Župni listić br. 32 - 20. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

OSLOBAĐAJUĆA SNAGA ISUSOVIH RIJEČI

Evanđelje:  Lk 12,49-53

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!

Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Jer 38,4-6.8-10; Heb 12,1-4;


U prvom čitanju na dvadesetu nedjelju kroz godinu čitamo o tragičnoj sudbini proroka Jeremije, koga su bacili u čatrnju da tamo umre. Je­dini grijeh Jeremije bio je što je među narodom obznanjivao takve istine, koje oni nisu htjeli čuti. I danas postoje kršćani, koje proganjaju zbog toga, jer naviještaju istinu.

U drugom čitanju u Poslanici Hebrejima, autor pisma poziva svoje či­tatelje, da se oslobode od grijeha, nazivajući ga teretom, bremenom. Ovo breme čini čovjeka nesposobnim da lagano trči na svom životnom putu. Nadahnuće imamo u Isusovu primjeru, koji je smrt podnio zbog grješnika, odnosno zbog sviju. Sveti pisac s određenim predbacivanjem primjećuje da se njegovi čitatelji u borbi protiv grijeha još nisu oduprli do krvi. I mi možemo učiniti za oplemenjivanje našeg života uvijek više od onoga što smo do sada učinili.

Evanđelje je »teško« štivo, i svakog govornika stavlja na kušnju da pro­nađe u njemu radosnu vijest. Isus govori o maču i o vatri. Vatru još neka­ko razumijemo, jer njezina toplina budi kućno raspoloženje, ali s mačem jedva da možemo što započeti. Gotovo da ne vjerujemo svojim ušima da je ove prijeteće riječi izgovorio Isus kojega smo upoznali kao kneza mira, učitelja ljubavi i opraštanja. Kako može jedan miroljubivi čovjek govoriti o maču i ratu, kako može jedan čovjek koji je izvor svake ljubavi, govo­riti o razorenim obiteljima koje će se dogoditi baš u njegovo ime? Naš nelagodan osjećaj samo povećava spoznaja da je današnji svijet prepun ratova, razdora, razorenih obitelji. Zar se iz dana u dan ne molimo za do­lazak kraljevstva ljubavi i mira? Što je zapravo Isus htio reći u današnjem evanđelju? Gdje je radosna vijest u ovom čitanju? Ako tekst ugradimo u onu situaciju u kojoj je Isus izgovorio ove riječi, onda nam iznenada sine njegovo radosno, oslobađajuće značenje.

Isusove riječi zvuče kao odgovor na jedno pitanje. Što je moglo biti to pitanje? Vjerojatno isto ono s kojim se više puta susrećemo u evanđelju kada Isus raspravlja sa Židovima o tome kako će se pojaviti Mesija i kakav će program donijeti. I u ovoj sceni riječ je o tome da Isus otklanja jednu sliku lažnog mesije. U ovom evanđelju rasprava se vrti oko dvije ključne riječi: vatra i mir.

Vatra u Starom zavjetu znači sud. I sveti Ivan Krstitelj je dolazak Mesije objavio kao onog, koji će s vatrom očistiti svoj narod. Samo što su Židovi primjenjivali dva mjerila kada je riječ bila o sudu: jedno mjerilo primjenji­vali su na sebe, a drugo na pogane. Po njima, Mesija će kazniti pogane, a Rimljane će prognati iz zemlje. Vjerni Židovi teško da su imali potre­bu za presudom, eventualno za nagradom. Isus je rekao da će se svakom čovjeku suditi, i to svakome prema njegovim djelima, a ne prema njegovoj pripadnosti.

Ova kriva slika o Božjem sudu i danas postoji kao napast. Kada je riječ da treba osuditi zlo, tada najčešće ne gledamo na sebe već na druge, i u njima tražimo izvor svakog zla. Često se ponašamo kao djeca, koja kad se počupaju zbog nečega, tada je uvijek onaj drugi započeo svađu. Isus ovdje upozorava svoje slušatelje da njegovo učenje automatski prosuđuje svako­ga, svačiju misao, namjeru i djelo.

Druga ključna riječ u Isusovom učenju je mir, odnosno mač. Obrazlaže da nije došao donijeti mir svijetu, već mač. Ovdje Isus ponovno želi uklo­niti jednu zabludu glede uloge dolazećeg Mesije. Židovima je mir značio oslobađanje od rimskog jarma, a ne oslobađanje od ropstva grijeha. Isus je stalno naglašavao ovu slobodu, rekavši da ako nas on, Sin oslobodi, tada ćemo biti doista slobodni. A to je sasvim druga sloboda od one koju su Židovi zamislili, dok su o zemlji oslobođenoj od Rimljana sanjali kao o mjestu zemaljskog blagostanja. Dugi život i materijalno blagostanje bio je njihov san. Isus je, međutim, naučavao da mir ne znači vanjsko stanje, već mir srca koje se smirilo u Bogu.

I ovo lažno očekivanje iskušava i nas. Ako glasno i ne kažemo, naša tiha molitva najčešće se vrti oko materijalnog blagostanja i oko zdravlja. Netko bi mogao upitati, što ima loše u tome da molimo za dug život, ma­terijalno blagostanje i dobro zdravlje? Nema u tome ništa loše, od Boga možemo moliti sve dokle god mu ostavimo slobodu da posluša našu mo­lbu ili ne. Možemo imati snove i planove, želje i zamisli, ali naša sreća nije uvijek tamo gdje mi to zamišljamo, već u prihvaćanju Božje volje. U memoarima westminsterskog kardinala Basila Hume-a s time u svezi postoji jedna mudra misao.

Pripovijeda kako je posjetio jedno švicarsko proštenište gdje je čitao natpise po zidovima koji su izražavali zahvalnost za uslišane molitve. Me­đutim, jedan takav natpis ga je iznenadio: »Zahvaljujem Ti Bože moj, što nisi uslišao moju molitvu«. To je jedno duboko otkriće, jer ne-uslišana molitva ne znači da Bog nije slušao molitvu, već da je dao bolje od onog što smo ga molili. U ovom slučaju, još je dirljivo i to da je neuslišana molitva ovu dušu približila Bogu, i zapravo to je bitno u svakoj molitvi.

Radosna vijest današnjeg evanđelja je, dakle, ona istina da nas povje­renje u Isusa u stanju je osloboditi od svakog lažnog očekivanja u životu zbog kojih postajemo prije nesretni, nego sretni. Isus nije obećao sreću koja se postiže na lagan način, već je naš pogled usmjerio na istinske vrijedno­sti, takve vrijednosti koje nam nitko oduzeti ne može.