Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 28 - 16. nedjelja kroz godinu - godina A

Hitova: 92
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

VELIKA LEKCIJA MALOG GORUŠIČINOG ZRNA

Evanđelje:  Mt 13,24-43

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Mudr 12,13.16-19; Rim 8,26-27;


Za prvo čitanje za šesnaestu nedjelju kroz godinu uzet je odlomak iz Knjige mudrosti. Saznajemo da je Bog gospodar svega i pravedan sudac. Dobro je povremeno se podsjetiti da Bog nikada nije nepravedan prema nama.

U drugom čitanju sveti Pavao nas uvjerava da u našoj slabosti sam Duh Sveti hita da nam pomogne.

U evanđelju po svetom Mateju čitamo da Isus Božje kraljevstvo prika­zuje s tri slike: s prispodobom o kukolju, zrnom od gorušice i prispodo­bom kvasca. Sve tri usporedbe zrače pozitivnu poruku.

Primjer pšenice i kukolja govori nam o Božjoj strpljivosti. Katkad se možda i mi osjećamo kukoljem u Božjem kraljevstvu. Ovaj osjećaj može­mo imati onda kada spoznamo svoju grješnost, nesavršenost i ograniče­nost. Tada je dobro znati da se Bog ne žuri sa svojim sudom, on zna čekati ako treba i do časa naše smrti.

Primjer zrna od gorušice također nam tumači radosnu vijest ako mi­slimo na kršćanstvo, ali posebice na ulogu Crkve u svijetu. Katkad nas možda uhvati malodušnost kada vidimo koliko se uzaludnim čini dvije tisuće godina nastojanja Crkve da ovaj svijet učini boljim, plemenitijim i humanijim. Ni sv. Ivan Pavao II. nije uspio spriječiti rat u Iraku, iako je dobro poznata činjenica da je cijeli svoj moralni autoritet upotrijebio u tu svrhu. Majci Tereziji nije uspjelo ukinuti bijedu koja vlada u svijetu, iako je proputovala cijeli svijet i bila je pripravna susresti se s gospodarima svijeta samo da bi probudila njihovu savjest.

Prispodoba o gorušičinom zrnu štiti nas nadalje od preuranjenih zaključaka. I danas postoje mnogi koji na prvi pogled žive udaljeno od evanđelja, ali na kraju svog života ipak svoj duševni mir pronalaze u sakramentima Crkve. Tko im je pomogao u povratku k vjeri? Naravno, milost Božja.

Karakteristika djelovanja kvasca je da iznutra djeluje, i to nezaustavljivo. Dobro je znati da u Božjem kraljevstvu djeluju i unutarnje sile koje ne ovise o nama. Kada govorimo o Božjem kraljevstvu onda možemo misliti na djelovanje Božje milosti u pojedinim dušama, ali možemo misliti i na Crkvu koju također prožimaju Božje sile. Za ovu silu jedan od odličnih primjera su kontemplativni redovnici. Mogli bismo reći da svijet živi iz vjere i ljubavi onih koji nepokolebljivo vjeruju i žive evanđelje. Prije nekoliko godina na Kanskom filmskom festivalu žiri je nagradu dodijelio filmu »Terezija«. Film je priredio jedan redatelj koji nije vjernik, a prikazuje život u Karmelu svete Male Terezije i njezinih susestara gdje jedva da se nešto događa. Ali kako promiču slike tako se u gledatelju uvrježuje misao da zapravo ovdje, u ovom naizgled malom i uskom kontemplativnom svijetu odlučuje se o sudbini svijeta.

Sličnu poruku posreduje jedan noviji film, »Velika Tišina« koji prika­zuje neobičan svijet kartuzijanaca. Čovjek najprije s nerazumijevanjem stoji pred ovim svijetom koji je utonuo u šutnju, ali kako promiču slike tako se u gledatelju rasvjetljuje nešto od tajne kvasca i zrna gorušice. Ali nisu samo kontemplativni redovnici kvasac i zrno gorušice u Crkvi, već i svaki pojedini vjernik koji s vjerom u Krista i s ljubavlju prema Bogu djeluje tako da ovaj svijet postane malo humaniji dom. Svijet i Crkvu ne pokreću samo, ili ne prvenstveno, velike i vidljive inicijative, već vrlo često na prvi pogled skromne, pred očima javnosti nevidljive, duhovne sile. To je velika lekcija kvasa i malog gorušičnog zrna.

Gornje veličanstvene i utješne misli, međutim, uključuju i jedno upo­zorenje. Ne smijemo jednostrano misliti da smo mi kršćani dobra pšenica, a kukolj su nevjernici ili neprijatelji Crkve. Ako pažljivo čitamo Isusove riječi tada odjednom postajemo svjesni da se primjer kukolja ne odnosi na one izvana, već na one unutar Božjeg kraljevstva: »Sin Čovječji će poslati svoje anđele da u svom kraljevstvu pokupe svaku sablazan i svako be­zakonje.« Mi sami moramo u svom životu razdvojiti pšenicu od kukolja. Kukolj je prijezir drugih, kukolj je bezdušnost, kukolj je sebičnost. Mi sami moramo rasti u dobroti, u velikodušnosti, u nesebičnosti i tada ćemo po­stati kvascem, koji će prožeti svijet i učiniti ga nešto boljim.