Ljudski je život svet zato što od samog početka uključuje stvaralačko Božje djelo i trajno ostaje u osobitom odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom. Samo je Bog Gospodar života od njegova početka do kraja te nitko, ni u kakvim okolnostima, ne može prisvojiti pravo izravnog uništenja nedužnog ljudskog bića.
Katekizam Katoličke Crkve br. 2258

Bitna oznaka kršćanstva je novost. Kršćanstvo je novi, potpuno drugačiji pogled na svijet, stil života i odnosa među ljudima. Kršćanstvo je djelotvorna novost. To nam danas govori sv. Marko u evanđelju zapisujući događaj u sinagogi u Kafarnaumu gdje se sudionici pitaju: Što li je ovo? Nova li i snažna nauka!

Gospodine, daj da prihvatimo tvoje svjetlo da možemo biti svjetlonoše.
Neka tvoja svjetlost upali naše svjetiljke da budemo svjetlo svima s kojima se susrećemo na svom životnom putu.
Živjeli smo u tami, a sad smo u tvojoj svjetlosti.                  
Pomozi nam da živimo kao djeca svjetlosti, da donosimo plodove svjetla:  dobrotu, pravdu i istinu.
Pomozi nam da odbacimo djela tame i da obučemo oružje svjetlosti.
Pomozi nam da živimo dostojno onih  koji se ne boje svjetlosti dana i ne traže zaštitu u onome što zaglušuje  i potamnjuje slavu sinova Božjih.
Pomozi nam upalimo i visoko držimo   tvoju svjetlost  ljubavlju prema braći i sestrama.
Pomozi nam da žarkom svjetlošću ljubavi  pobijedimo mrak koji potamnjuje oči:    ravnodušnost, neprijateljstvo i mržnju.
Pomozi nam da živimo bez uvrede i zlovolje.
Pomozi nam da budemo neporočni i jednostavni.                                                 
Pomozi nam da uzdignuto držimo svjetlo tvoje riječi, da budemo zvijezde u noći ovoga svijeta.
Vodi nas, u strpljivosti i milosrđu, prema gradu gdje nam više neće trebati svjetlost sunca i mjeseca,  jer će biti obasjan slavom Božjom  i tvojom svjetiljkom.                                 
Prema gradu gdje ćemo svi hoditi u tvojem svjetlu, gdje više neće biti tame ni noći.

Zbor mladih naše župe Malo stado uz pomoć svojih suradnika i neumornog patera Krunoslava Alberta na svoj je način izveo mjuzikl Velike pustolovine tri kralja kojeg je 2005. u Zagrebu izveo zbor Izvor.

Zimi 36/37. g. kamenovali su sv. Stjepana đakona. Malo poslije toga Savao se obratio (najzagriženiji protivnik Crkve je iz tabora protivnika stupio među apostole). Pošao je farizej Savao u Damask uhićivati kršćane i privoditi ih u Jeruzalem. Pred vratima Damaska Pavao je pao s konja, oslijepio od gledanja jakog svjetla i čuo Isusov upit: “Savle, Savle, zašto me progoniš?”. Isus mu šalje učenika Ananiju koji s njim razgovara kao prvi predstavnik Crkve, oslobađa ga sljepoće, krije ga tri dana pred razbješnjelim Židovima koji ga traže, te organizira Pavlov bijeg preko gradskih zidina. Pavao zatim odlazi u pustinju na tri godine kako bi se pripravio na apostolat. Crkva je od svog početka slavila ovaj događaj kojim se dokazuje kako je Bog  neposredno vodi i mijenja. Poseban blagdan spomena na ovaj događaj je ustanovljen 717. g. Istoga dana i Istok i Zapad slave sv. Ananiju iz Damaska koji je po predaji bio Isusov učenik.  Točno mjesec dana nakon Božića Crkva slavi obraćenje farizeja, progonitelja Savla u apostola Pavla. Rođenje Božjega Sina je u temelju promijenilo sudbinu ljudskog roda i najtješnje ga povezalo sa utjelovljenim Bogom.  Priznanje da smo bili u zabludi  zapravo je priznanje da smo danas pametniji nego jučer.       Lavater Johanan

pod geslom:

“SVI ĆEMO SE IZMIJENITI POBJEDOM GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA” (1 Kor 15,51-58)
Kršćani iz različitih Crkava i crkvenih zajednica sjedinjuju se ovih dana u jednoglasnu molitvu upućenu Gospodinu Isusu da ponovno uspostavi puno jedinstvo svih svojih učenika. To je složan zaziv izrečen jednom dušom i jednim srcem, kao odgovor na želju samoga Otkupitelja, koji se na Posljednjoj večeri obratio Ocu ovim riječima: "Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao" (Iv 17,20-21). Moleći milost jedinstva, kršćani se pridružuju toj Kristovoj molitvi te odlučuju zauzeto raditi na tome da čitavo čovječanstvo primi i prepozna Krista kao jedinog Pastira i jedinog Gospodina, te tako mogne iskusiti radost njegove ljubavi.

Nedjeljom Krštenja Gospodinova, koju danas slavimo završava Božićno vrijeme. U našoj župi to je ujedno Zahvalna nedjelja koju na poseban način slavimo večernjom misom na kojoj su prisutni svećenici  kao i vjernici grada Koprivnice. Spomen je to na davnu 1745. kada je u našoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Koprivnici dozidana kapela Presvetog Otkupitelja. Dopuštenjem ratnog ministarstva u Beču kapelu Presvetog Otkupitelja sagradio je Varaždinski generalat koji je od 1739. do 1765. imao svoje sjedište u Koprivnici. U tom vremenu službu vojnih kapelana vršili su franjevci. 

    Adventske večeri kod koprivničkih franjevaca u župi sv. Antuna Padovanskog ovog su došašća obuhvaćale niz koncerata i tribine o temi Božićna priča prema Matejevom Evanđelju,  te su svečano završene u subotu 17. prosinca.

Prve večeri nastupio je mješoviti zbor župe domaćina, a druge, zbor mladih Varaždinske biskupije. Na njihovom repertoaru našle su se poznate i uvijek rado slušane hrvatske pučke adventske pjesme, ali i one koje su danas gotovo potpuno zaboravljene unatoč visokoj umjetničkoj vrijednosti.

Božić nas poziva na putovanje. Josip, Marija, anđeli, pastiri, mudraci - sve to nekamo putuje, sve se pokrenulo. Želimo li biti u toku stvari, ne smijemo ostati stajati. Moglo bi nam, naime, izmaći nešto bitno. Na put, na put! U Betlehem! Pođimo u Betlehem!

Pozivam vas svekolike, male srednje i velike
da idemo do Betlema gledat čuda pregolema.
Jer će Djeva tamo poći i u Betlem hoće doći.
Dijelit će se od svog doma tamo hiteći veoma.

Božićna priča prema Matejevom Evanđelju, naziv je ovomjesečne tribine održane u nedjelju 11. prosinca u našoj župi. Gost predavač bio je Dr. sc. Dario Tokić, viši asistent pri Katedri Svetog pisma Novoga zavjeta na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu, a ovim izlaganjem na tribini, produbio je značenje i smisao Božića u našim životima.                                                                   Više...

Bila jednom dva monaha koja su u nekoj staroj knjizi čitala kako na kraju svijeta postoji jedno mjesto na kojem se dodiruju nebo i zemlja i gdje počinje Kraljevstvo Božje. Oni odluče tražiti to mjesto i ne vratiti se dok ga ne nađu. Proputovali su svijet, izdržali bezbrojne opasnosti, propatili svu oskudicu koju sa sobom nosi putovanje po čitavom svijetu i sva iskušenja koja čovjeka mogu odvratiti od njegova cilja. Ondje su jedna vrata, tako su bili čitali. Potrebno je samo pokucati i odmah će se naći u Kraljevstvu Božjem. - Konačno su  pronašli što su tražili. Pokucali su. Srca su im lupala dok su gledali kako se vrata otvaraju. A kad su ušli, našli su se kod kuće,  u svojoj monaškoj ćeliji. Pogledali su jedan drugoga. Tada su shvatili: mjesto na kojem počinje Kraljevstvo Božje nalazi se na zemlji, na mjestu koje nam je Bog odredio.

U predvečerje druge nedjelje došašća, 3. prosinca 2011. godine, Zbor mladih Varaždinske biskupije održao je adventski koncert.

Koncertu je prethodila svečana sveta misa koju je, u prepunoj župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog, predvodio predstojnik Ureda za pastoral mladih Varaždinske biskupije, a ujedno i duhovnik Zbora - vlč. Damjan Koren, u suslavlju s župnim vikarom župe domaćina fra Krunoslavom Albertom. Liturgijsko pjevanje na misi predvodio je Zbor mladih Varaždinske biskupije. Zborom je pod misnim slavljem i na koncertu ravnao Ivan Malbašić, uz orguljsku pratnju Višeslava Jaklina, stalnog suradnika Zbora.

Oboje je pred vratima, ali u punini možemo doživjeti samo jedno od toga. Na neki način odluka je već trebala pasti. Na jednoj strani blještavilo je trgovina i stvara prazninu, a s druge strane je tišina koja otvara prostor mira i čeznutljivo iščekivanje.
Napast je da nam se čini kako je oboje spojivo iako je jasno da će tada veseli prosinac nadglasati i zasjeniti advent. Prvi nam nudi zabavu kao i razne oblike razbibrige, dok advent pobuđuje u nama kajanje i nadu. Veseli prosinac pun je neodgovornog zabavljanja i kupovne groznice, dok nas advent potiče da se zaustavimo i razmislimo o svom duhovnom život, o odnosu prema Bogu i bližnjemu. Ovo prvo je bučno i pomalo nasilno, imamo dojam da ćemo nešto važno propustiti ako to ne prihvatimo. U isto vrijeme mir adventa daje unutarnji spokoj čovjeku koji je rastrgan raznim kušnjama. Za što ćete se odlučiti, ili za što ste se već odlučili?