Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

DOGAĐANJA U ŽUPI

Bdijte i molite

Hitova: 425
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Današnjom nedjeljom započinjemo novu liturgijsku godinu. Prva je nedjelja došašća. Ulazimo u vrijeme iščekivanja, iščekujemo Isusov slavni dolazak na kraju naše povijesti, kad će otrti svaku suzu i konačno uspostaviti pravdu. I tako danas bilježimo zanimljiv prijelaz u početak nove liturgijske godine upravo poput zore Gospodina koji dolazi.
Došašće započinje nedjeljom koja je najbliža blagdanu sv. Andrije (30. studeni), a završava božićnim bdijenjem u predvečerje Božića. Ovo je s jedne strane vrijeme priprave za liturgijsku proslavu Kristova rođenja, a s druge strane vrijeme iščekivanja Njegova ponovnog dolaska na kraju vremena.
Tekstovi današnjeg slavlja koje čitamo mogu uistinu i danas zvučati aktualno u prvom redu poradi svoje neobičnosti, a prepoznatljiva neobičnost jest u tome što bilježimo početak nove liturgijske godine, a evanđelje govori o završetku, o posljednjim stvarima. Tako s jedne strane imamo početak, s druge strane kraj, a unutar toga prostor iščekivanja s upozorenjem spremnosti odnosno budnosti! Uistinu zanimljiv mozaik unutar kojeg dolazi do izražaja iščekivanje pod imperativom spremnosti i budnosti. Valja upozoriti, odnosno imati na pameti kako nije riječ o tek običnom čekanju, nego o iščekivanju, što će reći sljedeće: iščekivati ne znači znati sve unaprijed, već iščekivati nekoga za koga ne znam kad će doći ali znam kad će doći. Tako onaj koga se iščekuje nije samo dočekan nego je i "željen", "dobro došao", njegov dolazak je iznenađenje. I sad vas pitam dragi vjernici, i čitatelji ovih redaka, da li se s obzirom na "pred", ali uistinu predblagdanski ugođaj može govoriti o iščekivanju, odnosno o onome što prethodi iznenađenju? Mislim da se ne može govoriti ni o iščekivanju nečega a kamoli Nekoga jer je, usudio bih se reći, ukradeno iznenađenje i potreba za budnošću. I zato se lako dogodi da započeti put postane slijepa ulica jer je sve već poznato, unaprijed pripremljeno, a Isus svojim dolaskom iznenađuje, no mi kao da se trudimo učiniti sve da tog iznenađenja ne bude.
Evanđelje današnje nedjelje uzornom kratkoćom ističe dvoje: pojedinačno se ugraditi u svoj posao, u poziv koji nam je Bog dao. No trebamo se ostvarivati i zajedničkim zalaganjem. Opasno je odlaganje, još opasnije samozavaravanje: "Daleko je Gospodin, još nije blizu njegov dolazak." Naš kršćanski Bog unatoč ustaljene običnosti želi da budemo zaposleni, želi da budemo djelatni, a nipošto prepušteni čekanju u dokolici. On očekuje da budemo spremni poći u susret dolasku. Stoga je došašće polazak prepun iščekivanja, a kršćanski Bog je uvijek nepredvidivi Bog, Bog kojeg čovjek ne može zamisliti i domisliti; te tako iščekivanje postaje vrijeme otvorenosti i nade, prihvaćanje nepredvidivog, očekivanje neočekivanoga.
Bože, nauči nas nadati se, iščekivati s nadom i strahom, nauči nas bdjeti, pogledati u daljinu odakle iščekivani dolazi. Tako će Tvoj Sin biti ne samo dočekan nego i "željen ", "dobro došao ", Onaj komu se srce nada.