoljeću. Papa Urban IV. godine 1264. objavljuje bulu "Transiturus de hoc mundo - Odlazeći s ovoga svijeta" kojom blagdan euharistije želi proširiti na cijelu Crkvu. Tek 1317. godine papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Zapadnu Crkvu.
Teološki razlozi uspostave toga blagdana zapravo su mnogo dublji i znakovitiji. Početkom II. tisućljeća počela je opadati učestalost pričešćivanja. Umjesto toga, kao svojevrsni nadomjestak pričešćivanju, pojavili su se različiti oblici euharistijskih pobožnosti izvan mise. Posebnu je važnost u to doba dobivalo pokazivanje svete hostije. Podizanje je postalo jedan od ključnih dijelova euharistijskog slavlja. Još možda važniji teološki razlog je poznato osporavanje stvarne Kristove prisutnosti u posvećenim prilikama kruha i vina. Upravo kao reakciju na to osporavanje široka je vjernička javnost zahtijevala i zdušno prihvatila jedan takav blagdan kojim se svečano ispovijedala i potvrđivala vjera u stvarnu i djelotvornu Kristovu prisutnost u posvećenim euharistijskim prilikama.
Slaveći blagdan Tijelova spominjemo se Isusovog ustanovljenja euharistije. Isus pri oproštaju od svojih apostola na oproštajnoj veberi daje zakletvu na prijateljstvo i ljubav. Euharistija je gozba prijateljstva u svim prilikama, a riječ euharistija striktno znači zahvaljivanje pa nas poziva na življenje i prožimanje zajedničkog života. Lomiti kruh s prijateljima, osobito u blagdansko vrijeme uvijek povećava prijateljstvo.
Dolazimo na euharistiju da nas Bog i ljudi obdare ljubavlju. Isus ju je ustanovio i naredio da i mi to činimo njemu na uspomenu! U euharistiji mi se mirimo između sebe i tražimo oproštenje od Boga za oprost naših grijeha i nedostataka. On nam se predaje u prijateljskom blagovanju, daje nam samoga sebe.
Zato je blagovanje (pričest) bitni dio Mise. U njoj se blaguje uskrslo tijelo i uskrsla krv, uskrsli Krist. A isto tako euharistija ima i eshatološko značenje. Euharistija preoblikuje vječno zajedništvo kad će Bog biti sve u svima. U euharistiji se sklapa i obnavlja novi savez prijateljstva. U svakoj misi mi zahvaljujemo Bogu za stvaranje, za život i radosti koje nam on omogućuje. A posebno zahvaljujemo za Isusovu muku i smrt koju je podnio za otkupljenje cijelog čovječanstva. Uskrsnuće je potvrdilo da ljubav pobjeđuje svako zlo, pa i smrt.

 

Znaš li tko je biskup tko je svećenik?

"Vidite, Crkva je zapravo u svećeniku i biskupu. Gdje god je jedan biskup, tamo je Crkva. On može tamo krstiti, krizmati, euharistiju imati, imati Crkvu. Laik ne može stvoriti Crkvu. On ne može sam od sebe ni krstiti, ni krizmati, ni euharistiju imati, ni ispovijedati. Ne! On ima sasvim drugu ulogu, ulogu tijela, ne glave. Svećenik, đakon, biskup su u službi glave, Tijela Kristova, glave Crkve. Isus preko njih je živ tako da kad sretnem svećenika, ja znam: Evo Isusa! Evo u tom svećeniku čitava Crkva, svo bogatstvo Crkve, sve ono što ja trebam! Tako sam sretan kad ja mogu doći kolegi svećeniku i reći mu: Hoćeš me ispovjediti? Hooo, milina! Kad gledam da on izgovara: Ovo je moje Tijelo! Uf!, kažem, Čovječe! Znam kakav je moj kolega, on je Tijelo Kristovo."

prof. dr. Tomislav Ivančić

GLAZBENA MEDITACIJA U NAŠOJ ŽUPI.

Predstavljanje zbirke liturgijskih skladbi, Pjevani psalmi i himni

pjevanipsalmi.png Nešto lijepo se dogodilo u ovom Marijinom mjesecu svibnju u našoj župi. Pater Franjo je predstavio svoju prvu zbirku liturgijskih skladbi" Pjevani psalmi i himni".Autor i mladi župljanin Šimun Kopričanec, predstavili su zbirku uz orguljsku pratnju prof. glazbe Varaždinske katedrale,Višeslava Jaklin. Na 70 stranica, zbirka donosi kratke glazbene meditacije, nad biblijskim i liturgijskim tekstovima, sa 55 skladbi. Sveto pjevanje, prepuno Božanske ljepote, iz koje je i proizašlo, budi u vjernicima radost, nadu i ohrabrenje u teškoćama, utjehu u žalosti i neprocjenjivo je blago župnoj zajednici. Božja riječ oblikovana lijepim melodijama, još snažnije dotiče srca vjernika. Današnji čovjek je gladan te Božanske ljepote. I završiti ću riječima p. Franje: Ovom zbirkom, želim samo jedno, slaviti Gospodina. Marijana Ištvanović

Vjera i Svjetlo, svibanj ,2018

vis1(8).jpg Crkva je svjesna da se u svakome od osoba s invaliditetom krije Krist o čemu svjedoče Njegove riječi: " Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće,meni učiniste" (Mt 25,40) organizirala je prvo Duhovsko bdijenje za osobe s invaliditetom Varaždin, Varaždinske biskupije, 19. svibnja 2018 u varaždinskoj katedrali.