Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 31 - 19. nedjelja kroz godinu - godina A

Hitova: 81
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

ŽIVIMO U BOŽJEM SVIJETU

Evanđelje:  Mt 14,22-33

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: 1 Kr 19,9.11-13; Rim 9,1-5;


Prvo čitanje devetnaeste nedjelje kroz godinu uzeto je iz Prve Knjige kraljeva u kojem čitamo kako se susreo prorok Ilija s Bogom, koji se nije objavio u zemljotresu ili u oluji, nego u tihom lahoru. Bog je na sličan tihi način prisutan i u današnjem svijetu pa ga prepoznaju samo oni koji su sposobni stvoriti tišinu u svojoj duši.

U drugom čitanju imamo strastvenu molitvu svetog Pavla za obraće­nje židovskog naroda. Ova je tema postala aktualna u našim danima, kad neki predbacuju Papi Benediktu XVI. da je ostavio u liturgiji Velikog Pet­ka molitvu za obraćenje Židova. Treba, međutim, precizirati da molitva ne govori o »obraćenju«, nego o tome da izabrani narod Starog zavjeta postigne puninu otkupljenja.

Evanđelje je odsjek iz pera svetog Mateja koji pripovijeda kako se Isus hodajući po vodi približio na neočekivani način svojim apostolima koji su se nalazili u teškoći, a pomislili da se radi o duhu. Dobro je znati da se Isus približava i k nama kad se nalazimo u kojoj tjeskobi, možda ne uvijek na takav način kako bismo to mi željeli, ali zasigurno uvijek tako da nas ohrabruje.

Petru, međutim, to nije bilo dovoljno. I on je htio krenuti, samo što je napravio krivi korak. Gdje je zapravo pogriješio Petar pa potonuo? Po­griješio je u tome što nije imao povjerenje u Isusa. Više se bojao velikih valova, nego se pouzdavao u Isusove riječi ohrabrenja,. Ali se ni tada nije utopio jer je Isus uhvatio ispruženu mu ruku i pomogao mu da ponovo izroni na površinu. Dobro je znati da Isus i nas uvijek nanovo hvata za ruke i pomaže nam da isplivamo na površinu.

Ostali učenici nisu se ni pomakli i na prvi pogled kao da su se ponašali razboritije nego Petar: nisu se htjeli izložiti nikakvom riziku. Petrovo nam se ponašanje ipak nekako više sviđa nego ponašanje ostalih učenika. Petar je prije prepoznao Isusa u liku koji je koračao nad površinom vode, nego ostali koji su se usudili priznati da je Isus Sin Božji tek kad je već Petar prije njih izrekao molitvu povjerenja: »Gospodine, spasi me!«

Što nam poručuje ovaj evanđeoski događaj? Prije svega nam poručuje da je Isus gospodar prirodnih sila. Dobro je znati da u svijetu ne vladaju neprijateljske sile, nego je gospodar svijeta Bog. To vrijedi i za naš život. Za vjernika ne postoji slijepa ili glupa sudbina ili slučaj, nego svugdje i u svakoj situaciji vrši se Božja volja koja je uvijek na dobro čovjeku.

Drugo, ovaj evanđeoski događaj nam poručuje da mi ipak živimo u ovom svijetu pa se i mi moramo suočiti s neprijateljskim silama.

Ima ovaj evanđeoski prizor i treću poruku. Isus se predstavlja svojim učenicima kao gospodar prirodnih elemenata, gospodar sile prirode. Zau­stavimo se jedan čas pred ovom tvrdnjom jer se radi o zaboravljenoj istini. Gospodar svijeta je Bog, a ne čovjek. Mi stanujemo u njegovom svijetu. Dragi smo gosti, ali samo gosti, a ne domaćini. To znači da smo odgovorni Bogu za svijet što nam ga je povjerio na korištenje i na čuvanje. Odgovorni smo za talente koje nam je dao, odgovorni smo za sva materijalna i duhov­na dobra koja su nam povjerena.

Osjećaj odgovornosti danas je nekako otišao u pozadinu. Stoga će biti korisno promisliti da brak i obitelj nije samo ugoda i sreća, nego i odgo­vornost; odgovornost bračnih drugova jedno za drugo i zajednička odgovornost za djecu. Zato se brak ne može »razriješiti« samo zbog toga što se netko ne osjeća sretnim. Isto vrijedi za svećeničko i redovničko zvanje: ono je preuzeta odgovornost za druge.

Katekizam Katoličke Crkve na više mjesta upozorava na našu odgo­vornost za stvoreni svijet. Ovako piše u Broju 373: U Božjem naumu muž i žena pozvani su da kao Božji »upravitelji« »podlože« zemlju. To vrhovništvo ne smije biti svojevoljno i rušilačko gospodstvo. Na sliku Stvoritelja »koji ljubi sva bića« (Mudr 11,24), muškarac i žena pozvani su da sudjeluju u božanskoj Providnosti prema ostalim stvorenjima. Zato su odgovorni za svijet što im ga je Bog povjerio.

Kad je riječ o odgovornosti, onda to ne smijemo shvatiti samo kao te­ret, nego prije svega kao privilegiju. Evanđelja uvijek naviještaju radosnu vijest. Ako želimo odgovornost izraziti kao radosnu vijest, onda bismo ovako mogli reći: jedino je čovjek koji je stvoren na sliku i priliku Boga sposoban preuzeti odgovornost za stvorenja Božja. Stoga osjećaj odgovornosti je snažan znak kršćanske zrelosti.