^Vrati se na vrh

foto1 foto2 foto3 foto4 foto5

ŽUPNI URED SV. ANTUNA PADOVANSKOG Franjevačka 1, KOPRIVNICA; Tel. 048/642-160; e-mail: fra-kc@ofm.hr; UREDOVANJE: Svaki radni dan od 8-9 i 17-18: KRŠTENJE: Prijava u uredovno vrijeme. Pouka petkom u 17:00; VJENČANJE: Obvezatan je tečaj priprave za brak. Prijava u župnom uredu mjesec dana prije vjenčanja. BOLESNICI: Bolesnicima na vrijeme omogućite posjet svećenika. Bolesnike redovito pohađamo o Božiću i Uskrsu. SPROVOD: Nakon dogovora s Komunalcem vrijeme sprovoda prijavite u župnom uredu. KLANJANJE: Svake srijede poslije večernje svete mise u našoj crkvi je pobožnost euharistijskog klanjanja. Izdaje i odgovara: Župni ured Sv. Antuna Padovanskog

ofm.hr/koprivnica/

   ŽUPNI LISTIĆ


    Br. 47  Download this file (listicVII39.pdf)

OVA SVIJEĆA GORI DULJE

Biskupijski Karitas nastavlja s akcijom OVA SVIJEĆA GORI DULJE. Cijena joj je 10,00 kn, a dobit je namijenjena misijama. Smisao kupnje ove svijeće je u darivanju za potrebne. U trgovini ćete dobiti "veću" svijeću za "manje" novaca, ali na ovaj način pomažemo siromahe.

BROJAČ POSJETA

Danas 33

Sveukupno 935590

Listopad 2014
24
Petak
16:37
BuaXua Calendar

Dobro došli na našu web stranicu

HOLYWIN kod franjevaca

Sveti Ivan Pavao II papa (1920. - 2005.) spomendan 22. listopad

Karol Wojtyla imao je samo 9 godina kad mu je umrla majka. Tri godine kasnije pogodila ga je i smrt starijeg brata Edmunda, mladog liječnika koji je umro od šarlaha u 26 godini života. Uz pobožnog oca budući je Papa naučio kako dostojno prihvatiti tragične trenutke života i ugraditi ih u vlastitu svetost.
Mladić koji je uživao u sportu otpočeo je 1938. godine studij koji je ubrzo prekinuo napadom Njemačke na Poljsku 1939. godine. Tijekom njemačke okupacije – koja je u Poljskoj bila vrlo brutalna – Karol je bio fizički radnik u raznim poduzećima u Krakowu.
Odlučuje se pridružiti tajnom sjemeništu (nacisti nisu u Poljskoj dopuštali pripremanje mladih za svećeništvo); 1946. godine – nakon što je u Poljskoj uspostavljen komunistički režim – biva zaređen za svećenika. Studij je okončao u Rimu.
Karol se pokazuje kao uspješan pastoralni radnik; uz veliku opasnost uspijeva pobožne poljske radnike u komunističkom gradu – projektu Nowoj Huti (novosagrađeni industrijski grad blizu Krakowa) ustrojiti u župu. Božićnu misu 1959. godine slavi na otvorenom polju, gdje 1977. godine napokon – sada već kao nadbiskup Krakowa – posvećuje i crkvu. U gradu gdje je totalitarna komunistička vlast zamislila da „takvog objekta“ biti ne smije!
Wojtyla je, kao vrlo daroviti teolog, preuzeo 1954. godine i dužnost profesora na Katoličkom sveučilištu u Lublinu. Pomoćni biskup u Krakowu postaje 1958.; nadbiskupsku službu preuzima 1964. god. Papa postaje 1978. godine, u vrijeme kada je Crkva u zapadnim zemljama bila uzljuljana valom modernizma – te se, primjerice, naširoko odustajalo od prakticiranja sakramenta ispovijedi, a molitvu krunice, križnog puta i euharistijska klanjanja promatralo kao nešto zastarjelo i smiješno, sa čime treba što prije i što temeljitije prekinuti.
U svojem dugom pontifikatu (1978. – 2005.) iskoristio je mogućnosti vremena, te se trudio obići vjernike širom svijeta, držeći velike Mise na otvorenom.
Ivan Pavao II. uspijeva u Crkvi održati i obnoviti vjeru u stvarnu Isusovu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu i pobožnost Svetoj Krunici. Oživljava štovanje svetaca u Crkvi, za svojeg pontifikata proglašuje 482 svetih i 1338 blaženika.
Ivan Pavao II. je vrlo teško ranjen 1981. godine, kada ga je na Trgu sv. Petra u Rimu iz pištolja ustrijelio Mehmed Ali Agca. Svoje preživljavanje je pripisao pomoći Majke Božje, te je povezao taj događaj sa objavama iz Fatime.
U 2001. godini mu je dijagnosticirana parkinsonova bolest. Usprkos trpljenju koje je donijela ta bolest, uspijevao je putovati svijetom i efikasno upravljati Katoličkom Crkvom.
Papa se rodio u dijelu Poljske koje se zove i Bijela Hrvatska, te je pokazivao posebnu naklonost za Hrvate. Njegov odlučujući doprinos međunarodnom priznanju Hrvatske 1991. godine i samom opstanku Hrvatske na početku njene državne samostalnosti, dobro nam je poznat. Hrvatsku je posjetio 1994. (Zagreb), 1998. (Zagreb, Marija Bistrica i Split) i 2003. godine (Rijeka, Dubrovnik, Osijek, Đakovo, Zadar).
Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. godine svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim, a papa Franjo tri godine kasnije svetim te proglasio njegovim blagdanom datum kada je Ivan Pavao II. održao prvu sv. misu kao papa, 22. listopada.

Bl. Izidor bakanja - svjedok vjere

U misijskom djelovanju Crkve bilo je misionara koji su postali blaženi ili sveti, ne toliko po njihovu misijskom djelovanju izvan svoje domovine, koliko po njihovu angažmanu upravo tamo gdje su živjeli, u narodu kojem pripadaju. No njihovo djelovanje ne bi bilo moguće bez susreta s misionarima, koji su napustili svoju zemlju da im donese radost evanđelja. Godine 1994., Crkva u Africi dobila je novog blaženika – Izidora Bakanju. Nije bio misionar u klasičnom smislu, ali upravo nakon susreta s misionarima odlučio je nastaviti njihovo djelo u svojoj sredini.

Marljiv i pošten radnik

Tko je Izidor Bakanja? Rođen je u u Kongu, između 1880. i 1890. godine. Bio je pripadnik etničke skupine Boangi, velikog plemena Mongo. Kao mladić radio je kao zidarski pomoćnik. Malo-pomalo istaknuo se je marljivošću te savjesnim i poštenjem radom. Imao je prigodu družiti se s kršćanima iz nove misije koju su otvorili redovnici trapisti. Zamolio ih je da stupi u njihovu zajednicu i da postane kršćanin. Kršten je 6. svibnja 1906. te isti dan primio škapular Gospe Karmelske.  Nakon isteka radnog ugovora Izidor se vratio u svoje selo.
Poučavanje u vjeri sunarodnjaka i suradnika

Belgijanac Van Cauter upravljao je plantažom na kojoj je Bakanja radio. No za Bakanju je to bio početak teških dana zbog svjedočenja njegove vjere. Naime, Van Cauter je bio vrlo strog čovjek, koji nije podnosio Afrikance kršćane. Zabranio je Bakanji da kršćanskoj vjeri poučava sunarodnjake i suradnike, što je Bakanja velikodušno činio od svoje prve pričesti dotada. Jednog dana Van Cauter je primijetio na Bakanji škapular oko vrata. Zbog toga bio je kažnjen s 25 udaraca. Kazna je još nekoliko puta ponovljena, jer je Bakanja otvoreno i hrabro svjedočio svoju kršćansku vjeru. Van Cauter je svom snagom pokazao da on zapovijeda i da ne želi kršćane na svojim plantažama. Jednog dana jedan dobri "Samaritanac", duboko dirnut gledajući ranjenog Bakanju, poveo ga je u svoje selo. Ostavio je sljedeće svjedočanstvo: "Vidio sam čovjeka s dubokim ranama na leđima. Mučeći se, približavao mi se na dva štapa, više je puzao nego hodao. Upitao sam tog jadnika: 'Zašto su te tako kaznili?' Odgovorio je da je kao katehist kod trapista htio obratiti radnike na plantažama i zato ga je jedan bijelac izudarao teškim bičem s oštrim čavlima."
Izidora su njegovali, ali mu se zdravlje pogoršavalo iz dana u dan. Posjetili su ga misionari. Tada se ispovjedio, primio bolesničko pomazanje i pričest. Poručio im je da je oprostio progonitelju koji mu je učinio zlo i da će moliti za njega na nebu.
Na samrti je zasjao posebnom radošću
U nedjelju 15. kolovoza 1909. kršćani su se okupili u kući u kojoj je ležao Bakanja. Premda u velikim bolovima, zasjao je posebno radošću što se može pridružiti zajednici u molitvi. Na iznenađenje svih prisutnih, ustao je i učinio nekoliko koraka, u tišini, s krunicom u ruci. Nakon toga je ponovno legao, zatim je pao u agoniju i izdahnuo sa svojim škapularom oko vrata.
Bakanja je bio proglašen blaženim 24. travnja 1994., tijekom Prve afričke sinode u Rimu. Promatrajući život toga mladog blaženika, možemo zaključiti da je primio vjeru od misionara, ali blago vjere nije htio zadržati za sebe. Htio je i sam biti misionar u svojemu narodu. Ostavio je primjer kako se misijsko poslanje tiče svakog krštenika. Kao da nam poručuje: Krštenici, krštenje vas obvezuje da budete svjedoci i misionari tamo gdje živite, ne bojeći se javno i unatoč svemu pokazati lice Kristovo svijetu!
 
Blaženi Izidore Bakanjo, moli za nas!

Sveti Ignacije Antiohijski, naučitelj jedinstva - 17. listopada

Sveti Ignacije bio je treći biskup Antiohije, od 70. do 107. godine, kad je podnio mučeništvo. Nakon Rima i Aleksandrije, Antiohija Sirijska (danas u Turskoj) bila je treća metropola Rimskoga Carstva. Ondje i izrasla cvatuća kršćanska zajednica: prvi joj je biskup bio apostol Petar, i ondje su se “učenici najprije prozvali kršćanima” (Dj 11,26).

Opširnije...

IX. Duhovni kapitul u Okučanima

Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi, i predstojnik kao poslužitelj. (Lk 22, 26)
Jedanaestero koprivničkih Framaša sudjelovalo je na IX. duhovnom kapitulu, koji se održavao od 26. do 28. rujna 2014. u Okučanima. Družili su se s ostalim Framašima Zagrebačkog područnog bratsva i upoznali puno novih ljudi. Otkrili su puno novih talenata, što vlastitih, što jedni kod drugih, a evo i njihovih osobnih dojmova: ...

Uz 10. Listopada – dan protiv smrtne kazne

Mi kršćani smo pozvani biti svjedoci života. Svjedoci da onaj tko se opredijeli za život prema Božjoj volji doista živi život u punom bogatstvu, sreći i izobilju. Ali, jednako tako, pozvani smo dizati svoj glas protiv civilizacije smrti koja je sveprisutna u našemu vremenu.

Opširnije...

Biblijski sat ponedjeljkom u 19:15 sati

    Kako je krenula školska ili radna godina, započet ćemo sa Biblijskim satom koji će biti u isti sat, dakle u 19:15 sati i u istoj dvorani Sv. Antuna Padovanskoga; no umjesto u srijedu susret će biti u ponedjeljak. Susret prijatelja Biblije ili Sv. Pisma voditi će fra Vjekoslav Kocijan sa suradnicima.

    Na Biblijski sat su dobrodošli svi zainteresirani za Božju riječ zapisanu u Svetim knjigama. Netko je rekao: Bibliju treba nabaviti; zatim Bibliju treba čitati; potom je dobro da nam netko pročitano protumači; četvrti korak jest da pročitanu Božju riječ provodimo u život, tek tada ona postaje živa i djelotvorna i tek tada postiže svoju svrhu. Veliki ljubitelj Sv. Pisma sv. Jeronim je napisao: „Ako je naime – kako tumači apostol Pavao – Krist Božja snaga i Božja mudrost, onaj tko ne pozna Pisma ne zna Božju snagu ni njegovu mudrost: nepoznavanje Pisma nepoznavanje je Krista.“ Isti zaljubljenik i prevodilac Sv. Pisma nastavlja: „Zato ću nasljedovati onog oca obitelji koji od svog blaga iznosi novo i staro, a tako i zaručnicu koja u Pjesmi nad pjesmama kaže: 'Za te sam, najdraži moj, čuvala novo i staro.'

    Na susretima ćemo zajedno Bibliju čitati, meditirati, čuti tumačenje pojedinog ulomka kako bi mogli što bolje tu Riječ božju živjeti u svojoj svakidašnjici. Čut ćemo iskustva onih koji se već duže vrijeme druže sa Biblijom i vidjeti što je ta Riječ božja značila za njihov vjerski život. Svima dakle preporučam susret u kojem ćemo se družiti s Božjom riječi i jedni sa drugima, kako bi sigurnije kročili stazom života.

Fra Vjekoslav 

Papa Franjo

Papa Franjo moli

Ne plači za onim što si izgubio, bori se za ono što imaš.
Ne plači za onim što je mrtvo, bori se za ono što se u tebi rodilo.
Ne plači za onim koji te napustio, bori se za onog koji je s tobom.
Ne plači za onima koji te mrze, bori se za one koji te žele.
Ne plači za svojom prošlošću, bori se u sadašnjim bitkama.
Ne plači zbog svojeg trpljenja, bori se za svoju sreću.
Sa stvarima koje nam se događaju učimo kako ništa nije nemoguće riješiti, samo idi naprijed.

 
Sveti Otac nas moli da molimo za njega, da ga Bog štiti i da mu snage da se suoči s ovim teškim zadatkom. Neka tako i bude!

Cilj nam je izmoliti deset milijuna Zdravo Marija za papu Franju.
Kampanja je počela danas.
Molimo za papu Franju, da ga nebeska Majka zagovara i štiti u njegovoj službi.

Zdravo Marijo...

Želimo dostići deset milijuna Zdravo Marija! Neka vas Bog blagoslovi!

Pater Ike Mandurić: Tko je kriv za domovinski kiseliš?

Kad god dođu izbori, referendumi, inicijative, peticije i slične prigode za odgovorno ispunjenje građanske (kršćanske!) dužnosti, mi svećenici se nađemo u „neobranom grožđu“ usred vinograda Gospodnjega. I osjeti se nekakav kršćanski kiseliš u zraku. Vjernicima je, naime, dosta politike. A to je tako krivo! Sramotno je čuti da je jednom kršćaninu dosta brige oko općega dobra. To je jednako pogrešno kao kad bi, onaj kome je posao uređivati vinograd, rekao: „neću u vinograd jer nije okopan, orezan, čist, ograđen, obran!“ Pa, čiji je onda to posao?
Evo nas ovih dana pred još jednom inicijativom za referendum. Mi svećenici svakako nismo tu da kažemo kakav referendum bi trebalo pokrenuti ili za koju stranku glasovati. Ali, ovo moramo pitati: Tko će, kršćanine, promijeniti stanje u Tvojoj domovini? Kome si brigu o njoj prepustio?
Ne može se prihvatiti vjerničko čistunstvo u kojem se zazire od politike. Takvi viču „evo me“, ali ne odlaze u svoj vinograd. Ništa od takvih, i ništa od njihove vjere! Ne može se opravdati kršćane koji su politički pasivni. Ne vrijedi im stalno govoriti „Evo me Gospodaru“ – a „vinograd“ im obrastao kupinom i dračom.
Ponekad, kao da nije dovoljno reći pa bi možda trebali i nacrtati? Dakle, posve jasno: ako kršćanin misli da je, primjerice, ova inicijativa oko referenduma dobra – onda čak nije dovoljno samo potpisati je, ako netko može i više od toga. Nego, ako je to njegov stav, kršćanin se mora potruditi da nađe i neki štand na kojem će se izložiti za stvar u koju vjeruje. U tom slučaju tamo je; na tom štandu, i Tvoj vinograd, i Tvoja kapela, i tvoje radno mjesto ovih dana! Ili, ako misliš da ovo nije dobra ideja, Tvoje je boriti se protiv nje.
O da si vruć ili hladan! O da si gorljivo „za“, ili da si gorljivo „protiv!“ O kad bi prestao samo moliti i pjevati – kad bi napravio korak više! Ali ako si mlak – i dalje će tvoj kršćanski kiseliš biti kriv za domovinski kiseliš. Kako god bilo, pred nama je zauvijek Božji poziv na angažman u svijetu u koji smo poslani. Ne možemo pobjeći od poziva na brigu za opće dobro; na politiku.
„Sinko, hajde danas na posao u vinograd!“ – bijaše čitanje Evanđelja prošle nedjelje. Zar može biti jasnije? Nema ništa hitnije od toga: Počupati kupine i drače, orezati i okopati! I nema drugih koje će to napraviti umjesto mene i Tebe.
U Ime Božje!
pater Ike

Nedjeljno druženje u samostanskom dvorištu

U nedjelju popodne 28.9.2014. u organizaciji FSR-a, održano je druženje župljana Župe sv. Antuna Padovanskog, sa članovima FSR-a i Frame. Osamdesetak okupljenih u zajedništvu, uživalo je u  lijepom sunčanom vremenu, uz svirku i pjesmu slaveći Gospodina.

Zajednica „Vjera i svjetlo“ – susret „Antunovih ljiljana“ u mjesecu rujnu

Ove nedjelje u prekrasnom poslijepodnevu kada se svuda osjećao miris jeseni, sveti je Antun stajao na svome trgu i spremno čekao da se ponovno okupe njegovi „ljiljani“. Sa sunčevim toplim zrakama sunca počeli su pristizati članovi koji su imali zadatak da na ovaj susret ponesu sa sobom  samo osmijeh i radost u srcu, što su oni i učinili.

ofm.hr/koprivnica/

KOME DA IDEMO?

Tjedna radijska emisija
Ureda za pastoral u medijima
Varaždinske biskupije

19. 10. 2014.

29 nedjelja kroz godinu

ISPOVJEDNI KUTAK

Panorama naše crkve i samostana


PopUp MP3 Player (New Window)

Copyright 2014  Župa sv. Antuna Padovanskog - Koprivnica