O Bože, tako mi je lijepo ovdje biti!

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

    Predragi moj čitatelju, želim s tobom uroniti u Ljepotu stvaranja, Ljepotu Života, koja se neprestano rađa oko nas. Možda se sada pitaš, pa gdje je ta Ljepota? Kuda je nestala Ljepota u mojem životu? Ne brini, možeš se ponovno opredijeliti i vratiti na taj put, koji vodi do izvora tvojeg života. On je ponajprije u tebi, središtu tebe, u tvome srcu. Taj nepresušni izvor Ljubavi i Ljepote, je i izvan tebe, u svemu lijepome što te okružuje. Dopusti da te povedem do tog mjesta i ovim svojim skromnim zapažanjem, ali istinitim.
Svanulo je još jedno predivno jutro. Ustajem rano i odlazim na svoj eko vrt. Dočekuje me prekrasan prizor. Trava kao posuta dijamantima, koji sjaje na jutarnjem suncu. I odmah se stavljam u Stvoriteljevu prisutnost, pitajući se: pa tko te je livado obukao u ovo šarenilo proljetnih boja i onda te još natapa kapima jutarnje rose? A On mi šutnjom progovara: Zato sam te pozvao jutros ovdje. Sada samo uživaj. Otvori se Ljepoti koju ti jutros darujem, da ti dan bude ispunjen i radostan. Zastanem, sjednem na svoj panj i slušam jutarnji pjev ptica. Ne znaš im broja. Tu ima i fazana. Čujem ga. O Bože, kako mi je lijepo ovdje biti. Moje uši i oči  su otvorene, moj duh se otvara Ljepoti i Životu, da oživi svaka moja stanica, moje čitavo biće. Želim ovaj susret mene i Ljepote, pohraniti u svoje dubine, da bi u trenutku kada mi ponestane snage i volje za život, brzo izvukla to neprocjenjivo blago, sačuvano u mojoj «škrinji» mojem srcu. I na mojem povratku kući, predivne misli izlaze iz mojih dubina i želim ih nekako sačuvati, da mi ih netko ne ukrade. Zaustavljam se na prvom semaforu i razmišljam, o ta dva svijeta u kojima živim. Jedan je izvana, a drugi je unutra, u meni. Razmišljam kako je lijepo pronaći sebe u tišini i ostati u tom ambijentu. A ovaj drugi svijet izvan mene, to je moj grad, prepun automobila, zamišljeni ljudi koji neprestano nekuda žure, pričaju na mobitel u autu, na biciklu, ljudi koji pognutih glava, hodaju sa slušalicama na ušima. I pitam se: Pa gdje je nestao današnji čovjek? Gdje se izgubio čovjek u tolikoj buci ovog izvanjskog svijeta? Ima li ga još možda na selu? O moj predragi čitatelju, želim te i ovim moji jutarnjim susretom sa Ljepotom stvaranja, ohrabriti da se i ti možeš otvoriti Ljepoti, koju ti je Stvoritelj darovao, da budeš zdrav, smiren, radostan, voljen, sretan i u svim svojim kušnjama. DA ZAVOLIŠ SEBE I SVE STVORENO OKO SEBE. I dok ovo pišem, baš ta Ljepota je i na mojem stolu. Stručak mirisnih đurđica, koje me opijaju svojim tako čudesnim mirisom, a ja sada znam odakle dolazi taj miris i tko mi ga šalje, da bi i dalje hranio moju dušu.
    Dragi prijatelju, sada je na tebi red. Želiš li biti zdrav? Odbaci bar na kratko u toku dana, svoj mobitel od sebe, svoje slušalice na ušima…….jer kako će Dobrota, Istina, Ljubav i Ljepota do tebe, ako neprestano slušaš nečije tuđe misli, izgovaraš nečije tuđe riječi. To nisi TI. TI SI UNIKAT. VIŠE NIGDJE NEMA TEBE. SAMO TI U SVOME TIJELU ŽIVIŠ. Molim te, pronađi neko svoje mjesto tišine, da bi prepoznao tu nit Života, o kojoj jedino visi tvoj život, tvoje zdravlje, tvoj spas. I onda kada zašutiš, kada osjetiš da te zahvaća mir, znaj, baš to je susret TEBE I NEBA U TEBI. TO JE TVOJ POVRATAK U RAJ, VEĆ OVDJE NA ZEMLJI. Imaj barem 15 minuta za sebe, kada ti tijelo govori da je umorno. To je znak da je tvoj DUH OSTAO BEZ DOBRE HRANE. Duh nosi tvoje tijelo. A kako će ga nositi, ako ga neprestano ne hraniš? Odmah pođi na taj izvor Ljubavi.  I onda, ne daj da ti ga svijet ukrade, već zaplivaj i vidjeti ćeš, kako je tvoj život radosniji, otkriti ćeš svoj pravi smisao života….. Možda ćeš i ti poželjeti napisati nama, neki svoj susret sa Ljepotom, koji će obogatiti čitatelje. Budi hrabar. KRENI. ŽIVOT TE ČEKA. VJERUJEM U TEBE. TI TO MOŽEŠ SNAGOM DUHA U TEBI. USTANI I HODAJ!!!!

Marijana Ištvanović