Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 9 - 2. korizmena nedjelja - godina A

Hitova: 60
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

PUTOKAZI NAŠEG KRŠĆANSKOG ŽIVOTA

Evanđelje:  Mt 17,1-9

 Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«

Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Riječ Gospodnja.

Ostala čitanja: Post 12,1-4; 2 Tim 1,8b-10;

Prvo čitanje druge nedjelje Korizme je odlomak uzet iz Knjige Postan­ka u kojemu čitamo o Abrahamovu pozivu. Nije beznačajna okolnost kada i sveti pisac uočava to da je Abraham tada već imao 75 godina! Božji poziv je stalan, nitko nije previše star da čuje Božju riječ i da mu bude poslušan.

Drugo čitanje je ohrabrenje iz Druge poslanice svetog Pavla Timoteju. Tu je također riječ o pozivu što ga sveti Pavao naziva »svetim pozivom«, jer svaki prihvaćeni poziv Božji je ujedno i put svetosti za pozvanog.

Evanđelje druge nedjelje Korizme opisuje preobraženje našeg Gos­podina. Teologija ovaj događaj objašnjava kao objavu Isusova božanstva. Isusa sam Otac predstavlja trojici učenika, a dva starozavjetna proroka, Mojsije i Ilija, stoje kao svjedoci pred učenicima.

Može se, međutim, ovaj evanđeoski prizor shvatiti i kao temeljni mo­del našeg kršćanskog bića. Događaj, naime, možemo raščlaniti na pet slika.

Prva slika: Isus poziva k sebi trojicu od svojih učenika, Petra, Jakova i Ivana. To znači da nisu svi učenici mogli biti prisutni, već samo oni koje je Isus izabrao i pozvao. Možemo promisliti da će točno ta trojica izabranih učenika biti svjedocima Isusove agonije u Maslinskom vrtu.

Druga slika: Isus ih je odveo na visoko brdo. Ovdje uglavnom mislimo na brdo Tabor, koje doduše nije previsoko, ali je teško pristupačno. Ovdje brdo nije bitno, već činjenica da je Isus na neki način istrgao ove ljude iz svakodnevnice i odveo ih na osamljeno mjesto da se tamo mole. Brdo je, naime, u Svetom pismu uvijek mjesto molitve i Božje objave. Mojsije je na Sinajskom brdu dobio Deset zapovijedi.

Treća slika: Isus je tri učenika odveo na brdo zato da budu s njime. Sre­dišnji lik je ovdje Isus, a ne učenici, koji još ni ne znaju kamo ih Isus vodi i zašto, ali se pouzdaju u njega i slijede ga.

Četvrta slika: Isus se pred njima na brdu pokazuje u proslavljenom liku. To znači da su učenici ugledali jedno novo lice Isusovo koje je do tada bilo skriveno od njih.

Peta slika: Poslije čudesnog prizora Isus svoje učenike vraća u dolinu, u svakodnevni život.

Ovih pet slika putokaz su za naš kršćanski život.

Prvi putokaz: I nas je pozvao Isus, kao ona tri izabrana učenika. Biti kr­šćaninom nije samo naša odluka, već je to naš odgovor na Božji poziv. To ima posljedice. Ponekad osjećamo da je izvrsna stvar biti kršćaninom, za­hvalni smo na tomu što imamo vjeru, Crkvu, papu, svećenike i crkve gdje se možemo moliti. Međutim, pripadnost Isusu ima i svoju cijenu. Ponekad naše kršćanstvo prate i poteškoće. Diskriminiraju nas, ismijavaju nas, drže nas zaostalima. Biti kršćaninom ne znači samo razumsko prihvaćanje kr­šćanskih istina, već i povjerenje i ljubav prema Isusu.

Drugi putokaz: Isus je svoje učenike odveo na visoku goru. Kršćan­stvo dosta nalikuje na visoku planinu. Isus nas poziva na uzvišene ideale: ljubav prema neprijatelju, bezuvjetno praštanje, velikodušnost, vjernost u braku, itd. Neka nas ne smeta ako nam se ljudi zbog naše vjere i naših uvjerenja rugaju: onaj tko ne vjeruje u Isusa Krista ionako neće razumjeti zašto se ponašamo ovako ili onako. Mnogi nisu razumjeli svetog Franju Asiškog koji je, odrekavši se svega, postao Kristov siromah, sv. Majku Tereziju iz Kalkute koja je prihvatila sudbinu najsiromašnijih, bl. Charlesa de Foucaulda koji je među beduinima postao beduin i umro mučeničkom smrću.

Treći putokaz: Isus je svoje učenike odveo na brdo zato da budu s nji­me. Biti s Isusom, to je bit našeg kršćanstva. Kršćanstvo nije vjera zakona, zabrana i zapovijedi, već vjere i ljubavi. U središtu naše vjere stoji Isus, o kome sveti Pavao potreseno svjedoči: »Ljubio me je i predao se zbog mene«. U središtu naše molitve i crkvenih obreda stoji Isus.

Četvrti putokaz: Isus je pokazao svojim učenicima svoje proslavljeno lice. Dinamizam naše kršćanske duhovnosti sastoji se u tome da uvijek iznova otkrijemo neko od Isusovih lica koje nam je trenutačno potrebno: patničko lice kada patimo, milosrdno lice ako nas muči teret grijeha, pro­slavljeno lice kada osjećamo da se na svijetu raširilo zlo.

Peti putokaz: Isus vraća svoje učenike u dolinu. Kršćanstvo nije samo vjera blagdana već i vjera svagdašnjice. Našu vjeru živimo uz svagdašnje djelatnosti. Izvana se ni u čemu ne razlikujemo od onih, koji ne vjeruju u Isusa Krista. Ali slično učenicima, s kršćanstvom se u nama dogodila kor­jenita promjena: vidjeli smo Isusa. Zato naš život dalje ide na kolosijeku ljubavi.

Preobraženje našeg Gospodina skreće našu pozornost na to da avantu­ra našeg života nije plod slučajnosti, već nas Bog vodi preko svakojakih ži­votnih iskustava. Na neki način Isus priprema put za predstojeće događaje u našem životu kako je pripremio i učenike na svoju predstojeću muku. Naša životna iskustva nisu odvojena jedno od drugog, već se ugrađuju u Božji nevidljivi plan o nama koji je protkan njegovom ljubavlju prema nama.