Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 11 - 4. korizmena nedjelja - godina A

Hitova: 63
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

ISUSOVA DOBROTA

Evanđelje:  Iv 9,1. 6-9.13-17.34-38-41

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« - što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!«

Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj.

Riječ Gospodnja


Ostala čitanja: 1 Sam 16,1b.4a.6-7.10-13a; Ef 5,8-14;


Prvo čitanje četvrte nedjelje Korizme donosi izvješće o pozivu kralja Davida. Lijepu i utješnu istinu čujemo: »Bog ne gleda kao što gleda čovjek. Čovjek gleda izvanjsko, a Gospodin gleda što je u srcu«.

Za drugo čitanje uzet je dio iz Poslanice Efežanima u kojemu od svetog Pavla također čujemo utješnu istinu da mi vjernici nismo sinovi tame već sinovi svjetla u Gospodinu.

Zajednički nazivnik gornja dva čitanja je da dobrotu ne trebamo tražiti u izvanjskim stvarima, već u srcu i u dubini duše. Evanđelje daje izvrstan primjer za to kad govori o Isusovoj dobroti. Sveti Ivan evanđelist prikazuje nam ozdravljenje slijepca.

Isus u ovoj evanđeoskoj sceni stoji pred nama kao primjer dobrote. Može čudno zvučati tvrdnja da je Isus bio dobar čovjek, naime to se samo po sebi razumije, ali pitanje možemo postaviti i na sljedeći način: »Kakva je bila Isusova dobrota?« Ili još konkretnije: »Što je dobrota, odnosno za koga se može reći da je dobar čovjek?« Promotrimo nekoliko mogućih de­finicija koje otkrivaju više karikaturu dobrote nego istinsku dobrotu.

Prema nekima, dobar čovjek je onaj koji ne pravi smetnje, ne uznemirava nikoga, već povučeno, tiho, zatvoren u sebe živi svoj mali svijet. Vje­rujem da svi osjećamo nedostatak ove definicije: povučenost zrcali ograni­čenost malih duša, a ne dobrotu velikih ljudi. Isus nije bio u ovom smislu dobar čovjek, On je prije bio »Božji gerilac« koji se često sasvim neočekiva­no pojavio među ljudima i duboko ih je zbunio svojim riječima, a još više svojim životom. Znao je reći takve svari koje njegovi slušatelji nisu htjeli čuti, ukazao je na njihovu dvoličnost, uobraženost, duhovno siromaštvo, stoga su se mnogi ljutili na njega, a neki su mu prijetili smrću.

Prema drugima, dobar čovjek je onaj koji se bez straha bori za ljudska prava, hrabro se sukobljava s velikašima i silnicima, ako treba nastoji sru­šiti one strukture za koje smatra da su nepravedne, kao npr. u današnje vrijeme mladi koji se bune i prosvjeduju protiv globalizacije, ali nekako osjećamo, da nije to prava ideja dobrote. Revolucionari su često ljudi bez srca bez osjećaja, koji su sposobni druge gaziti u obrani svoje istine. Isus nije u tom smislu bio dobar čovjek: On nikada nije tražio svoja prava, što­više ni za ljudska prava se nije zalagao, što mu još i danas teško opraštaju pojedini revolucionari. Isus je radije govorio o ljubavi, o praštanju, o veli­kodušnosti i o prihvaćanju križa.

Kakav je dakle dobar čovjek? Ili još točnije: koja je ta osnovna crta koja karakterizira dobrog čovjeka? Odgovor ćemo naći u gornjoj evanđeoskoj slici: Isus je ozdravio jednog slijepca. Što nam govori ovaj događaj?

Dok slušamo ovaj dramatični evanđeoski odlomak, u nama se izmje­njuje mnoštvo misli i osjećaja. Vjerojatno nas ogorčava dvoličnost uobra­ženih farizeja bez srca koji su svoju bahatost pokazivali tako da su pod­cijenili druge. Sigurno i danas postoje takvi bezdušni ljudi bez srca koji niječu očiglednu pravednost. Moguće je da se i mi povremeno ponašamo uobraženo i dvolično prema našim bližnjima?

Među osjećajima, sigurno se u nama javlja i divljenje. Dira nas vjera i hrabrost ovog neimenovanog slijepog čovjeka. Hrabro je svjedočio, da je Isus Mesija. Ovaj čovjek doista zaslužuje da mu se divimo jer je poduzeo nešto uistinu veliko i izvanredno. U prvi mah možda ćemo pomisliti da nema ništa prirodnijeg nego da jedan slijepac želi progledati. Ne zaboravi­mo, međutim, da je ovaj čovjek svoj kruh »zarađivao« proseći kao slijepac. Ako sada zadobije natrag svoj vid, od čega će živjeti? Ako ovu tvrdnju želimo primijeniti na sebe, tada trebamo misliti na to da nas Božji poziv, Božja milost, uvijek stavlja pred odluke koje znače i rizik.

U ovom evanđeoskom događaju, međutim, nije slijepac glavni lik, već Isus, njegova draga, tiha dobrota. Isus je pristupio slijepcu kojega su okru­žili farizeji koji su smatrali da je bolest doista Božja kazna, da bi vidjeli što će se dogoditi. Ako ozdravi čovjeka, onda bi se Isus suočio s cijelom vjer­skom tradicijom, ako ga pak ne ozdravi onda je čovjek bez srca. Zapazimo, kako tiho, prirodno i nenametljivo Isus čini dobro. Čak nije očekivao ni to da ga bolesnik moli.

Za takvu dobrotu dao je Isus primjer, štoviše, jamčio je da i mi možemo biti dobri kao što je on bio dobar. Korizma je poziv na dobrotu. Preis­pitajmo sebe, kako mi činimo dobro?