Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 30 - 18. nedjelja kroz godinu - godina A

Hitova: 63
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

ČUDESNO UMNAŽANJE KRUHA - VELIKODUŠNA DOBROTA BOGA

Evanđelje:  Mt 14,13-21

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:

Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Iz 55,1-3; Rim 8,35.37-39


Prvo čitanje osamnaeste nedjelje kroz godinu donosi nam ohrabrujuće riječi proroka Izaije da postoji takva hrana i takvo piće koje se ne mogu dobiti za novac jer su besplatni dar dobroga Boga. Poruka je to i za nas u današnjem potrošačkom svijetu u kojem mnogi vjeruju da se sve može kupiti. Ljubav, vjera, prijateljstvo i sreća ne daju se za novac!

U drugom čitanju pridružujemo se svetom Pavlu koji ushićeno kliče da nikakva ovozemaljska nevolja ne može nas odvojiti od ljubavi Kristove.

Evanđeosko izvješće počinje opaskom da je Isusu bilo žao naroda. Najprije je ozdravio bolesne, zatim je na čudesan način nahranio gladno mnoštvo. Ne ulazimo u tumačenje naravi ovog čuda. Zapravo, bitno ov­dje i nije čudo, nego Isusov odnos prema ljudima, ali istovremeno i odnos ljudi prema Isusu. Možemo se zaustaviti jedan čas kod primjedbe apostola da bi bilo bolje otpustiti sav ovaj narod prije nego što glad postane nesno­sna. Čini se da su apostoli dobro poznavali psihologiju velikih skupina ljudi jer njihovo ponašanje nikad nije do kraja predvidljivo, osobito kad se radi o izgladnjelosti.

Promotrimo radije ovu misao: Isus je uvijek samo davao, nikad nije tražio ništa od ljudi zauzvrat. Da je Isus bio poznat po svojoj darežljivosti možemo zaključiti i iz razgovora između njega i Jude na posljednjoj večeri. Kad je Isus rekao Judi da čini brzo ono što treba učiniti, neki od apostola su mislili da mu je Isus rekao neka ide podijeliti milostinju siromašnima.

Isus je ovu spremnost i velikodušnost darivanja povjerio Crkvi i svakom vjerniku. Naviještanje evanđelja nije prozelitizam, tj. nije prisilno upijanje pristaša, nego je besplatno naviještanje radosne vijesti, tj. evangelizacija. Sam Isus je upozorio prve učenike da su sve besplatno dobili, prema tome moraju i besplatno dijeliti. Ovo nam govori što je zapravo bit kršćanstva.

U Isusu postaje vidljiv Otac nebeski. Na pitanje apostola Filipa da im pokaže Oca, Isus odgovara: tko vidi mene, vidi i Oca. Vjernik je onaj koji nasljeduje Isusa, a time postaje odsjaj Isusova života u vlastitom. Kad bi nas netko upitao da mu pokažemo Isusa, mi bismo trebali odgovoriti: onaj koji nas promatra u svagdanjem životu prepoznaje Isusa na djelu. Jedan od znakova koji pokazuju da u nama živi Isusova slika jest upravo velikodušnost.

Ovo nam evanđelje govori tko je naš Bog. On je darežljiv, velikodušan i brine se za svakoga čovjeka. Drugom pak zgodom Isus je govorio o velikodušnosti Oca nebeskoga koji hrani i ptice nebeske te daje jednako kišu dobrima i zlima. Ali se već starozavjetni psalmist u Psalmu 147 (7-9) divio Božjoj velikodušnosti: »Pjevajte Gospodinu pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem! Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku. On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću«. Možemo se sjetiti i Psalma 145 (15-16): »Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo«.

Kršćanina koji nastoji nasljedovati Isusa rese dvije osnovne kreposti: zahvalnost i velikodušnost. Sve je dar Božji: život i zdravlje, ukratko sve. Stoga smo zahvalni Bogu. Trebalo bi nam biti na pameti da smo sve besplatno primili, i to nas potiče da imamo otvorene oči i velikodušno srce za potrebe drugih. Osim materijalnih dobara mogu se darivati i duhovna dobra, a to konkretno znači slijedeće. Toliko puta smo po sakramentu po­mirenja doživjeli Božje milosrđe, stoga smo i mi dužni oprostiti svome bližnjemu. Milosrdni nas Samaritanac poučava da treba pomoći bratu u potrebi, konkretno, on je pružio pomoć, ali nije ostavio račun da mu se njegova usluga naplati.

O djelima milosrđa izvrsno nas poučava Katekizam Katoličke Crkve, (Br. 2447): »Djela milosrđa jesu djela ljubavi kojima pritječemo u pomoć bližnjemu u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Poučavati, savjetovati, tješiti, bodriti, djela su duhovnog milosrđa, kao i praštati i str­pljivo podnositi. Djela tjelesnog milosrđa jesu poglavito nahraniti gladne, ugostiti beskućnike, odjenuti one koji trebaju odjeće, pohoditi bolesne i utamničene i pokopati mrtve. Među tim djelima, milostinja dana siroma­sima jedno je od glavnih svjedočanstava bratske ljubavi: ujedno je i vršenje pravde koje je Bogu milo«.