Sveti Nikola, svetac djece i pomoraca

Sv. Nikola rođen je u Maloj Aziji u 3. st. Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe čemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji nažalost brzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo, ali se nije uzoholio već uvijek ima srce za potrebite.
Sveti Nikola daruje susjeda
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je nekad bogat čovjek, koji je izgubivši carsku službu izgubio i sav imetak. Imao je tri kćeri koje su bile lijepe, ali ih nije mogao udati, te je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi. Sveti Nikola je nekako doznao za tu odluku nesavjesnog oca, pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi, pa i treći put. Kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tom događaju, ali je otac razglasio u čitavom mjestu tu priču. Tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.
Sveti Nikola odlučio je zlatnike spustiti kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi.
Sveti Nikola – zaštitnik pomoraca
Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. god. i bude pokopan.
Mnogi ljudi su dolazili i molili se, a ostalo je zabilježeno da su grob svetog Nikole pohodili i mnogi Slaveni, vjerojatno je zato poštovanje svetog Nikole kod nas toliko rasprostranjeno.
Kad su zavičaj svetog Nikole osvojili Turci, on se u snu javio jednom svećeniku iz Barija u Italiji i rekao da želi da njegovo tijelo bude preneseno u Bari. Bilo je to 1096. god. U Bariju je podignuta velebna crkva posvećena sv. Nikoli, gdje su njegovi posmrtni ostaci.
Sv. Nikola cijelog je života shvaćao da je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čudesa i zbog nje je proglašen svetim. Od našeg sv. Nikole možemo naučiti kako se živi vjera i ljubav.
Preuzeto s www.visici.com

Regionalni susret FSR-a zagrebačkog područja u Varaždinu

Dana 22.10.16. osam članova koprivničkog bratstva OFS u pratnji duhovnog asistenta fra Marijana Opitza, sudjelovalo je na regionalnom susretu u Varaždinu. O temama uloge ministara, vijeća i duhovnih asistenata u bratstvu govorio je nacionalni duhovni asistent fra Krunoslav Kocijan.

DODIROM LJUBAVI U ADVENTU

gubavacObraćam se tebi predragi, dragocjeni i ljubljeni, meni okom nepoznati čitatelju, ali duhom si mi tako blizu i znam da si ljubljen i dragocjen. Ako još to nisi spoznao tu istinu o sebi, čitaj dalje. Zamisli u jednome trenutku tvoje povijesti, dogodilo se najveće i najdragocjenije čudo. Dogodio se dodir Ljubavi.

VRIJEME DOŠAŠĆA

Slikovni rezultat za došašće 2016 Vremenom Došašća ili Adventa u Katoličkoj Crkvi započinjemo novu crkvenu - liturgijsku godinu i neposrednu pripravu za svetkovinu rođenja Gospodinova - Božić. Gospodinovo rođenje i blagdani koji slijede (sv. Tri kralja, Isusovo krštenje, Prikazanje u hramu ili Svijećnica) prilika su za produbljenje naše vjere. Radost o rođenju djeteta označuje radost novom životu i treba nas simbolički potaknuti na radost nad našim vlastitim životom. Simbolika rođenja i početka novog života utkana je u tijek crkvene godine. Događaji koji se redaju kroz crkvenu godinu ne znače samo spomen prošlih Božjih djela u povijesti spasenja (o čemu nas izvješćuju zapisi u Svetom pismu) i susret s galerijom svetaca, već imaju značenje aktualizacije Božjih poruka za sadašnji trenutak. Na veća se slavlja pripremamo posebnim "pripravnim" vremenima. Došašćem za Božić, Korizmom za Uskrs. Uz vanjske i materijalne pripreme za crkvene blagdane potrebna je i duhovna priprava u obliku produbljene molitve i duhovnog produbljenja kao što je sakrament pomirenja ili ispovijedi, posta i pokore, zauzetosti oko dobrih djela ili davanja milostinje za potrebne. Vrijeme duhovne priprave za Božić započinjemo slavljenjem prve nedjelje došašća koja ove godine pada na 27. studenog i zaključujemo tu pripravu na Badnjak, 24. prosinca. Već uoči prve nedjelje došašća, u subotu blagoslovit ćemo veliki adventski vijenac u našem parku. Za razliku od korizme, koja je priprava za proslavu Uskrsa i traje 40 dana, vrijeme došašća nije određeno točnim brojem dana. To je vrijeme iščekivanja koje nas otvara za obilnije djelovanje milosti. To vrijeme iščekivanja novoga života za mnoge je kršćane vrijeme osobnog traženja i solidarnosti s bližnjima i to posebno s onima koji su u potrebi.

Sv. Elizabeta Ugarska - drugi dio

Svjedočanstva koja se odnose na njezino franjevaštvo su neporeciva. Poznato je da je Elizabeta darovala franjevcima crkvu u Eisenachu Tkala je platno za franjevački habit. Na Veliki je petak god.1228., nakon što je stavila ruke na ogoljeni oltar, položila je javni zavjet u franjevačkoj crkvi. Osnovala je bolnice, a onu u Marburgu (1229.) stavila je pod zaštitu sv. Franje. Pomagala je potrebnima i prije svoga zavjetovanja, a poslije se tome predala srcem cijelim. Ona je bez dvojbe znala uskladiti obje životne dimenzije: bliskost s Bogom i zauzeto služenje siromasima. Obukla se u Mariju, a da nije skinula Martu. Kratki Elizabetin život bogat je ljubaznim služenjem, radošću i trpljenjem. Njezina velika darežljivost i bliskost izazivali su sablazan dok je boravila na dvoru. Mnogi su je smatrali ludom. U tom je nailazila na jedan od svojih velikih križeva: raspeta između društva kojem je pripadala i svijeta onih koji nisu znali za milosrđe. Ona je išla osobno dvoriti potrebne, raditi svojim rukama, previjati gubave. U nevoljnicima je gledala Krista (Mt 25,40) što joj je davalo snagu. Svetost se prikazuje u povijesti Crkve kao ludost, ludost križa, a Elizabetina je ludost veličanstvena. Odlučila je živjeti evanđelje kako bi Franjo rekao „sine glossa“ u svakom pogledu, duhovnom i materijalnom. Elizabetina nutarnja goruća snaga proizlazila je iz njenog odnosa s Bogom. Njezina je molitva bila žarka, trajna koja je ponekad prelazila i u ekstazu. Njezino hodočašće prema Bogu obilježeno je odlučnim činima nutarnjeg otklona sve do potpuna izvlaštenja, poput Krista na križu. Na svršetku života nije zadržala za sebe ništa drugo osim bijedne sive pokorničke tunike koju je željela zadržati kao znak i ukopno odijelo. Elizabeta je prošla ovim životom kao svijeća. Učinila je da svijetlo zasja u srcima tolikih duša. Donijela je radost ojađenim srcima. Nitko ne može prebrojati suze koje je osušila, rane koje je previla, ljubavi koje je pobudila. Njezina je svetost bila novost bogata nijansama i uzvišenim krjepostima. Odsada se na oltar nisu uzdizale samo mučenice i djevice, nego također i supruge, majke i udovice. Franjevački pokret Elizabetu ima kao veliki svijetli primjer i uzor evanđeoskog zauzimanja. I dok promatramo djelovanje Duha Svetoga u današnjoj svetici činimo to sa divljenjem ali i sa nakanom da i mi postanemo oruđe mira u svojoj okolini. Da počnemo brisati suze i povijati rane u svome okružju. Neka Elizabetino nesebično zauzimanje ohrabri i naše zalaganje i neka njezin primjer i zagovor osvijetli nas put prema Ocu, izvoru svakog dobra. 

Ponekad je i keks dovoljan da ti pokaže tko si zapravo

Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Kako je do polaska aviona trebala još dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu da joj vrijeme brže prođe. Na kiosku je kupila knjigu i paketić keksa. Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Pored nje je bila stolica s keksima, a do te stolice jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je uzela keks, i gospodin je uzeo jedan. Ona se zaprepastila, ali nije rekla ništa i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila: “Ma, gle ti ovo, da samo imam hrabrosti, udarila bih ga…” Svaki put kad je ona uzela jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na što, uzeo je također jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan keks u paketu i djevojka tada pomisli: “Baš me zanima što će sad napraviti!!!” Čovjek uze posljednji keks i podijeli ga na pola.
“Ovo je zaista previše”, zacrveni se ona od ljutnje, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. Kad se malo smirila, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga, da ne bi opet bilo iznenađenja. Zatvorila je knjigu, otvorila torbu da spremi knjigu… U tom trenutku, ugledala je još uvijek netaknut – paketić keksa…
Posramila se i tek tada shvatila da su keksi, isti kao njezini, bili gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je bez zaprepašćivanja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji keks s njom, za razliku od nje koja je bila ljuta i povrijeđena.

Prije brzopletog zaključivanja provjeri činjenice i obrati pozornost na detalje. Vrlo često situacija nije onakva kakva nam se čini…

PAPA FRANJO U DOMU SV. MARTE

‘Kad je u duši uvijek mirno – tamo nema Boga!’
NE miru koji zavarava; tu nema Boga! Gospodin kori – dodao je Papa – lažni mir mlakih

Čuvati se da ne postanu “mlakim kršćanima”, jer tada se iz vida gubi Gospodin – upozorenje je pape Franje na jutarnjoj misi, u Domu Sveta Marta, u Vatikanu. Papa je istaknuo da nas Gospodin uvijek pokušava ispraviti i razbuditi nam mlaku dušu, koja je kao uspavana u toplome. Potaknuo je isto tako da znamo raspoznati kada nam i kako Gospodin kuca na vrata. Gospodin kori “mlake” kršćane Laodicejske crkve. Papa se, nadahnut odlomkom iz Prvoga čitanja, iz Ivanove apokalipse, zaustavio na opasnosti mlakosti u današnjoj Crkvi, kao što je, uostalom, to bilo i u ranokršćanskoj Zajednici. Papa ističe kako se Gospodin služi snažnim jezikom, kako bi ukorio mlake kršćane koji nisu “ni studeni ni vrući”. Za njih kaže: “Ispljunut ću te iz svojih usta.”
NE miru koji zavarava; tu nema Boga! Gospodin kori – dodao je Papa – lažni mir mlakih. „Mir koji zavarava.” “Ali što misli mlaka osoba? Gospodin ovdje navodi: misli da je ‘bogat’… „Obogatih se i ne treba mi ništa. U miru sam.” To je mir koji zavarava. Kada je u ‘duši’ Crkve, neke obitelji, zajednice ili osobe sve i uvijek mirno – tamo nema Boga!” Mlakim ljudima kaže da se ne uljuljaju u ‘toplome’, u uvjerenju da im ništa ne treba; da nikom ne škode – rekao je Sveti Otac.
Gospodin upozorava i definira – one koji misle da su bogati – kao ‘nesretne’ i ‘jadne’. Međutim – dodao je – „to radi iz ljubavi” kako bi mogli otkriti još jedno bogatstvo – ono koje samo On može dati: “NE onom bogatstvu duše, koje misliš da imaš zato što si ‘dobar’, jer ‘sve dobro činiš’, sve u miru: Neko drugo bogatstvo – ono koje dolazi od Boga – koji uvijek nosi križ; koji uvijek donosi oluju; uvijek unosi nemir u dušu. I savjetujem ti da kupiš ‘bijelu haljinu’, da se ‘odjeneš’ te se ne vidi tvoja ‘golotinja’ i ‘sramota’: mlaki ne shvaćaju da su ‘goli’, poput one priče o golome kralju, kojemu je dijete reklo: ‘Ali, car je gol’ … Mlaki su ‘goli'” – potvrdio je Papa.
Mlaki – kaže Papa – „gube sposobnost motrenja, sposobnost da vide velike i lijepe Božje stvari”. Zbog toga ih Gospodin pokušava ‘razbuditi’; pomoći im da se obrate. No – kaže Sveti Otac – Gospodin nas “na jedan drugi način i poziva: ‘Evo, stojim pred vratima i kucam!'” Ovdje Papa naglašava važnost sposobnosti da se “osjeti kada nam Gospodin kuca na vrata”, “jer nam želi dati nešto dobro; želi ući k nama” – smatra Papa.
Ima kršćana koji “ne primjećuju kada Gospodin kuca”, “svaki šum je za njih isti.” Trebamo dakle “dobro shvatiti” kada to Gospodin kuca; kada nam želi donijeti svoju utjehu. Gospodin stoji pred nama i kako bismo ga “pozvali”. To je ono “što se događa sa Zakejem, kao što opisuje današnje evanđelje: “Zakejeva znatiželja, niski stas, posijani su od Duha Svetoga.”
“Inicijativa dolazi od Duha prema Gospodinu: Gospodin ‘stoji’. Podiže pogled i kaže: ‘Ali, dođi, pozovi me u svoju kuću.’ Gospodin ‘stoji’… uvijek stoji s ljubavlju: da nas ispravi ili nas pozove na večeru ili da mi pozovemo njega. ‘Stoji’ kako bi nam rekao ‘probudi se’; kako bi nam rekao ‘otvori’. Tu je da nam kaže: ‘Siđi.’ No, uvijek je On taj. Znam li u svom srcu razlučiti kada mi to Gospodin kaže: ‘probudi se’, a kada mi kaže ‘otvori’? Ili kada mi kaže: ‘siđi’? Neka nam Duh Sveti poda milost da bismo mogli razlikovati te pozive” – kazao je u zaključku svoje propovijedi Sveti Otac.

Frama Koprivnica i ove je godine organizirala Holywin

_DSC0556.jpg Frama Koprivnica i ove je godine organizirala Holywin – pobjedu svetosti! Slavlje je, 31. 10. 2016., započelo večernjom misom u 18:30 h i klanjanjem. Nakon klanjanja je u dvorani slijedio skeč i predavanje.

 

Crtica nakon susreta 60+ (9. 11. 2016.)

DSC 0959U velikoj župnoj dvorani okupili smo se 9. studenoga 2016. na našem drugom susretu 60+. Gošća ovoga susreta bila je već dobro nam znana prim. mr. sc. Tereza Salajpal dr. medicine, neuropsihijatar koja je održala vrlo zanimljivo predavanje na temu „Samoća i osamljenosti u starosti“.

ŽUPNI URED SV. ANTUNA PADOVANSKOG Franjevačka 1, KOPRIVNICA; Tel. 048/642-160; e-mail: fra-kc@ofm.hr; UREDOVANJE: Svaki radni dan od 8-9 i 17-18: KRŠTENJE: Prijava u uredovno vrijeme. Pouka petkom u 17:00; VJENČANJE: Obvezatan je tečaj priprave za brak. Prijava u župnom uredu mjesec dana prije vjenčanja. BOLESNICI: Bolesnicima na vrijeme omogućite posjet svećenika. Bolesnike redovito pohađamo o Božiću i Uskrsu. SPROVOD: Nakon dogovora s Komunalcem vrijeme sprovoda prijavite u župnom uredu. KLANJANJE: Svake srijede poslije večernje svete mise u našoj crkvi je pobožnost euharistijskog klanjanja. Izdaje i odgovara: Župni ured Sv. Antuna Padovanskog