Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 2 - 2. nedjelja kroz godinu - godina A

Hitova: 94
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

BIT DUHOVNOG ŽIVOTA:

PUSTITI DA NAS BOG PRONAĐE

Evanđelje:  Iv 1,29-34

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:

»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.«

I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Iz 49:3, 5-6; 1 Kor 1:1-3;


U prvom čitanju obraća nam se prorok Izaija. U svojoj poruci pjeva o sluzi Božjem koji će postati svjetlo naroda. Dobro je znati da mi već živimo u sjaju tog svjetla.

U drugom čitanju čujemo prelijepi pozdrav svetog Pavla upućen vjer­nicima iz Korinta. Pavao je toliko ispunjen ljubavlju prema Isusu da u jed­noj rečenici četiri puta ponavlja Isusovo ime. Dobro je znati da i nas iz dana u dan hrabri sveto ime Isusovo, kada se prekrižimo, kada se pomoli­mo ili kada jednostavno uzdahnemo »Isuse!«

U evanđelju sveti Ivan nam donosi svjedočenje Ivana Krstitelja o Isusu: »Evo Jaganjca Božjeg! On uzima grijehe svijeta!«

Svjedočenje svetog Ivana Krstitelja međutim sadržava neobične obra­te. Uobičajeno je da svjedočimo o onome čemu smo nazočili, što smo vi­djeli ili čuli. Sveti Ivan Krstitelj otvoreno priznaje da Isusa sve do sada nije poznavao. Ipak ga je prepoznao. Što mu je pomoglo u ovom prepoznava­nju? Iz opisa saznajemo da su u ovome Ivana pomogle tri okolnosti: Duh Sveti, njegova vjernost pozivu i njegovo čovjekoljublje.

Prije svega trebamo reći da sveti Ivan Krstitelj nije sam od sebe prepo­znao Isusa, već nadahnućem Duha Svetoga. Kasnije i sveti Pavao će reći da bez snage Svetog Duha nitko ne može priznati da je Isus Mesija. I danas se događa tako: naša vjera dar je Božji, djelo Duha Svetoga. Budimo zahvalni da imamo vjere.

Zatim je sveti Ivan Krstitelj vjerovao u svoje poslanje i ostao je vjeran svo­jem pozivu i onda kada možda nije vidio dovoljno jasno koji bi trebao biti sljedeći korak u njegovu naviještanju. Ali bio je tamo, na onom

mjestu, kamo ga je Duh Sveti poslao, na obali Jordana i tamo se susreo sa Isusom. I s se događa tako: s Isusom se susrećemo tamo gdje čestito obavljamo svoj poziv, svoje poslanje.

I konačno, sveti Ivan Krstitelj je volio ljude. Zbog dugogodišnje usamljenosti nije se otuđio od ljudi. Njegova produbljena duhovnost nije služila samo njegovom duhovnom spasenju, već se njegov interes okrenuo prema drugima. I danas je tako: Isusa su sposobni prepoznati samo oni koji vole ljude.

U dosadašnjem razmatranju govorili smo o svetom Ivanu Krstitelju ali nije on glavni lik ovog evanđeoskog prizora, već Isus. Ivan evanđelista koji je po svemu sudeći bio svjedok ovog prizora, započinje svoje izvješće s mjesta događaja na slijedeći način: »Drugog dana, kada je Ivan Krstitelj vidio da se Isus uputio prema njemu, rekao je: Pogledajte, Jaganjac Božji!«' Lijep je ovaj prizor, uklešimo to u našu dušu: Isus se uputio prema Ivanu. To je bit kršćanstva: U Isusu, Bog je došao k nama da se susretne sa svakim pojedinim čovjekom. I danas dolazi, i danas nam se približava, i danas nas traži. Dopustimo da nas pronađe. Zaustavimo se na trenutak, poput sve­tog Ivana Krstitelja koji je tamo stajao na obali Jordana i dopustio da mu se Isus približi. Jednom je netko rekao kako on još nije vjernik, tek traži Boga. Netko mu je odgovorio: »Boga ne treba tražiti, on je na svom mjestu, nije on izgubljen već ti! Dopusti da te Bog pronađe!« Bog nas i danas traži, u Isusu on nam se stalno približava.

Temeljno pitanje svakog ljudskog života je: »Zašto sam na ovom svi­jetu?« Odgovor na to pitanje međutim ne proizlazi iznutra, već izvana, odnosno nije riječ o tome što ja želim od svog života, već o tome što Bog želi od mene. Zašto me je Bog stvorio?

Ovu evanđeosku scenu možemo poosobiti ako se uživimo u događaje, ako »stupimo u sliku«. Zamislimo da smo mi sveti Ivan Krstitelj, a Isus nam dolazi ususret. Koga vidimo u njemu? Učitelja koji nam kazuje kako trebamo živjeti? Ili vidimo u njemu Spasitelja koji će popraviti naš po­remećeni odnos s Bogom? Možemo li u njemu vidjeti prijatelja koji nas poziva da povjerimo svoj život Ocu, koji brižnom ljubavi bdije nad nama? Vidimo li u njemu put kada osjećamo da su nam se planovi s obzirom na budućnost izjalovili i ne znamo kamo vodi naš daljnji put?

Današnje evanđelje skreće našu pažnju na to da nam se Isus približava i hrabri nas da podignemo svoj pogled na njega. U ovoj evanđeoskoj sceni Isus još ništa ne govori, ali u kasnijim nedjeljnim čitanjima u tijeku godine Isus će nam se obratiti. Poslušajmo što govori, jer u tijeku njegova naučavanja sigurno ćemo pronaći odgovor i na pitanje zašto smo zapravo na svijetu, što je smisao i cilj našeg života.