Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

FSR (OFS)

Kratko izvješće sa Skupštine FSR-a 7. 5. 2019.

Hitova: 145
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Skupštini je prisustvovalo 20-etak braće i sestara, te naš duhovnik fra Franjo Jesenović. Skupština je otvorena sa molitvom i čitanjem iz Pravila i genenalnih konstitucija – članak 11. Na početku Skupštine smo čuli koja braća i sestre su dotaknuti našim posjetama, te koga treba posjetiti i za koga treba moliti. Na Skupštini smo skupljali prilog za blagajnu našeg bratstva. Podijeljeni su informativni listići za slijedeće razdoblje (od 16. 5. do 19. 5. – duhovne vježbe za FSR na Taboru; 21. 5. - susret FSR-a poslije večernje mise, nagovor pater Franjo; 25. 5. – nacionalno hodočašće u Zagreb i Krašić; 25. 5. – FSR priprema klanjanje; od 22. 6. do 24. 6. duhovne vježbe u tišini u Cerniku, vodi fra Mate Bašić). Data su dodatna pojašnjenja vezana uz listić.

Sestra Janja Ivanček održala je predavanje o enciklici  pape Franje iz kolovoza 2015., koja je razmatrana na Košljunu, pod naslovom 'Laudato si':

Jahvina je zemlja i sve na njoj (Ps 24,1). Zemlja se ne smije potpuno prodati, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene (Lev 25, 23).

Od pape Ivana XXIII, svi su pape izražavali zabrinutost za uništavanje i iscrpljivanje Zemlje zbog pretjeranog i bezobzirnog ljudskog napretka. Pape su također primjetile da obezvređivanje čovjeka ide ruku pod ruku s iskorištavanjem prirode. Tako je u sklopu katoličke misli ekologija pojam koji uključuje i čovjeka, jer su uzroci obezvređenja prirode i čovjeka isti - gubitak moralnih vrijednosti i vjera da čovjek ima neograničenu slobodu činiti što hoće. Ivan Pavao II: 'Težnja za poboljšanjem svijeta zahtijeva DUBOKU PROMJENU, mijenjajući STILOVE ŽIVOTA, mijenjajući modele PROIZVODNJE I POTROŠNJE i ustaljene strukture moći koji danas vladaju društvom.' Papa Benedikt XVI: 'Okoliš je pun rana koje smo mu zadali svojim neodgovornim ponašanjem. Stvoreni svijet je izložen pogibelji tamo gdje mi mislimo da smo zadnje instancije, gdje je sve što postoji naše vlasništvo i trošimo to samo za sebe. Čovjek se ponaša kao GOSPODAR, a postavljen je za pravednog UPRAVITELJA.' Patrijarh Bartolomej: trebamo se svi pokajati zbog svog lošeg postupanja prema planetu, jer „u mjeri u kojoj svi mi uzrokujemo male ekološke štete, pozvani smo prepoznati „svoj, manji ili veći doprinos izobličavanju i uništavanju okoliša”. To što ljudi uništavaju bioraznolikost u Božjem stvaranju, to što ljudi ugrožavaju cjelovitost Zemlje i pridonose klimatskoj promjeni, lišavajući Zemlju njenih prirodnih šuma”; „to što ljudi truju vodu, tlo, zrak: sve su to grijesi”. On govori o promjeni čovjeka:prelasku s potrošnje na žrtvu, s pohlepe na velikodušnost, s rasipanja na sposobnost dijeljenja u askezi koja znači davati, a ne samo odricati se. To je način ljubljenja, postupnog prelaska s onog što JA želim, na ono što treba Božji svijet. To je oslobođenje od straha, pohlepe, navezanosti”. Kao kršćani pozvani smo:„prihvatiti svijet kao sakrament zajedništva, kao način dijeljenja s Bogom i bližnjim u globalnim razmjerima. Božansko i ljudsko se susreću u najsitnijoj pojedinosti svijeta koji je Bog stvorio, koji tvori neraskidivu cjelinu”. Sv. Franjo  je bio mistik i hodočasnik, koji je živio u jednostavnosti i čudesnom skladu s Bogom, s drugima, s prirodom i sa samim sobom”. Pokazao je posebnu brigu za Božje stvaranje i za najsiromašnije i odbačene. I najneznatnije stvorove nazivao bi imenima brata i sestre. Takav dubinski pristup stvorenome kao misteriju Božje ljubavi potreban je i nama ako se ne želimo pretvoriti u izrabljivače i gospodare prirode. Ako osjećamo duboku povezanost sa svime što postoji umjerenost i briga javljaju se same od sebe. Kao što se događa kad se zaljubimo u nekoga tako svaki put kad bi Franjo gledao sunce, mjesec, najmanje životinje iz srca bi mu se vinula pjesma i u svoju hvalu uključivao bi sva stvorenja. „Svijet je radostan misterij koji promatramo u veselju i hvali”.

 

Zbog onečišćenja je mnogima ugroženo zdravlje. Najizloženiji su oni najsiromašniji. Javljaju se bolesti zbog udisanja dima od prijevoza, grijanja, industrije. Događa se onečišćenje tla zbog gnojiva, insekticida, fungicida i općenito pesticida. Pristup čistoj vodi treba biti neotuđivo pravo svakog čovjeka jer je preduvjet života. Tehnologija nije u stanju vidjeti misterij mnogostrukih odnosa, jer sve je povezano. Trebamo težiti kružnom modelu proizvodnje i potrošnje koji nam nudi priroda. Korištenje neobnovljivih materijala treba što više ograničiti. Onečišćenje stvoreno otpadom, svake godine producira milijune tona otpada, veći dio nije biorazgradiv. Otpad i kemijski proizvodi mogu izazvati efekt bioakumulacije u organizmima lokalnog stanovništva, pa se bolest stvara polako i postepeno, a prikazuje se da zagađenje nije opasno. Ti su problemi povezani s kulturom odbacivanja, koja pogađa i ljude koji su isključeni i stvari koje se brzo pretvara u otpad. Veći dio korištenog papira se baca, ne reciklira. Klima je opće dobro,a brojna istraživanja upućuju na to da je veći dio globalnog zatopljenja uzrokovan stakleničkim plinovima koje svojim djelovanjem inicira čovjek. Dva su glavna uzroka: korištenje fosilnih goriva i iskrčivanje šuma. Posljedica je topljenje polarnog leda što može dovesti do opasnih ispuštanja metana. Onečišćenje zbog ugljičnog dioksida povećava kiselost oceana i ugrožava život u moru. Prisutno je dubinsko onečišćenje prirodnih rezervoara pitke vode.  Pitka voda je u nekim dijelovima dostupna u velikim količinama, dok drugi dijelovi oskudijevaju. Ako se današnji trend nastavi ovo stoljeće moglo bi biti svjedok neviđenog uništenja ekosustava, s teškim posljedicama za sve nas. Ravnodušnost takvom trpljenju naše braće znak je gubitka osjećaja odgovornosti za naše bližnje na kojem se zasniva civilno društvo. Oni koji posjeduju višak dobara i ekonomsku moć prikrivaju probleme, umjesto da ih rješavaju. Potrebne su politike usmjerene ka obnovljivim i čistim izvorima energije. Zemljina se dobra pljačkaju zbog ljudskih kratkovidnih interesa. Nestanak šuma povlači za sobom gubitak šumskih vrsta. Ceste, postavljanje ograda na nekim područjima i slični zahvati istiskuju prirodna staništa i otežavaju životinjama slobodno kretanje. Život u rijekama, morima i oceanima izložen je nekontroliranom izlovu ribe, što dovodi do drastičnog smanjenja mnogih vrsta. U selektivnom ribolovu se baca velik dio ulovljene ribe. Mnogi su koraljni grebeni izloženi strašnom propadanju zbog onečišćenja mora.

Prisutan je način ponašanja kao kod poroka: čovjek pokušava ne vidjeti, bori se da ne prepozna istinu, odlaže važne odluke i pravi se da se ništa nije dogodilo. Ne može biti istinskog osjećaja dubokog jedinstva s drugim bićima  ako istovremeno u srcu nema nježnosti, suosjećanja i brige za druga ljudska bića. „Mir, pravda i očuvanje stvorenoga tri su potpuno međusobno povezana pitanja koja se ne mogu odvajati i obrađivati pojedinačno” ( Dominikanska biskupska konferencija). Papa nas poziva na ekološko obraćenje, te priznavanje vlastitih zabluda, propusta, grijeha i nehaja, uz iskreno pokajanje i želju za promjenom. Kršćanska duhovnost predlaže alternativno shvaćanje kvalitete života te potiče proročki i kontemplativan način života u kojem se može uživati duboka radost bez opsjednutosti s potrošnjom. Predlaže rast u umjerenosti i sposobnost da budemo zadovoljni s malim. Povratak jednostavnosti i zahvalnosti.

Nakon ovog izlaganja o aktualnoj temi, razvila se bogata diskusija o ekološkim problemima, sa primjerima iz naše sredine.