Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 6 - 6. nedjelja kroz godinu - godina A

Hitova: 98
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

SMISAO ZAKONA

 Evanđelje:  Mt 5,17-37

 Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

»Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je.

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Sir 15,16-21; 1 Kor 2,6-10;


 

Za prvo čitanje šeste nedjelje kroz godinu uzete su ohrabrujuće riječi iz Knjige Sirahove da je čovjek u stanju održati Božji zakon. Ovome do­daje i jedno ohrabrenje: Svaka Božja zapovijed služi za čovjekovo dobro. To je poruka namijenjena za nas: nemojmo se bojati Božjih zapovijedi, one su izraz njegove ljubavi prema nama.

U drugom čitanju sveti Pavao svojim vjernicima iz Korinta piše o Bož­joj mudrosti, koja se očitovala u Isusu. S Isusom je na svijet stigao novi zakon, zakon ljubavi. Mudar je onaj čovjek koji je to spoznao.

U evanđelju čitamo Isusovo pouku s obzirom na zakon. Isus je vjero­jatno odgovarao na nečije pitanje. To proizlazi iz stila, iz tona. Samo što ne znamo ni tko je postavio pitanje ni s kojom je namjerom to učinio. Moguće jedan pismoznanac kojega je zbunio Isusov neobičan odnos prema Zakonu, i koji se valjda bojao da će dosadašnje društvo koje se temeljilo na čvrstim osnovama završiti u kaosu? Moguće jedan jednostavni čovjek, koji se s jedva pritajenom željom nadao da će se konačno osloboditi jed­nog nepodnošljivog tereta, koji su mu nebrojeni propisi zakona značili? Ne znamo. Ali upravo zbog toga svi možemo pomalo smatrati svojim to pitanje, i zato Isusov odgovor je upućen svima nama.

Kada je riječ o Božjem zakonu, izloženi smo dvama iskušenjima. Jedno je da Deset zapovjedi osjećamo teretom, prisilom, a drugo je da ga osjećamo toliko lakim i od nas udaljenim, da zapravo ne shvaćamo njegovu važnost, pa vjerujemo da svojom snagom, gotovo igrajući se, možemo udovoljiti svakoj pojedinoj zapovjedi. Isus ispravlja oba pogrešna shvaćanja. Najprije moramo shvatiti da Deset zapovijedi nisu samovoljni propisi, nije zbirka zakona koji nam ograničavaju slobodu, već naprotiv, temeljni dokument, »magna charta« naših najosnovnijih prava. Ukazuje na djeti­njasti mentalitet kad netko razmišlja na slijedeći način: »Koliko je bolje nekatolicima, njih ne obvezuje zapovijed o neraskidivosti braka, znači mogu se rastaviti i ponovno stupiti u brak po želji!« Koliko je to pogrešan način razmišljanja, to možemo otkriti ako jednom prilikom Deset zapovjedi shvatimo kao garanciju naših temeljnih prava. Bog ne zabranjuje meni da kradem, lažem, da druge krivo optužim, zaželim imovinu ili bračnog druga drugom čovjeka itd., već drugima brani da mene pokradu, da me krivo optuže, okleveću, da me iskoriste za svoje sebične užitke. Ni četvrta zapovijed nije pisana za djecu, već štiti naše ljudsko dostojanstvo i onda kada postanemo stari i senilni. Bog zakona je, dakle, nama naklonjeni Bog, u našoj nezgrapnosti, štoviše, i u našoj gluposti Bog je Bog ljubavi i zaštite.

Druga je zabluda da Deset zapovijedi jedva da možemo primijeniti na sebe, jer nismo krali, nismo ubili, nismo prevarili bračnog druga. Ali što zapravo znači ubiti? Psihološka analiza je pokazala da je krajnji cilj mržnje uništavanje prezrene osobe. Isto tako, velika razbojstva započinju sa sitnim krađama i lažima. Juda svog Učitelja nije izdao zato što bi ga mrzio, već zato jer je više volio novac, zato jer je krenuo nizbrdo, od kuda se svojom snagom više nije mogao vratiti. Grijeh naime ima svoju zakonitost i svoju povijest. Njegova zakonitost je zakon nizbrdice. Moguće se još sjećamo iz gradiva osnovne škole, da ako neki predmet postavimo na nizbrdicu, ono će se tada početi sve brže kotrljati niz kosinu. Na sličan način, onaj koji krene putem grijeha kreće se sve većom brzinom nizbrdo. Povijest grijeha pak kaže da i veliki padovi imaju svoju prethodnicu, naime, sitni prijestupi, nezakonitosti, laži i nepoštenja označavaju prevaljeni put. Ovdje trebamo razumjeti ono što osoba koja je potakla Isusov odgovor  vjerojatno nije razumjela, a to je da svojom snagom mi nismo sposobni održati zakon, što je sveti Pavao jasno izrazio, jer nam je narav načeo grijeh. Stoga put savr­šenstva nije ćudoredna vježba, već je ponizno povjerenje s kojim se čovjek uhvati za milost i uvijek iznova moli od Boga oproštenje.

Ima li dakle izlaza? Točno na to uznemiravajuće pitanje odgovara ovo evanđeosko učenje, a radosna vijest u njemu je: da ima izlaza, nismo prepušteni vlasti grijeha. Isus nam je pokazao put, kako i gdje trebamo poći kako ne bismo promašili cilj, da ne stupimo na pogibeljnu strminu. Katekizam Katoličke Crkve sažeto je to izrazio: »Zakon se nije ukinuo, ali čovjek ga ponovno treba otkriti u Isusovoj osobi, u kojemu je Zakon postigao svoj savršenstvo.« U njemu, nama naklonjeni Bog u svemu želi naše dobro. Stoga usudimo se priznati sa psalmistom: Tvoje Zakone volim, Gospodine, jer su oni dobri.

Isus nas poziva da se ugledamo u njega i da preispitamo svoj život, u kojem smjeru se on kreće? Istovremeno nas upozorava da je obdržavanje Zakona više od "ne ukradi, ne laži, ne psuj i ne bludniči!" Savršeno obdržavanje Zakona je čistoća, plemenitost i poštenje srca, osjećaja i misli. I tu spoznajemo koliko smo mali, ili kako je pjesnik rekao: »Čovjek je ovdje premalo samom sebi«. Tomu da živimo život dostojan čovjeku, potrebna nam je milost Božja. Isus je došao među nas, da nam tu milost osigura. Tko dakle njega slijedi, taj se ne može izgubiti na raskrižjima ljudske sudbine. To je temeljna radosna vijest naše kršćanske vjere.