Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

DOGAĐANJA U ŽUPI

Sveti Ilija prorok

Hitova: 108
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

sv. Ilija

Sveti Ilija prorok je svetac čiji je život obilježen naizgled oprečnim, a zapravo vrlo povezanim stvarnostima: s jedne strane dubokom kontemplacijom i pustinjačkim samačkim životom predanja Bogu, a  s druge strane izričitom borbenošću i aktivnom zauzetošću protiv nametanja i širenja poganske vjere, koja je, predvođena kraljem i kraljicom Ilijina vremena, progonima i ubijanjima prijetila istisnuti vjeru u pravoga Boga. U tom je smislu Ilijino vrijeme vrlo blisko današnjem, pa nam taj starozavjetni svetac, čiji se blagdan slavi 20. srpnja, itekako može biti i sada uzor i putokaz kako se boriti za očuvanje vjere i istinskih vrijednosti, a posebno u saznanju da Bog pokazuje svoju moć kada on hoće i na način na koji hoće.

Nakon smrti velikog židovskog kralja Davida i njegova sina Salomona, u 10. st. pr. Kr., Izrael nije ostao kao cjelovita država, nego se raspao na dva kraljevstva: Sjeverno i Južno, od kojih je svako imalo svoje kraljeve i svoj povijesni razvoj. Prijestolnica Južnog kraljevstva postat će Jeruzalem, a Sjevernog grad Samarija. Dok je vjera u Jahvu u Južnom kraljevstvu većim dijelom ostala sačuvana, u Sjevernom kraljevstvu to nije bio slučaj. Štoviše, zbog političkih razloga, kraljevi Sjevernog kraljevstva su se češće ženili kraljevnama okolnih naroda, a one su više ili manje donosile i svoje religije.

Tako je bilo i u vrijeme kralja Ahaba (9. st. prije Krista), koji se oženio Feničankom Izebelom, a koja je agresivno uvodila kult bogu Baalu i božici Aštarti, dok je štovanje Jahve postalo zabranjeno. U to je vrijeme živio i starozavjetni prorok Ilija.

Sveti Ilija je bio rodom iz Tišbe, a ime mu na hebrejskom jeziku znači Moj Bog je Jahve. Moglo bi se reći kako ga je ime i obilježilo, odnosno svakodnevno potvrđivanje da je njegov Bog Jahve bio je i njegov životni program.

Predvođen kraljem i kraljicom, kao i iz straha od progona, i narod je počeo okretati leđa Bogu Jahvi, zaboravljajući kako ih je on izveo iz egipatskog ropstva, zaboravljajući kako su sklopili Savez s njim, zaboravljajući kako su se zaklinjali da će samo njemu služiti…, i počeli su se, kao i njihovi preci nekada, klanjati božanstvima plodnosti Baalu i Aštarti. Ilija sa svojim nepokolebljivim stavom i čvrstom vjerom u Boga, unatoč kraljevom institucionalnom uvođenju lažnih bogova i zanemarivanju vjere svojih otaca, ostaje dosljedan i svim se snagama zalaže za vraćanje slave Bogu, bez obzira na cijenu.

Koliko je kraljica Izebela agresivno uvodila kult Baalu, a Ahab se tome nije protivio i na takav način polako odvratio gotovo sav narod od štovanja pravoga Boga, svjedoči i činjenica kako je kraljica dala poubijati sve Jahvine proroke, dok je uvela mnoštvo Baalovih svećenika, od kojih je 450 bilo na samom dvoru. Takvoj politici kraljice i kralja smetao je Ilija, kao jedini preostali prorok Jahvin, pa su ga htjeli ubiti.

Zato Ilija dolazi do kralja i otvoreno mu predbacuje da on i njegova obitelj upropašćuju Izrael, jer su se odmetnuli od svoje vjere, te mu predlaže da se na brdu Karmelu sam, kao jedini preostali prorok Jahvin, suprotstavi svim Baalovim svećenicima koji borave na dvoru, pa tako i njemu i cijelom narodu pokaže koliko je Jahve Bog silan.

Predlaže mu tako da Baalovi svećenici zakolju i stave na žrtvenik jednog junca, ali bez paljenja vatre, te da zazovu svoga boga Baala da on pošalje oganj i tako spali žrtvu, a isto će učiniti i Ilija, zazivajući svoga Boga. Čija se žrtva upali, bit će znak da je taj Bog pravi.

Kralj je pristao na nagodbu, a Baalovi svećenici su uzalud od jutra do podneva zazivali svoga boga, no ništa se nije dogodilo. Potom Ilija popravi žrtvenik Jahvi, koji je bio srušen, položi na njega svoga junca, iskopa oko žrtvenika jarak, te naredi da se životinja zalijeva vodom sve dok voda nije ispunila sav jarak. Zatim zazove ime Jahvino i spusti se oganj s neba, proguta žrtvu paljenicu, drva, kamenje i prašinu, a vodu iz jarka isuši. Poslije toga pobi sve Baalove proroke. Tek je tada narod postao svjestan Božje veličine i ispravne vjere, kao i svojega zastranjenja.

Iako je sam kralj i dalje nastavio po starom, kasnije će i on, na prijetnju Ilijinu da će mu Bog zatrti lozu, jer je činio zlo kao ni jedan izraelski kralj, shvatiti kako se odvratio od Boga i vratit će se na pravi put. No, njegov će sin Ahazja, koji je naslijedio oca na prijestolju, nastaviti klanjati se Baalu i progoniti Jahvine svećenike i proroke.

Ipak, Ilijina upornost u obrani vjere s vremenom će obratiti mnoge, pa će se Jahve ponovno početi sve više častiti, iako će se kroz naredna stoljeća stalno izmjenjivati vjera i nevjera, kako kod kraljeva, tako i kod naroda.

Prema Svetom pismu, Ilija nije umro, nego je uznesen na nebo, odnosno dok je razgovarao s prorokom Elizejem, spustila su se među njih ognjena kola s ognjenim konjima, a potom je Ilija u njima uzdignut na nebo i nestao.