Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 34 - 22. nedjelja kroz godinu - godina C

Hitova: 66
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

LIJEPO JE OSJEĆATI SE KOD KUĆE KOD BOŽJEG STOLA

Evanđelje:  Lk 14,1.7-14

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:

»Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Sir 3,17-18. 20. 28-29; Heb 12,18-19. 22-24a;


Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu nudi nam kao prvo čitanje pou­ku iz Knjige Sirahove u kojem sveti pisac opominje na poniznost i to opravdava time da na taj način dobivamo milost kod Boga. To je zapravo definicija poniznosti: priznajemo da u svemu ovisimo o Bogu.

U drugom čitanju autor Poslanice Hebrejima s oduševljenjem potiče čitatelje da promotre dostojanstvo svog kršćanskog poziva koje potječe od činjenice da su u Isusu Kristu zadobili spasenje. I mi se moramo češće sje­titi dostojanstva svog kršćanskog poziva.

U evanđelju čitamo jednu od poznatih Isusovih prispodoba u kojoj nas poziva na poniznost. Na prvi pogled ova prispodoba može zvučati neo­bično. Isus obično nije držao predavanja iz etike, nego je davao općenite principe na temelju kojih su ljudi mogli rješavati svoje dileme u svjetlu Božje ljubavi. Možda i sama riječ »poniznost« ostavlja nas u nedoumici, a još manje znamo što započeti s pozivom da ponizimo sebe. Riječ »poni­znost« ne uživa veliku popularnost, a djecu odgajamo da budu ponosna i da se bore za svoja prava. Sve to kao da nije u skladu s poniznošću. Poni­znog čovjeka obično zamišljamo kao pomalo nespretnog, nesposobnog za život. No to nije poniznost. Poniznost je krepost velikih duhova, a sam je Isus rekao da učimo od njega koji je ponizan. Bit poniznosti je da prizna­mo svoju potpunu ovisnost o Bogu. Tu je istinu želio Isus približiti svojim slušateljima putem ove prispodobe.

Prije nego analiziramo prispodobu pogledajmo scenu, pozornicu: pri­mijetimo da je Isus bio u gostima i to u kući jednog vodećeg farizeja. Nije ušao u njegovu kuću samo kao prolaznik, nego je bio gost kod njegova stola. Prispodoba prema tome opisuje stvarnu situaciju. Možemo zamisliti kako je farizej bio ponosan da je mogao imati velikog Učitelja kao gosta kod svog stola. Možda se potajno nadao da će ova njegova gesta jednog dana donijeti velikih privilegija za njega, pomoći mu u njegovoj karijeri, povećati njegov ugled među ljudima.

Budući da nije bila improvizirana gozba, nego brižno pripremljena, farizej je pažljivo odabrao i ostale goste za stolom koji će jednog dana moći posvjedočiti da je Isus stvarno bio gost kod njegova stola. Ali, vjerojatno su se i ostali gosti nadali tome da će moći imati neku korist od ove gozbe, po­zivati se na to da su blagovali zajedno s Isusom pa su se gurali ne bi li došli što bliže Isusu, ne zato da ga slušaju, nego zato da ih ljudi mogu vidjeti.

Katkad se ovom evanđeoskom prizoru daje podnaslov »prva i zadnja mjesta«, jer govori o tome kako su se uzvanici gurali da zauzimaju prva mjesta. Ali, to je samo prvi dio Isusove pouke. Prispodoba ima i drugi dio u kojem je glavni protagonist upravo domaćin koji je pozvao Isusa. Taj domaćin je brižljivo odabrao goste koji će biti prisutni ovom zgodom. Vjerojatno je pozvao takve koji će znati cijeniti odličan ručak, prekrasne zdjele, izvrsnu poslugu. Kakav bismo podnaslov mogli dati ovom dijelu prispodobe? Vjerojatno ovaj: »Hvalisavi domaćin«. Isus nas upozorava na to da pred Bogom nema puno smisla ova gluma: pred njim je važna naka­na srca, a ne vanjština.

Možemo razmišljati o ovoj prispodobi i na taj način da zamijenimo protagoniste drugim osobama. Zapravo smo mi pozvanici, a domaćin je Bog na gozbi života. Od Isusa znamo da Bog ne gleda tko je tko, nego kod njega svatko ima svoje ime i za njegovim stolom svako mjesto je prvo mjesto. Bog nas nije pozvao u život da povećava svoju slavu, nego iz čiste ljubavi. Ničim ne možemo platiti njegovu velikodušnost, samo time da prihvatimo njegovu ljubav. Ako sad nanovo pročitamo prispodobu iz ove perspektive, onda bismo mogli dati ovakav naslov ovom evanđeoskom prizoru: »Dobro je osjećati se kod kuće za Božjim stolom«. Na njegovoj gozbi svi smo gosti i ne postoje prva i zadnja mjesta, nego samo radost onih koji su pozvani.