^Vrati se na vrh

foto1 foto2 foto3 foto4 foto5

Sve molitve koje molimo za druge najviše su nam na korist. (sv. Grgur Veliki)

ŽUPNI URED SV. ANTUNA PADOVANSKOG Franjevačka 1, KOPRIVNICA; Tel. 048/642-160; e-mail: fra-kc@ofm.hr; UREDOVANJE: Svaki radni dan od 8-9 i 17-18: KRŠTENJE: Prijava u uredovno vrijeme. Pouka petkom u 17:00; VJENČANJE: Obvezatan je tečaj priprave za brak. Prijava u župnom uredu mjesec dana prije vjenčanja. BOLESNICI: Bolesnicima na vrijeme omogućite posjet svećenika. Bolesnike redovito pohađamo o Božiću i Uskrsu. SPROVOD: Nakon dogovora s Komunalcem vrijeme sprovoda prijavite u župnom uredu. KLANJANJE: Svake srijede poslije večernje svete mise u našoj crkvi je pobožnost euharistijskog klanjanja. Izdaje i odgovara: Župni ured Sv. Antuna Padovanskog

ofm.hr/koprivnica/

SUSRET 60+

U uskrsnom smo vremenu, radujemo se novome životu i slavimo Kristovu pobjedu. Kako bismo učvrstili naše zajedništvo u uskrslome Kristu, s radošću Vas pozivamo na još jedno druženje 60+ u srijedu, 22. travnja 2015. u našoj župnoj dvorani s početkom u 16:00 sati.
Dobrodošli su svi. Druženje, pjesma, razgovor, zajednička molitva su nam najvažniji pa se stoga neizmjerno veselimo Vašem dolasku.

listic   ŽUPNI LISTIĆ


    Br. 19 Download this file (listicVII39.pdf)

BROJAČ POSJETA

Danas 53

Sveukupno 949239

Dobro došli na našu web stranicu

Propovijed krčkog biskupa Ivice Petanjaka

Propovijed koju je novozaređeni krčki biskup Ivica Petanjak izrekao u prepunom svetištu Gospe od Milosti u Šijani (pulskom predgrađu) na Uskrsni ponedjeljak bila je drugačija, čime je samo potvrdio očekivanja da, kako se ovih dana kolokvijalno govori, u Hrvatskoj pušu neki novi ''vjetrovi'': ”Isusovo uskrsnuće je nastavak života na potpuno novi način, u potpuno novom obliku. Uskrsnuće se može usporediti s novim stvaranjem, nastaje nešto posve novo što dosad nije postojalo. Dvojica braće koji ga nisu prepoznali kada im se pridružio na putu za Emaus, osjetili su daje to On kada im je počeo tumačiti pisma, a prepoznali su ga tek u gesti lomljenja kruha. Isus pristupa dvojici učenika na “putu”, tako su se općenito nazivale zajednice prvih kršćana, no u tom preciziranju još je važniji naglasak na tome da je Isus taj koji pristupa učenicima, dakle suprotno od klasičnog odnosa gdje učenici odlaze učitelju. Isus naime, vidimo općenito u Evanđelju, ide tražiti učenike, u mjesta gdje žive i rade, na jezeru, u carinarnici. Tako i nas Isus Krist susreće na našem životnom putu, i kada smo radosni, veseli, tužni, bolesni. Učenike na putu za Emaus susreo je u svoj njihovoj tuzi i razočaranju zbog gubitka učitelja i vođe od kojeg su tako mnogo očekivali. Bog i danas susreće ljude, u svim njihovim situacijama, i želi reći “Ja sam tu.” On ne dolazi rješavati naše probleme, nego nas dolazi potaknuti i ohrabriti, da, koristeći razum, snagu, sposobnosti i ostale darove koje smo od njega primili, upotrijebimo kako bismo, uzdajući se u njegovu podršku, mi sami odradili ono što se od nas očekuje i tako nadvladali životne izazove i poteškoće. Optuživanje i plakanje nad problemima je besplodno, mi smo dužni proći svoj put, i pritom se truditi svim svojim snagama. Ja sam s vama, govori nam Isus, u svim vašim situacijama, s vama sam kao pojedincima i kao nacijom, ali vi morate zasukati rukave, i sa sposobnostima, darovima, talentima koje ste besplatno primili morate proći svoj put, prionuti rješavanju poteškoća, i dati sve od sebe u tome nastojanju. I sama Sveta obitelj prošla je veoma težak životni put, pa ipak, premda su imali Sina Božjega tu pred sobom, Josip i Marija nikada nisu očekivali da Bog čudom riješi njihove poteškoće, kojih je bilo mnogo. Bog ne rješava naše probleme, ne kupuje nas na jeftin način, on želi da računamo na njega, ali da svim silama nastojimo ispuniti svoje obveze. Trebate se ostvariti kao i ja, do posljednjeg detalja, poručuje nam Isus. Današnja kriza društva je, znamo, prvenstveno kriza moralnog karaktera. Stoga u rješavanju te krize treba prihvatiti cijelo Evanđelje, i primijeniti cijelo Isusovo naučavanje, jer nema obnove društva dok ne prihvatimo Isusovo Evanđelje u cijelosti. Tek kada svaki prihvati i počne u svome životu provoditi Kristov nauk nestati će korupcije, zavladati će poštenje, neće biti bezakonja i ugnjetavanja. Ako ste suuskrsli s Kristom, govori sv. Pavao u svojoj poslanici, dakle postali kršćani svojim životom, uskrsli u novi način postojanja, i živite kao uskrsli, tada gledate prvo u Boga i onda to prenosite u svoj život na zemlji. Tako nastaje Kraljevstvo nebesko na zemlji. Dakle, zasučite rukave, provedite Evanđelje u svome životu ovdje na Zemlji i onda možete očekivati i dočekati radost Kristova uskrsnuća.”

Isus i dobri razbojnik Dizma

Evanđelja nam bilježe da su zajedno s Isusom razapeli dvojicu razbojnika, jednog njemu s desne, a drugog s lijeve strane. Nepopravljivi razbojnik, koji je bio razapet s lijeve strane, vrijeđao je Isusa i tražio od njega da spasi sebe i njih. Drugi, na desnoj strani, prekoravao je ovoga i obratio se Isusu te ga zamolio: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo"(Lk 23,43). Isus mu je obećao da će još toga dana biti s njime u raju. Ljude je uvijek zanimalo tko je bio taj razbojnik koji se neposredno pred smrt obratio i postigao Božje milosrđe. Tako se oko godine 600. pojavila apokrifna knjiga tzv. Arapsko evanđelje Isusova djetinjstva. Knjiga govori o bijegu Josipa i marije s Isusom u Egipat. Kad su Josip i Marija putovali kroz egipatsku zemlju i tažili privremeni dom, domaći stanovnici upozorili su ih na opasnost od lopova u pustinji. U nadi da će taj opasni dio puta proći neopaženo, odlučili su da putuju noću. I upravo u noći naišli su na dva lopova koji su im prepriječili put. Po spomenutom apokrifnom evanđelju jednom je bilo ime Dizma, a drugome Gestas. Gestas je imao namjeru izbjegličku Svetu obitelj orobiti. Dizma ga je u tome spriječio: "Pusti ih neka idu svojim putom, a naši ih drugovi koji spavaju u blizini neće ni opaziti." Ta neobična prošnja jednog od razbojnika Gestasa nije udobrovoljila te nije kanio odustati od svoje zamisli. Zato je Dizma, da ga udobrovolji bio spreman sam dati četrdeset drahmi da ih ostavi na miru. Uz to mu je poklonio i svoj skupocjeni pojas. Drahme i pojas bili su dar koji je udobrovoljio Gestasa te je ostavio Svetu obitelj na miru, Prije nego li su nastavili put, Marija je obećala Dizmi: "Obećavam ti da će tvoju velikodušnost Gospodin Bog zapamtiti i da će ti dati oproštenje grijeha". Mali isus je dodao: "Za trideset godina, majko, ova dva razbonika bit će zajedno sa mnom razapeta. Dizma na mojoj desnici,a Gestas na lijevoj strani. I još toga dana Dizma će biti sa mnom u raju". Zgoda je simpatična jer sadrži zrno istine i naglašava Božje milosrđe i oproštenje.

Proljetni župni izlet

Najavljujemo za subotu, 16. svibnja 2015. župni izlet u Pečuh i svetište Marija Đud u Mađarsku. Cijena puta + kompletni ručak = 150,00 kn ili samo  "čobanac" = 110,00 kn. Prijaviti se možete u sakristiji.

   

Što nakon Uskrsa?

Nije šala, dobro ste pročitali naslov. Ovo nije prijedlog za 9 načina kako iskoristiti tvrdo kuhano jaje poslije najvećeg kršćanskog blagdana već što učiniti s vjerom nakon Uskrsa?! Kako živjeti nakon Uskrsa? Mnogi smo sigurno, nakon 40 dana, jedva dočekali prvi dim cigarete, ili prvu čašicu ili prvo mesni zalogaj ili...Je li to bilo pravo odricanje? Odgovorimo si ovako: A što je s onima koji su se odrekli psovanja - da li i oni jedva čekaju?! Ili što je s onima koji su se odrekli ogovaranja - da li možda i oni iščekuju? Ne (bi smjeli)! Ne smijemo se vraćati lošim navikama. Ako Isus svojim uskrsnućemo nije promijenio moj život, uzalud je i Veliki četvrtak i Veliki petak, i Velika subota i Uskrs. Ako znamo napuniti crkvu i žarko ‘moliti očenaše’ samo kod blagoslova uskrsne košarice, a već nas na Uskrsni ponedjeljak nema, jadni mi jer: “Blago siromasima duhom...” koji uvijek osjećaju da ništa nemaju, da ništa nisu postigli i nastavljaju tražiti i osluškivati Gospodina. Isus je primjer. Pokazao nam je strpljenje u nošenju križa, pokazao nam je ljubav i to ne (samo) prema prijateljima, pokazao nam je da u najtežim trenucima trebamo tražiti (pomoć od) Nebeskog oca. Živimo taj primjer “nakon Uskrsa”. 

Uskrsno vrijeme

Uskrsno vrijeme traje od Uskrsne nedjelje do nedjelje Pedesetnice (Duhova), ukupno pedeset dana. Uskrsna osmina traje od Uskrsa do 2. vazmene nedjelje.
40. dana poslije Uskrsa, u četvrtak 6. vazmenog tjedna slavi se svetkovina Uzašašća. Pedeseti dan poslije Uskrsa slavi se svetkovina Duhova. Kroz ove nedjelje Crkva, s nama, želi produžiti USKRS. Naročito s odabranim uskrsnim odlomcima iz Novoga zavjeta, Crkva nas sve dublje uvodi u smisao USKRSA koji daje snagu cijelom našem životu, kako ovome na zemlji tako i onome poslije. U uskrsno se vrijeme umjesto čitanja iz Staroga zavjeta, u sve nedjelje, čitaju Djela apostolska. Druga čitanja se, ove godine B, uzimaju iz Poslanice svetoga Ivana apostola. I evanđelja uskrsnih nedjelja, osim 3., su Ivanova. Neka nam sva uskrsna čitanja pomognu zaživjeti novost života koji je otpočeo Isusovim uskrsom.

Križni put ulicama naše župe (2015)

U poslijepodnevnim satima već tradicionalno i ove je Cvjetnice održan križni put ulicama naše župe. Okupili smo se kod crkve u 16 sati i krenuli Reberinskom, Potočnom, Mažuranićevom, Špoljarskom, Mihanovićevom, Gupčevom, Školskom i Esterovom ulicom. Svatko je na ovaj križni put donio svoje osobne nakane, ali smo u zajedništvu molili i na nakane cijele župe. Misli iz križnog puta poticale su nas da se sjetimo svih župljana, posebno onih kojima je najteže jer pate zbog bolesti, siromaštva, odbacivanja svake vrste. Tekst ovog križnog puta poticao nas je da razmislimo kako bismo se mogli aktivno uključiti u djelovanje župe i tako se predati Bogu kao njegova produžena ruka. Na nama je da prepoznamo koje smo talente primili od Gospodina na dar. No, ne ih samo prepoznati i čuvati za sebe, nego ih dijeliti s drugima.

 

Duda o čudesnom susretu: ‘Nikada neću zaboraviti toga dječaka, volio bih da se nađemo u nebu’

Prelijepa anegdota iz života velikog franjevca Bonaventure Dude.
Ispripovjedit ću jedan mali, ali za mene vrlo značajan, asiški doživljaj iz toga doba (ljeto 1954. godine). Jedne večeri, prije zalaza sunca, spustih se puteljkom sam iz Svetog Damjana. Krenuh u dolinu Umbriju. Jedinstven ugođaj. Dan na smiraju. Tipična umbrijska vegetacija. Seljaci se vraćaju s posla u svoje zaseoke. Nekako sam se osjećao doma. Biva mi, sad-na, susrest ću sv. Franju. I evo jednoga dječaka. Pod pazuhom nosi lubenicu, živu i pravu. Priđem mu, uspostavim razgovor. Kako vi to zovete, mislim lubenicu? Što će mu? To će im biti večera. Koliko ih ima? Osmero. Što li će još večerati. To je sve. U ono vrijeme i sam sam oskudijevao, bijedan student. A nisam bio ni darežljiv, malo sam bio stisnute ruke. Ipak, pronađem pedeset ili sto lira, bilo bi to za tramvaj. Pružim mu za kruh. Veselo je otrčao. Uživao sam dugo poslije u pogledu kojim me nadario. No, priča tu ne prestaje. Nagodinu, negdje u rujnu, liječnik mi je savjetovao da malo prekinem studij, da pođem na odmor. Znao sam kamo ću. Povezoh se vlakom iz Rima u Asiz. Opet sam odlučio zamoliti sandamjanske fratre da me ukonače. Siđoh na stanici Santa Marija degli Angeli. Mislio sam da ću pogoditi prijekim putem k Svetome Damjanu. No, brže nego sam se nadao, pade mrak. U zaseocima još nije bilo struje. Izgubio sam smjer. Čuo sam ovdje-ondje žamor u kućama. Pred jednom zastanem i zovnem bi li mi tko pokazao put. Rekoh: Sia lodato Gesu Cristo – Hvaljen Isus!” Odjednom neki dječak izleti iz kuće i ovi mi se oko vrata: “E Lei, padre! Jeste li Vi, oče!” Tko bi mu se nadao, bio je to onaj dječak s kojim se sretoh prije godinu dana. Predstavio me svojim roditeljima i veselo me, kao starog prijatelja, odvede k Svetome Damjanu. Bože, kako je malo dosta da te ljudi zapamte! Da, ako su ljudi ovako nepatvoreni kao ovaj dječak. I evo, kad se nakon trideset i pet godina vratih u Asiz, bilo je to u subotu 25. kolovoza 1989. godine, kroz sve dane što sam ovdje boravio, sve sam čekao neće li odakle iskočiti taj dječak, sada već zrio čovjek da me zagrli. Osjećao sam da me onomadne u njemu sam sveti Franjo zagrlio kao svoga. Nikada neću zaboraviti toga dječaka. Volio bih da se nađemo u nebu.
fra Bonaventura Duda
Izvor: Bitno.net

Pričest na jezik i pričest na ruku (5. dio)

Zvonko PAŽIN,profesor liturgike na KBF-u u Đakovu

ZAKLJUČAK

Javljaju se sve više glasovi koji smatraju da je pitanje pričesti na jezik bitno za vjeru i duhovnost. To stvarno ni na koji način nije bitno pitanje i štetno je o tome previše raspravljati. Naime, dok u Crkvi raspravljamo o stvarima (koje bi trebale biti jasne) kao što je pitanje pričesti na ruku ili pitanje latinskog jezika u bogoslužju, ili o tome smiju li djeca dobivati križić dok se pričešćuju njihovi roditelji, ne primjećujemo kako je sve manje polaznika nedjeljne mise, kako se u velikom broju mladih urušavaju kršćanske vrijednosti , kako se u našoj katoličkoj zemlji donose nekatolički zakoni, kako se umjesto življenog primanja sakramenata (npr. krizme) događa sakramentalizacija koja nema puno veze s vjerom, kako dolazi do urušavanja osnovnih kršćanskih vrijednosti... Čime se to mi bavimo? Zar ne želimo vidjeti koji su nam prioriteti? 

60+: „U susret Uskrsu“

„U susret Uskrsu“ bio je moto našega susreta 60+ koji se održao 25. ožujka 2015. Svi znamo da se za blagdan Uskrsa pripremamo na različite načine. Tijekom Korizme nastojimo za Uskrs pripremiti i dušu i tijelo pa tako i ukrasiti svoj dom. Još od davnina pred Uskrs su se detaljno čistile kuće i pripremale, ukrašavale kako bi blagdan bio što svečaniji.

Križni put mladih 2015.

Frama Koprivnica i ove se godine „Silom slave Njegove“ (Kol 1, 11) pridružila Planinarskom križnom putu. Evo nekih dojmova: „15. križni put mladih, a meni je bio tek 1. Sva su očekivanja nadmašena! Uz pjesmu, ples, sv. mise i puuno hodanja svakim smo korakom bili sve bliži Isusu i mislim da nas je ovaj križni put sve dobro pripremio za nadolazeće blagdane, a ovu korizmu učinio posebnom.

Priča za laku noć

Slikovni rezultat za biblijaNakon napornog dana dolazim uvečer kući. Moje umorno tijelo, kao da mi želi reći: Nahrani me, podigni me, odmori me. A gdje da nađem izvor te  hrane, koja mi vrača osmijeh na moje umorno lice? Tko će obnoviti moje snage i dati mi prijeko potreban mir, da bi mogla nakon napornog rada i briga mirno zaspati?

ofm.hr/koprivnica/

In order to view this object you need Flash Player 9+ support!

Get Adobe Flash player

ISPOVJEDNI KUTAK

Panorama naše crkve i samostana


PopUp MP3 Player (New Window)

Copyright 2015  Župa sv. Antuna Padovanskog - Koprivnica